Oglasi - Advertisement

Priča Tahirovića koja će vas dirnuti. U nastavku teksta doznajte više. Benjamin Tahirović i Zinedin Smajlović odrasli su u Švedskoj, ali su odlučili predstavljati Bosnu i Hercegovinu, zemlju iz koje potiču njihove porodice. Njihove životne priče, koje je predstavio švedski Aftonbladet, otkrivaju mnogo više od fudbalskih ambicija. U njima se prepliću sjećanja na rat, porodične tragedije, odrastanje u dijaspori i snažna ljubav prema domovini.

Utakmica Švedske i Bosne i Hercegovine, odigrana 14. novembra na Strawberry Areni u Solni, imala je posebno značenje za dvojicu bh. reprezentativaca koji su odrasli u blizini Stockholma.

Oglasi - Advertisement

Švedska je slavila rezultatom 3:2, ali je susret za Tahirovića i Smajlovića imao i posebnu simboliku. Našli su se u sastavu reprezentacije zemlje svojih roditelja, na stadionu nedaleko od mjesta na kojima su proveli djetinjstvo.

Tahirović je priliku za nastup dobio u drugom poluvremenu, kada je ušao u igru u 67. minuti, dok je Smajlović susret pratio s klupe za rezervne igrače.

Njihova povezanost s Bosnom i Hercegovinom mnogo je starija od prvih reprezentativnih poziva, a posebno emotivne detalje o njihovim porodicama objavio je švedski list Aftonbladet.

  • Porodična tragedija koju Zinedin Smajlović nikada nije zaboravio

Priča Zinedina Smajlovića duboko je povezana sa Srebrenicom i tragedijom koja je njegovu porodicu obilježila za cijeli život.

Njegova majka Dženana u genocidu u Srebrenici izgubila je brata Zijada, čija fotografija i danas zauzima posebno mjesto u porodičnom domu.

Zijadovi posmrtni ostaci ukopani su u martu 2003. godine. Nekoliko mjeseci kasnije, u porodici je rođen Zinedin, dječak koji će odrastati u Švedskoj, ali uz stalno prisustvo uspomena na svoje porijeklo.

Roditelji su u početku razmišljali da sinu daju ime po ubijenom dajdži, ali su na kraju donijeli drugačiju odluku.

Željeli su da dijete ne odrasta s dodatnim teretom bolnih uspomena koje bi svakodnevno izgovaranje tog imena moglo izazivati.

Tako je dobio ime Zinedin, po legendarnom francuskom fudbaleru Zinedineu Zidaneu.

Ipak, činjenica da nije ponio ime svog dajdže nikada nije značila da je porodična historija pala u zaborav.

Zinedin je još kao dječak pokazivao koliko mu znači Srebrenica. Ispod fudbalskog dresa nosio je majicu s porukom „Srebrenica-Potočari. Nikada ne zaboravi“.

Njegova majka smatrala je da je jedna od najvažnijih roditeljskih obaveza upoznati djecu s onim što se dogodilo njihovoj porodici i narodu.

  • Poziv iz Italije stigao je dok je učestvovao u Maršu mira

Posebno zanimljiv detalj iz Smajlovićevog života vezan je za Marš mira, u kojem je učestvovao gotovo svake godine.

Pješačenje dugo više od stotinu kilometara za njega nije predstavljalo samo fizički izazov, nego i način očuvanja uspomena na žrtve genocida.

Upravo tokom jednog od tih pohoda dogodio se trenutak koji je značajno utjecao na njegovu fudbalsku karijeru.

Smajlović je prethodno prošao kroz težak period nakon odlaska iz akademije švedskog AIK-a. Razočaran problemima s kojima se susretao, ozbiljno je razmišljao da potpuno napusti fudbal.

Čak je razmatrao mogućnost da se posveti košarci.

Međutim, dok je hodao tokom Marša mira, dobio je telefonski poziv iz Italije.

Za njegove usluge zainteresovao se Lecce, a mladi fudbaler nije želio propustiti takvu priliku.

Prema njegovom tadašnjem objašnjenju, novac i detalji ugovora nisu predstavljali presudan faktor. Najvažnije mu je bilo da dobije mogućnost nastavka profesionalne karijere.

Godinama kasnije, govoreći o nastupima za Bosnu i Hercegovinu, posebno je naglašavao svoje porijeklo iz Srebrenice.

Za njega reprezentativni dres nije predstavljao samo sportsko priznanje, nego i snažnu vezu s porodičnom prošlošću.

  • Benjamin Tahirović morao je dokazivati da vrijedi više od drugih

Nedaleko od sredine u kojoj je odrastao Smajlović, u stockholmskom naselju Rinkeby, svoje prve fudbalske korake napravio je Benjamin Tahirović.

Njegovo djetinjstvo i sportski razvoj također su bili obilježeni velikom upornošću i podrškom porodice.

Benjaminov stariji brat Adi za švedske medije govorio je o preprekama s kojima se mladi fudbaler susretao na putu prema profesionalnom fudbalu.

