Za sinom Nikolom patila 12 godina, misleći da je mrtav. U nastavku teksta doznajte čitavu priču. Postoje životne priče koje čovjeka ostave bez riječi, a sudbina škotske majke Joyce Curtis jedna je od onih koje je teško zaboraviti. Više od desetljeća živjela je s uvjerenjem da je njezin sin Nicholas mrtav. Godinama nije imala nikakvu vijest o njemu, nije znala gdje se nalazi, kako živi niti je li uopće živ. Najgore je bilo to što nije imala nikakav odgovor koji bi joj omogućio da prestane čekati.
Kako prenose mediji, posljednji tragovi o Nicholasu vodili su prema Francuskoj i Španjolskoj. Nakon godina bez ikakvog kontakta, Joyce je postupno prihvatila najtežu moguću pretpostavku. Posebno ju je pogodilo razdoblje pandemije koronavirusa, kada su se svakodnevno pojavljivale vijesti o bolestima i smrtnim slučajevima. U takvim okolnostima strah da je njezin sin izgubio život postao je još snažniji.
Majka je, kako je sama ispričala, već prošla kroz proces žalovanja. Nije imala njegovo tijelo, službenu potvrdu smrti ni pravi odgovor, ali je u srcu počela vjerovati da ga više nema. Upravo zato poziv koji je stigao 19. prosinca 2022. za nju je predstavljao nevjerojatan preokret.
-
Neočekivani telefonski poziv nakon više od desetljeća
Na drugoj strani telefonske linije najprije se pojavila medicinska sestra. Joyce je tada saznala nešto što nije očekivala da će ikada više čuti – Nicholas je živ i nalazi se u bolnici na jugu Francuske.
Nakon medicinske sestre, s druge strane razgovora čula je i glas vlastitog sina. Za majku koja ga nije čula godinama, taj trenutak morao je biti posebno emotivan. Čovjek kojeg je već oplakala ponovno je bio prisutan u njezinu životu.
Joyce je kasnije govorila o nevjerici koja ju je obuzela nakon saznanja da je Nicholas preživio. Pandemija i godine potpune tišine učinile su svoje. Bila je uvjerena da je najgore već dogodilo i da više nema nade za njihov ponovni susret.
Posebnu težinu cijeloj priči davala je činjenica da je njezin suprug preminuo samo nekoliko mjeseci ranije. Zbog toga je vijest o Nicholasu stigla u razdoblju ispunjenom tugom, ali istodobno donijela tračak nade i veliko olakšanje.
-
Sve je počelo kada je Nicholas otišao iz Glasgowa
Obiteljska drama nije započela 2022. godine. Problemi su trajali mnogo dulje. Nicholas je sredinom 2000-ih napustio svoj rodni Glasgow i krenuo na putovanje Europom. U tom razdoblju ostao je bez posla stolara, a njegov život počeo se odvijati daleko od obiteljskog doma.
Putovanja su ga odvela u različite zemlje, ali s vremenom je kontakt s obitelji postajao sve rjeđi. Joyce je sve teže dolazila do informacija o njegovom životu. Prema njezinim riječima, vjerovala je da je neko vrijeme boravio i na ulicama Pariza.
Za roditelja je takva neizvjesnost izuzetno teška. Kada osoba jednostavno nestane iz svakodnevnog života, bez jasnog objašnjenja i redovitog kontakta, obitelj ostaje između nade i straha. Joyce se godinama nalazila upravo u takvoj situaciji.
Godine 2009. odlučila je prijaviti sina kao nestalu osobu u Glasgowu. Već je tada prošlo nekoliko godina bez normalne komunikacije, a njezina zabrinutost više nije mogla biti ignorirana.
-
Vijest iz Francuske ponovno je probudila nadu
Samo godinu dana kasnije stigla je informacija koja je Joyce barem nakratko pružila nadu. Kontaktirala je britanski konzulat u Parizu i saznala da je Nicholas hospitaliziran u Francuskoj.
Joyce i njezin suprug nisu dugo razmišljali. Otputovali su kako bi ga posjetili i konačno ponovno vidjeli sina. Nakon dugog razdoblja neizvjesnosti, susret je za majku bio izuzetno emotivan.
U tom trenutku činilo se da će se stvari napokon vratiti u normalu. Nicholas je bio u bolnici, oporavljao se, a Joyce je očekivala da će nakon liječenja krenuti prema domu i ponovno uspostaviti kontakt s obitelji.
Međutim, upravo se tada dogodio novi preokret.
Liječnici su obitelji rekli da će Nicholas nakon oporavka biti otpušten. Joyce je željela biti spremna za njegov povratak, pa mu je tijekom posjeta kupila cipele i druge potrebne stvari kako bi imao prikladnu odjeću za putovanje.
Vratila se kući i počela čekati.
Ali Nicholas se nikada nije pojavio.
-
Čekanje koje je trajalo godinama
Joyce je kasnije opisala kako je čekala njegov dolazak, nadajući se da će se sin pojaviti nakon izlaska iz bolnice. Sjećala se čak i kišnog dana kada je shvatila da nešto nije u redu.
Pokušala je provjeriti je li Nicholas možda otputovao avionom. Kontaktirala je zračne luke kako bi saznala je li se ukrcao na neki let, ali odgovora nije bilo.
Nakon toga ponovno je nastupila tišina.
Nije bilo novih telefonskih poziva, pisama ni pouzdanih informacija. Godine su prolazile, a Nicholas je ponovno nestao iz njezina života. Joyce je nastavila živjeti s pitanjem na koje nije imala odgovor.
Kako je vrijeme prolazilo, nada je postajala sve slabija. Pandemija je dodatno pogoršala njezine strahove. Ako je njezin sin već godinama živio daleko od obitelji i bez stabilnog kontakta, Joyce se bojala da možda nije uspio preživjeti teške okolnosti.
U jednom trenutku više nije očekivala dobre vijesti.
-
Nakon 12 godina stiglo je novo iznenađenje
Prošlo je dvanaest godina od posljednjeg susreta, a onda se povijest ponovila na gotovo nevjerojatan način.
Britanski konzulat ponovno je kontaktirao Joyce i obavijestio je da je Nicholas pronađen živ. Ponovno se nalazio u bolnici u Francuskoj.
Za majku koja je već bila uvjerena da je njezin sin mrtav, ta informacija bila je gotovo nestvarna.
Joyce je razgovarala s Nicholasom telefonom. Prema njezinim riječima, zvučao je kao da je dobrog zdravlja. Jedno od prvih pitanja koje mu je postavila bilo je vraća li se kući.
Nicholas je odgovorio potvrdno.
Nakon toliko godina čekanja, majka je ponovno dobila priliku da zagrli sina. Njezina jedina želja bila je da ga sigurno dovede kući i da napokon sazna što mu se sve događalo tijekom godina koje je proveo daleko od obitelji.
Joyce je zato ponovno krenula prema Francuskoj, ovaj put s potpuno drugačijim osjećajem nego tijekom prethodnog putovanja. Dok je 2010. godine vjerovala da će njezin sin nakon bolnice nastaviti svoj život, a zatim ga ponovno izgubila, sada je imala priliku pokušati ga vratiti u obiteljski dom.
Priča o Nicholasu tako je nakon dvanaest godina dobila novi, potpuno neočekivani razvoj. Ono što je Joyce godinama smatrala izgubljenom nadom ponovno se pojavilo u obliku telefonskog poziva iz Francuske.
