Da li je treba poljubiti voljenu osobu nakon smrti? U nastavku teksta vam otkrivamo. Smrt bliske osobe gotovo uvijek dolazi kao snažan emotivni udar. Bez obzira na to da li je bila očekivana ili iznenadna, prvi trenuci nakon gubitka često su ispunjeni zbunjenošću, tugom i potrebom da se bude što bliže onome ko je preminuo. Mnogi ljudi tada instinktivno posežu za dodirom, žele da uhvate ruku, pomiluju lice ili upute posljednji poljubac. Takvi postupci djeluju prirodno jer dodir za većinu ljudi predstavlja osnovni oblik povezanosti, naročito u trenucima kada riječi nisu dovoljne.
Ipak, iako su emocije razumljive, malo se govori o zdravstvenim aspektima ovakvog ponašanja. U trenucima žalosti, porodice se rijetko pitaju da li postoji rizik, jer je potreba za oproštajem jača od racionalnog razmišljanja. Upravo tu nastaje prostor za pogrešna uvjerenja koja se prenose generacijama, često bez provjere ili razumijevanja medicinskih činjenica.
-
Uvjerenje da tijelo nakon smrti ne nosi nikakvu opasnos
Jedno od najčešćih mišljenja jeste da nakon smrti tijelo više ne može predstavljati zdravstveni rizik jer „život prestaje“. Međutim, iako organi više ne funkcionišu, mikroorganizmi ne nestaju odmah. Određene bakterije i virusi mogu ostati prisutni na koži, u tjelesnim tečnostima ili u disajnim putevima neko vrijeme nakon smrti.
U zavisnosti od uzroka smrti, ali i uslova u kojima se tijelo nalazi, rizik može biti manji ili veći. Medicinsko osoblje zato nikada ne daje univerzalne preporuke, već procjenjuje svaku situaciju pojedinačno. Kratak kontakt često se smatra niskorizičnim, ali to ne znači da je u potpunosti bezopasan.
-
Pogrešno vjerovanje da je dodir siguran ako smrt nije bila zarazna
Mnogi smatraju da je dodir bezbjedan ukoliko osoba nije preminula od infektivne bolesti. Ipak, odmah nakon smrti u tijelu započinju biološke promjene. Imuni sistem prestaje da funkcioniše, a bakterije koje su i ranije bile prisutne u organizmu mogu se brže razmnožavati.
Već nekoliko sati nakon smrti povećava se mogućnost kontaminacije, posebno ako postoji kontakt sa ustima, nosom, očima ili otvorenim ranama kod žive osobe. Upravo zbog toga zdravstvene ustanove i pogrebne službe primjenjuju stroge higijenske mjere bez obzira na uzrok smrti, što često iznenađuje porodice koje to ne očekuju.
-
Ideja da kratak poljubac ne može imati posljedice
Poljubac u čelo ili obraz često se doživljava kao simboličan i bezazlen čin. U većini slučajeva on zaista ne dovodi do zdravstvenih problema, ali sa medicinskog stanovišta ne može se reći da je potpuno siguran. Usta su jedna od glavnih ulaznih tačaka za bakterije, pa čak i kratak kontakt može nositi određeni rizik.
Posebno su osjetljive osobe sa oslabljenim imunitetom, stariji ljudi i djeca. Zdravstveni radnici ove informacije ne dijele kako bi umanjili značaj rituala žalovanja, već kako bi porodice bile svjesne mogućih posljedica i imale priliku da odaberu sigurnije opcije.
-
Pretpostavka da pogrebne službe u potpunosti eliminišu rizik
Često se vjeruje da je tijelo nakon preuzimanja od strane pogrebne službe u potpunosti bezbjedno za svaki vid kontakta. Iako pogrebni radnici preduzimaju brojne mjere kako bi tijelo bilo dostojanstveno pripremljeno, važno je znati da se ne sprovodi uvijek balzamovanje, niti odmah nakon smrti.
U nekim kulturnim i vjerskim običajima balzamovanje se uopšte ne praktikuje. Čak i kada se obavi, ono značajno smanjuje rizike, ali ih ne uklanja u potpunosti. Zato se u određenim situacijama porodicama savjetuje da ograniče bliski fizički kontakt, što se ponekad pogrešno tumači kao hladnoća ili nedostatak saosjećanja.
-
Stav da je fizički dodir nužan za „pravi“ oproštaj
Psiholozi ističu da proces tugovanja ne zavisi od jednog konkretnog čina. Iako nekim ljudima dodir pomaže da prihvate gubitak, drugi pronalaze smirenje na drugačije načine. Razgovor sa preminulom osobom, molitva, tišina ili jednostavno prisustvo pored tijela mogu imati jednako snažno emotivno značenje.
Ne postoji univerzalni ritual koji garantuje lakše suočavanje sa tugom. Važno je naglasiti da izostanak fizičkog dodira ne znači manju ljubav ili slabiji oproštaj, već često predstavlja svjesnu odluku da se zaštiti vlastito zdravlje.
-
Doživljaj da su bolnička pravila pretjerano stroga
U trenucima gubitka, bolnička pravila mogu djelovati surovo i neosjetljivo. Međutim, ta pravila su rezultat dugogodišnjeg medicinskog iskustva i brojnih istraživanja. Njihova svrha nije ograničavanje emocija, već sprečavanje dodatnih zdravstvenih problema u već traumatičnoj situaciji.
U praksi, mnogi zdravstveni radnici nastoje da pronađu balans između bezbjednosti i ljudskosti. Često sarađuju sa porodicama kako bi omogućili oproštaj na način koji je i dostojanstven i siguran, uz jasno objašnjenje mogućih rizika.
-
Alternativni načini izražavanja oproštaja
Stručnjaci često predlažu niz jednostavnih, ali emotivno snažnih alternativa. To može biti kratko držanje ruke uz zaštitne mjere, dodirivanje kose ili odjeće, izgovaranje oproštajnih riječi, ili jednostavno stajanje u blizini u tišini. Takvi gestovi mnogima pružaju osjećaj zatvaranja jednog životnog poglavlja, bez dodatnog zdravstvenog opterećenja.
Razumijevanje medicinskih činjenica ne umanjuje tugu, ali može pomoći porodicama da u teškim trenucima donesu odluke koje štite i emocije i zdravlje.
