Zova je u punom jeku, vrijeme je da spremite džem. U nastavku teksta donosimo vam recept. Cvijet zove odavno je poznat po svom blagom, osvježavajućem mirisu i prepoznatljivoj aromi koja podsjeća na proljeće i tople sunčane dane. Najčešće se koristi za pripremu domaćeg sirupa, ali mnogi ne znaju da se od ostataka cvjetova i limuna može napraviti i ukusan džem. Umjesto da se sastojci bacaju nakon cijeđenja sirupa, mogu se pretvoriti u gusti i mirisni namaz koji se odlično slaže uz razne slastice i peciva. Ovakav džem nije samo ukusan nego i veoma praktičan jer se na jednostavan način iskoristi gotovo sve što ostane nakon pripreme soka od zove.
Njegova posebnost je u spoju blage cvjetne arome i lagane kiselosti limuna, zbog čega ima osvježavajući ukus koji nije previše sladak. Može se mazati na hljeb, koristiti za palačinke, dodavati u kolače ili servirati uz kroasane i kiflice. Domaći džem od zove ima potpuno drugačiji ukus od kupovnih marmelada i upravo zbog toga mnogi ga rado pripremaju svake godine kada procvjeta zova.
-
Sastojci potrebni za pripremu
Za pripremu ovog džema potrebno je oko 800 grama cvjetova zove i kriški limuna koje su ostale nakon pravljenja sirupa. Najbolje je koristiti svježe ostatke jer tada džem ima najintenzivniji miris i bogatiji ukus. Pored toga, potrebno je pripremiti između 150 i 200 mililitara sirupa od zove. Ako nema dovoljno sirupa, može poslužiti i jabukov sok, limunov sok ili obična voda.
Od dodatnih sastojaka koristi se 175 grama šećera i dvije kašičice vanilin šećera koji džemu daju prijatnu aromu i blagu slatkoću. Po želji se količina šećera može malo prilagoditi ukusu, posebno ako se koristi više limuna pa smjesa bude kiselija.
-
Kako pravilno pripremiti smjesu
Cvjetove zove i kriške limuna potrebno je staviti u veću šerpu kako bi se sastojci lakše miješali tokom kuvanja. Preko njih se dodaju šećer i vanilin šećer, a zatim se sve prelije pripremljenim sirupom od zove. Smjesu treba dobro promiješati kako bi se šećer ravnomjerno rasporedio i počeo otapati.
Nakon toga šerpu treba staviti na šporet i zagrijavati na srednjoj temperaturi dok smjesa ne proključa. Kada počne lagano da vrije, temperatura se smanjuje kako bi džem nastavio da se kuva polako. Tokom kuvanja potrebno je povremeno promiješati sadržaj kako se sastojci ne bi lijepili za dno šerpe.
Kuvanje obično traje između 15 i 20 minuta, ali vrijeme može zavisiti od količine tečnosti i jačine šporeta. Važno je da se smjesa dovoljno zgusne, ali da i dalje ostane mekana i pogodna za mazanje.
-
Usitnjavanje i podešavanje gustine
Dok se džem kuva, smjesa se može usitniti pomoću štapnog miksera. Na taj način cvjetovi zove i kriške limuna pretvaraju se u glatku i kremastu masu. Ako želiš da džem ima izraženiju teksturu i da se osjete komadići limuna, nekoliko kriški može ostati cijelo ili se samo djelimično usitniti.
U slučaju da džem postane pregust, potrebno je dodati još malo sirupa od zove, vode ili soka. Tečnost treba sipati postepeno i uz stalno miješanje kako smjesa ne bi postala previše rijetka. Dobra gustina džema je ona kada se lako razmazuje, ali ne curi sa kašike.
Pred sam kraj kuvanja preporučuje se da se džem proba kako bi se prilagodio ukus. Ako je limun previše izražen i džem djeluje kiselije, može se dodati još malo šećera. S druge strane, nekoliko kapi limunovog soka dodatno će naglasiti svježinu i pojačati aromu zove.
-
Priprema tegli i čuvanje džema
Da bi džem mogao duže trajati, veoma je važno pravilno pripremiti tegle. Potrebno ih je dobro oprati toplom vodom i deterdžentom, a zatim sterilisati. To se može uraditi u rerni ili kratkim prokuvavanjem u vodi. Poklopci takođe moraju biti potpuno čisti.
Vruć džem se sipa direktno u pripremljene tegle, vodeći računa da na rubovima ne ostanu tragovi smjese. Nakon punjenja tegle se odmah zatvaraju čistim poklopcima. Mnogi ih zatim kratko okrenu naopako kako bi se stvorio bolji vakuum, dok ih neki umotaju u deku ili kuhinjsku krpu i ostave da se postepeno hlade.
Kada se potpuno ohladi, džem je spreman za odlaganje na tamno i hladnije mjesto. Nakon otvaranja najbolje ga je čuvati u frižideru i potrošiti u roku od nekoliko sedmica.
-
Ideje za posluživanje i upotrebu
Domaći džem od zove može se koristiti na mnogo načina. Odličan je kao namaz za svjež hljeb, tost ili peciva, a posebno se dobro slaže uz palačinke i domaće kiflice. Njegov lagani cvjetni miris daje poseban ukus kolačima i desertima, pa se može koristiti i kao punjenje za krostate, rolade ili sitne kolače.
Neki ga dodaju i u jogurt ili preko zobenih pahuljica kako bi doručak bio aromatičniji i drugačiji. Zbog osvježavajuće note limuna, ovaj džem je posebno prijatan tokom toplijih dana kada prijaju lagani i voćni ukusi.
Priprema ovakvog džema predstavlja odličan način da se iskoriste svi sastojci nakon pravljenja sirupa od zove, bez bacanja ostataka. Osim što je ekonomičan, rezultat je ukusan domaći proizvod bogate arome koji podsjeća na miris proljeća u svako doba godine.
