Gubitak umjetnika koji su obilježili regionalnu muzičku scenu ostavlja dubok trag u kolektivnoj svijesti, posebno kada je riječ o onima čiji su doprinosi neprocjenjivi. Jedan od takvih imena je Massimo Savić, čija je borba sa teškom bolešću i odlazak s ovog svijeta dodatno istaknula njegovu hrabrost i posvećenost umjetnosti. Danas otkrivamo kako je njegov zadnji koncert izgledao.
- Objava smrti Masima Savića 2022. godine iznenadila je i potresla mnoge ljubitelje njegove glazbe. Posebno je šokantno što se samo dva mjeseca borio s rakom pluća prije nego što je podlegao ovoj brzo napredovaloj bolesti.
Njegov zadnji koncert, održan 5. studenog 2022. u Zagrebu, postao je simbol njegove borbe i životne filozofije. Na tom koncertu medicinski tim bio je prisutan iza pozornice, spreman intervenirati ako bi došlo do problema. Ta okolnost govori o tome koliko je Masimo bio odan svojoj misiji, ali i o njegovoj hrabrosti da nastavi s nastupom unatoč ozbiljnim zdravstvenim izazovima.
Novinar Roman Bolković na Facebooku podijelio je priču koja još više oslikava karakter i otpornost ovog izuzetnog umjetnika. Priča počinje neobično – od kraja, jer je zaključak zapravo početak ovog narativa. Nekoliko tjedana prije samoga događaja, Roman je ugostio jednog uglednog liječnika specijaliziranog za onkologiju.
- Razgovor je tekao slobodno, dotičući se raznih tema, sve dok nije došao na raspravu o Masimu Saviću. Liječnik je bio dio tima koji je pratio Masimovo stanje i koji je bio pozvan da bude prisutan na koncertu.
Kada je Masimo rekao da će ovaj koncert biti najvažniji u njegovom životu, liječnik je izrazio zabrinutost, tvrdeći da takav nastup može predstavljati prijetnju njegovoj sigurnosti. Međutim, Masimo je, sa smirenošću koja govori o njegovoj unutrašnjoj snazi, objasnio da je upravo zbog toga tražio da medicinski tim bude smješten u backstageu. Ako bi došlo do komplikacija, mogli bi mu pružiti pomoć.
Liječnik ga je promatrao nekoliko trenutaka, ne mogavši shvatiti kako Masimo može održati takav stav u tim okolnostima. Ali, prije nego što je stigao odgovoriti, Masimo je jasno izjavio: “Doktore, ja ću održati taj koncert s vašom ili bez vaše podrške. To je, ponavljam, koncert mog života.”
- Ove riječi nisu samo izraz njegove upornosti, već i dokaz njegove posvećenosti umjetnosti i životnoj misiji. Masimo je shvatio da je početak ove priče zapravo u njenom kraju. Bio je svjestan da je to točka gdje narativ počinje i gdje završava.
Medicinski tim bio je prisutan, a liječnik je gledao kako ovaj izuzetan umjetnik izvodi svoj posljednji koncert uz dren na plućima. Nikada nije zakasnio na koncert, a kamoli otkazao, i ovaj put nije bio iznimka. Ispričavajući se za ovaj trenutak iskrenosti, Roman je priznao da ga je priča duboko pogodila kad ju je prvi put čuo. Sada, kada su svjetla prigušena i dvorana pusta, bol je manje akutna nego one noći kad je saznao da je priča završena.
Masimo je postao vječno prisutan kroz svoj glas, kao Echo, zvuk lišen fizičkog oblika, ali bogat duhom i emocijama. Nedostaju mi kapacitet i autoritet da razumijem iskustva koja je Masimo možda doživio tijekom večeri i noći u kojima je izvodio koncert svog života Sve što mogu ustvrditi je da je Masimo, usred bure svoje egzistencije, riskirajući sve za svrhu za koju je bio predodređen, nedvojbeno pjevao kao da je bio sam bit plesa, a ne samo plesač.
Kad god čujem njegov segment na radiju, razmišljam o njegovoj prisutnosti koja ide izvan pukog slušnog doživljaja njegova glasa. To je, vjerujem, vrhunac onoga što jedan pjevač može postići – nastupiti na koncertu postojanja, koncertu koji zovemo život. Zbogom, Massimo.
