U današnje vrijeme, društveni stavovi prema braku i obiteljskom životu podvrgnuti su značajnim promjenama, što je rezultiralo smanjenjem broja ljudi koji stupaju u brak u ranijim godinama. Danas otkrivamo više o tome.
Tradicionalno, osobe koje su navršile dvadeset pet godina, a da nisu stupile u brak, bile su često nazivane neženjama ili usidjelicama, ali danas se takvi stavovi sve više mijenjaju. Suvremeno društvo doživljava drastične pomake u percepciji braka, posebno među mladima u svojim dvadesetima i tridesetima godinama.
Samo mali postotak ljudi odlučuje se za brak u ranijoj životnoj dobi, dok značajan dio stanovništva ostaje neoženjen i u kasnijim godinama. Jedan od razloga za ovakav trend kod muškaraca može se povezati sa zaštitničkim utjecajem njihovih roditelja, posebno majki, kao i sa osjećajem da još uvijek nisu dovoljno zreli za preuzimanje odgovornosti koje brak donosi.
Mnogi muškarci smatraju sebe premladima da bi prihvatili ograničenja koja brak podrazumijeva, poput obaveza prema obitelji i zajedničkog života. Čak i oni koji su prošli kroz dugotrajne veze koje su loše završile mogu razviti strah od ponovnog angažmana u ozbiljne odnose.
- Takva iskustva mogu usaditi duboko ukorijenjeni otpor prema braku, jer ga vide kao izvor potencijalnih problema i ograničenja. Majke igraju ključnu ulogu u životima svojih sinova, a njihov utjecaj može biti tako jak da ometa romantične ambicije mladih muškaraca.
One često odbacuju žene koje im se čine neprikladnima za njihove sinove, bilo otvoreno ili suptilno sugerirajući da “nijedna žena nije dovoljno dobra” za njihovu djecu. Ova vrsta nadmetanja između majke i potencijalne partnerice može odgonetati mnoge žene, što rezultira udaljavanjem mogućih kandidata za brak.
Kako vrijeme prolazi, muškarci koji su pod stalnim utjecajem svojih majki mogu naći sebe u situaciji gdje im je teško privući partnere spremne na ozbiljan odnos. Postoje, međutim, i oni koji su zadovoljni samotnim životom. Ova sklonost posebno je vidljiva među osobama u dobi od 45 do 50 godina, koje su već uspostavile vlastite rutine i ne žele nikakve smetnje u svojim životima.
Za njih je samostalnost i sloboda najveća vrijednost, pa su posve zadovoljni u svojem društvu, bez ikakve želje za uključivanjem u obiteljske obaveze. Povijesno gledano, društvo je bilo organizovano oko jasne podjele uloga između spolova: muškarci su bili zaduženi za financijsku potporu, dok su žene upravljale kućnim poslovima.
- Međutim, suvremeno društvo donijelo je značajne promjene u ovom aspektu. Muškarci su postali sve vještiji u kućanskim aktivnostima, poput kuhanja, pranja rublja i brige o odjeći, što je smanjilo njihovu ovisnost o ženama u tim aspektima života.
Ova promjena potaknula je preispitivanje značaja braka, jer se tradicionalne uloge više ne smatraju nužnim. Međutim, jedan od glavnih problema s kojima se susreću muškarci koji ipak žele uspostaviti obitelj je nedostatak potrebnih vještina za identificiranje i privlačenje odgovarajuće partnerice.
Često se bore da preuzmu dominantnu ulogu u odnosima i da efikasno komuniciraju svoje namjere, što rezultira kratkotrajnim vezama koje rijetko dovode do trajnih veza. Kada pojedinac predje tridesetu godinu, proces upoznavanja novih ljudi postaje sve formalniji, poput razgovora za posao. Iako je potraga za partnerom možda ugodna, ona zahtijeva pažljivo procjenjivanje snaga i slabosti potencijalnih suputnika.
- Pojedinci u tridesetima imaju jasniju sliku o tome što žele od romantičnog partnera, što ih čini selektivnijima, ali i izazovnijima u pronalaženju kompatibilne osobe. Upravo zbog ove pažljive analize, uspostavljanje smislenih odnosa može biti prilično kompleksno.
Za one koji su umorni od samotnog života i koji žude za stabilnim partnerskim odnosom, savjetovanje s psihologom može biti koristan korak. Psiholozi mogu pomoći pojedincima da bolje razumiju svoje potrebe i strahove, kao i da razviju strategije za uspješnije građenje odnosa. Ovakav pristup može biti ključ za prevladavanje prepreka koje stoje na putu ka srećnom i ispunjenom životu.