Prema Adijevom mišljenju, Benjamin je zbog svog prezimena i činjenice da dolazi iz Rinkebyja morao ulagati mnogo više napora kako bi dobio prilike koje su drugima bile dostupnije.

Smatrao je da bi put njegovog brata izgledao drugačije da je nosio tipično švedsko prezime.

Adi je slikovito opisao takvu situaciju, tvrdeći da Benjamin nije morao biti samo dobar, nego višestruko bolji od konkurencije kako bi se izborio za svoje mjesto.

Uprkos poteškoćama, porodica nije dozvolila da mladi fudbaler izgubi vjeru u sebe.

Njihov otac insistirao je na disciplini i ozbiljnom pristupu treninzima, dok je Adi često bio podrška mlađem bratu.

Velika prekretnica dogodila se krajem 2020. godine, kada je Benjamin dobio priliku nastaviti karijeru u italijanskoj Romi.

Za porodicu Tahirović odlazak u jedan od najpoznatijih italijanskih klubova bio je ostvarenje sna koji su godinama gradili zajedničkim odricanjem.

  • Švedska je željela Tahirovića, ali njegov izbor bio je Bosna i Hercegovina

Iako su rođeni i odrasli u Švedskoj, dvojica fudbalera odlučila su nastupati za Bosnu i Hercegovinu.

Benjamin Tahirović svojim igrama privukao je pažnju švedskog nacionalnog tima, a kontaktirao ga je i nekadašnji selektor Janne Andersson.

Međutim, mogućnost nastupa za Švedsku nije promijenila njegovu želju da predstavlja zemlju iz koje potiče njegova porodica.

Slična situacija bila je i sa Zinedinom Smajlovićem.

Njegov otac Smajo ranije je jasno govorio da će Zinedin, čim dobije poziv Bosne i Hercegovine, prihvatiti priliku da nastupa za Zmajeve.

Takva odluka bila je rezultat dugogodišnjeg porodičnog odgoja i povezanosti s Bosnom i Hercegovinom.

U porodici Tahirović posebno mjesto među fudbalskim uzorima zauzimao je Edin Džeko.

Legendarni napadač bh. reprezentacije za njih je predstavljao mnogo više od uspješnog sportiste.

Bio je dokaz da fudbaler povezan s Bosnom i Hercegovinom može ostvariti velike uspjehe na međunarodnoj sceni.

  • Brat Adi nije mogao zadržati suze tokom intoniranja himne

Jedna od najemotivnijih uspomena porodice Tahirović vezana je za Benjaminove nastupe na Svjetskom prvenstvu.

Posebno snažan trenutak dogodio se tokom intoniranja himne Bosne i Hercegovine na stadionu SoFi u Los Angelesu.

Dok su televizijske kamere prikazivale bh. reprezentativce, među njima je stajao i Benjamin Tahirović.

Na tribinama se nalazio njegov stariji brat Adi, koji se u tim trenucima prisjećao njihovog djetinjstva, roditeljske podrške i svih prepreka koje su morali savladati.

Pred očima su mu bile slike starih bosanskih šalova, zajedničkog gledanja utakmica i dječačkih snova o velikoj fudbalskoj sceni.

Gledati vlastitog brata kako predstavlja Bosnu i Hercegovinu na jednom od najvećih svjetskih sportskih događaja za njega je bilo izuzetno emotivno iskustvo.

Adi je kasnije priznao da nije mogao sakriti suze.

Iako je odrastao uz uvjerenje da bosanski dječaci ne plaču pred drugima, tog dana emocije su bile jače od svega.

Ponos koji je osjećao zbog Benjaminovog uspjeha nadjačao je sve druge misli.

  • Nastup protiv Švedske probudio je posebna sjećanja

Susret na Strawberry Areni 14. novembra predstavljao je još jedno posebno poglavlje u reprezentativnoj priči dvojice fudbalera.

Bosna i Hercegovina doživjela je poraz rezultatom 3:2, iako je nakon zaostatka od tri gola uspjela ozbiljno zaprijetiti domaćinu.

Strijelci za Zmajeve bili su Armin Gigović i Sead Kolašinac, a Benjamin Tahirović dobio je priliku zaigrati protiv reprezentacije zemlje u kojoj je odrastao.

Za Smajlovića je i samo prisustvo u reprezentativnom sastavu na tom stadionu imalo posebno značenje, imajući u vidu njegov životni put.

Dvojica fudbalera nekada su iz švedskih naselja pratila utakmice Bosne i Hercegovine, navijala za Zmajeve i sanjala o prilici da jednog dana obuku isti dres.

Godinama kasnije, njihove karijere odvele su ih do reprezentacije, gdje su se našli među igračima koji predstavljaju državu svojih roditelja.

Njihove porodice nastavile su pratiti svaki korak njihovih karijera, a posebno mjesto u tim uspomenama imaju roditelji i članovi porodica koji su im tokom odrastanja prenosili ljubav prema Bosni i Hercegovini.

Za Tahirovića je nastup u Švedskoj bio prilika da se vrati na teren u zemlji u kojoj je izgradio prve fudbalske ambicije, ali ovog puta kao reprezentativac Bosne i Hercegovine.

Oglasi