Pokojni patrijarh Pavle je bio jako cijenjen u srpskom narodu prije svega zbog svoje skromnosti i mudrosti a još se prepričava šta je rekao jednoj neutješnoj majci koja je izgubla sina.
Iako je patrijarh Pavle otišao s ovoga svijeta prije više od deset godina, njegov utjecaj i dalje je duboko odjeknuo među pukom. Duboka duhovna mudrost, poniznost i učenja koja je prenio ostavili su trajan dojam na srca vjernika diljem svijeta. Prošlo je više od petnaest godina od odlaska patrijarha Pavla, ali njegova duboka mudrost, poniznost i duhovnost i dalje odzvanjaju u srcima milijuna. Njegove jednostavne geste, riječi i svakodnevno ponašanje služe kao svjetlo vodilja u eri u kojoj bezbrojni pojedinci traže istinu, utjehu i svrhu. Iako je govorio tiho, učinak njegovih riječi nadmašio je učinak tisuća elokventnih obraćanja.
- Nije bio samo pastir ljudima nego i očinski lik svima koji su tražili mir. Među brojnim pričama koje se i danas prenose generacijama, jedna priča posebno duboko ilustrira njegov duhovni značaj i utjecaj njegovih učenja. Ova pripovijest ne prepričava čudesan događaj; nego prikazuje tihu, ali moćnu intervenciju tijekom najizazovnijeg primjera ljudske patnje – trenutka kada majka doživljava gubitak svog djeteta. U ovoj dirljivoj priči, mlada majka, skrhana tugom zbog prerane smrti svog sina, prilazi patrijarhu Pavlu u potrazi za utjehom, žudeći da otkrije čak i blijedi privid nade i značaja usred svoje duboke tjeskobe.
Iscrpljena težinom neadresiranih upita i opresivne tišine koja ju je okruživala, vjerojatno je očekivala razrađene riječi utjehe ili sveobuhvatno razjašnjenje božanske namjere. Patrijarh Pavle je ipak skrenuo pogled, izraza lica prožetog saosećanjem i dubokim razumevanjem, a zatim, blagim, ali čvrstim tonom, izgovorio tri reči bez ukrasa: „Život je odgovornost. Te tri riječi, iako kratke i suzdržane, imale su snagu koja je nadmašivala svaki dugi govor.
U njima je sadržana duboka bit monaškog života, kršćanskog vjerovanja i mudrosti stečene kroz godine obilježene patnjom, molitvom i služenjem. To nisu bile puke rečenice; predstavljali su istinu, davali pouku, prenosili poruku i služili kao molitva, a sve isprepleteno u jedinstven izraz. U suvremenom društvu koje često ističe značaj izbora, slobode i individualnosti, patrijarh Pavle nam skreće pažnju na još jedan aspekt postojanja: dužnost koju imamo prema daru života. Ovi osjećaji govore da, usprkos boli, gubitku ili dubokom očaju, moramo zapamtiti da je život svet.
Ne treba ga doživljavati kao teret koji nam je nametnut, već kao odgovornost koju s vjerom prihvaćamo. Potiče nas da ustrajemo, da se odupremo iskušenju da popustimo čak i kada nas okolnosti tjeraju da zastanemo. Moli nas da ne kapituliramo, čak ni u trenucima kada se samoća čini neodoljivom. On savjetuje da svoj bijes ne usmjeravamo prema onome što nismo mi proizašli. U vremenima kada se hrabrost čini nedostižnim pothvatom, on nas poziva da pokažemo hrabrost. Kao što je patrijarh Pavle često govorio: „Nastojmo biti pojedinci od integriteta.
Patrijarh Pavle je možda škrto govorio, ali je svaka njegova izjava imala značajnu važnost. Život nije smatrao ni kratkotrajnim ni trivijalnim, već prožetim dubokim značenjem. Zapravo, tvrdio je da svaki trenutak u kojem živimo na ovom svijetu predstavlja priliku da činimo djela dobrote, da oprostimo, da se uključimo u borbu, da izrazimo ljubav i da njegujemo vjeru. Život nije puka privilegija koju treba zanemariti; to je odgovornost, obveza i dužnost. Unutar njegove tvrdnje da je “život dužnost” krije se duboka poruka da, čak i u našoj slomljenosti i u trenucima kada nas život baci na koljena, moramo skupiti snagu da se ponovno dignemo.
Ova otpornost nije potaknuta vanjskim pritiscima, već inherentnom svetošću samog života – dragocjenog dara koji nam je povjeren. Patrijarh je prenio mudrost da čovječanstvo ne posjeduje život; umjesto toga, mi služimo kao njegovi čuvari. U razdobljima previranja obilježenih žurbom, površnošću i padom temeljnih vrijednosti, riječi patrijarha Pavla stoje čvrsto poput stijene usred oluje – nepokolebljiv izvor podrške. Njegova poruka nudi utjehu onima koji pate dok istovremeno služi kao upozoravajući podsjetnik onima koji previđaju svetost svakog dana koji im je darovan. Izraz “Život je dužnost” ne implicira da trebamo podnositi patnju bez svrhe.
Umjesto toga, sugerira da svaki izazov predstavlja priliku za uzdizanje, predstavljajući kontinuirani napor koji potiče osobni razvoj. Ova izjava utjelovljuje tiho jamstvo: da Bog ostaje blizu, da patnja ne označava krajnju točku i da naše postojanje ima značaja. To je razlog što i godinama nakon njegovog odlaska, riječi patrijarha Pavla ne prestaju da odzvanjaju nama. Njegovo postojanje, obilježeno poniznošću i spokojem, a opet obilnim vjerom i ljubavlju, služi kao svjetionik za one među nama koji traže prosvjetljenje u tami. Sve dok ima pojedinaca voljnih dijeliti njegova učenja, patrijarh Pavle ostat će prisutan među nama – suptilno i neupadljivo, kao što je uvijek bio.
