Stariji ljudi nažalost ne budu tretirani pošteno od strane društva jer ih svi smatraju iznemoglim i umornim te nepotrebnim. Danas otkrivamo tužnu priču starijeg para iz Hrvatske.
Današnji članak prikazuje jednu od tužnih i emotivnih priča koje nam ukazuju na rastući broj slučajeva u kojima su stari ljudi ostavljeni sami sa svojim problemima, a čak i maltretirani od strane bliskih osoba. Priča dolazi od jedne hrvatske bake iz Hrvatske, koja zajedno sa svojim suprugom bori se za preživljavanje u svom domu, dok su njihovi unuci, koji su se doselili u njihov dom, uzrokovali im neprestano stres i strah.
- Par je sada u svojim devedesetim godinama, a njihova situacija postaje još teže zbog ograničenih finansijskih sredstava i zdravstvenih problema. Ona ističe da su tražili pomoć od socijalne službe, ali bez uspjeha.
Troškovi održavanja staračkog doma prelaze mogućnosti njihove mirovine, što ih tjera da ostanu u trenutnoj situaciji, čak iako je to okruženo neprijatnostima i opasnostima. Kuća u kojoj žive, sa 50 četvornih metara, nije idealna, ali je dostatna za njihove potrebe. Međutim, njihov mirni život uništavaju unuci koji su se doselili i počeli trimiti nad njima.
“Prukununci su nas tjerali van iz doma, prijetili nam, a čak su i koristili nasilje,” priznaje starica, izražavajući strah i očaj od ovakvih dnevnih iskustava. Njihovi životi su bili ugroženi, a institucije koje su trebale pružiti podršku i zaštitu nisu reagovali na njihove pozive za pomoć.
Osim neprestanog maltretiranja, oni su prisiljeni živjeti u okruženju nečistoće i smradu, jer unuci ostaju pseće izmete neočišćene ispred njihovih vrata. Suprug bake pati od astme i ima ozbiljne probleme s disanjem, što dodatno pogoršava njihovo stanje. “Ne možemo spavati ni noću ni danju zbog njihovog maltretiranja,” rekla je žena, izražavajući duboki očaj od situacije u kojoj se nalaze.
- Njihova je korespondencija sa portalom “Moje vreme” bio poslednji pokusaj da dobiju pravosudno rješenje. Ona napominje kako je ova protekla osam godina bila period neprestanog mučenja, a kako su se obratili čak i ministru, ali bez rezultata.
“Zar doista nema pravde ili vladavine prava? Želimo živjeti mirnim i dostojanstvenim životom u skladu sa zakonima i ustavama, a tako malo nam ostaje,” naglasila je, izražavajući frustraciju i očaj od nepomičnosti sistema. Priča ove stare parove ukazuje na šire društvene probleme vezane za zaboravljanje i zanemaruivanje starih ljudi, posebno u slučajevima kada su maltretirani od strane samih bliskih osoba.
Ovo je paradoksalna realnost koja nas podsjeća koliko je važno razumijevati i podržavati one koji su u potrebi za pomoću. Stari ljudi, koji su cijeli život radili i brinuli se za svoju obitelj, često se suočavaju s nepodnošljivim situacijama u zadnjim godinama života.
Hrabrost ovog para da progovore, iako je njihova anonimnost zaštićena, inspirira nas da razmišljamo o tome šta možemo učiniti kako bi se poboljšao život starih ljudi. Važno je shvatiti da se ovakve situacije ne događaju samo kod njih – one su dio šire društvene krize koja zahtijeva pažljivu obradu i aktivnu intervenciju.
Ova priča nam je podsjetnik da je ljubav prema porodici složenija nego što izgleda na prvi pogled. Roditelji često daju sve što mogu za svoju djecu, ali neki od njih ne vraćaju tu pažnju i brigu. U tom kontekstu, potrebna je veća društvena podrška i pravednija obrada slučajeva maltretiranja starih ljudi kako bi se omogućilo da žive u sigurnosti i miru.
- Jeste li ikada pomislili na to kakve su emocije kod bakina i dedina koji se suočavaju s takvim izazovima? Kako bi se ovakve situacije mogle sprečiti, a stari ljudi osigurati u mirnom i sigurnom životu? Ova priča nam govori da je potrebno više od zakona i regulativa – potrebna je empatija i solidarnost.
Baka i njezin suprug su nam primjer otpornosti i snage, ali i tragizma koji proživljavaju mnogi drugi u ovakvim okolnostima. Njihov glas služi kao poziv za promjenu i bolju zaštitu starih ljudi, koji su, nakon cijelog života provedenog u radu i brizi za druge, zaslužili miran i siguran život.
- Neka nam njihova priča bude podsjetnik da se ne sme zanemariti oni koji su nas preprijele u boljem svijetu, i da se pravi doprinos društvu meri ne samo materijalnim postignućima, već i sposobnošću da čuvamo i poštujemo one koji su nam najbliži.
