Evo kako možete da zaštite povrće od plamenjače uz jednostavn trik. O kojem triku je riječ doznajte u nastavku teksta. Plamenjača predstavlja jedno od najopasnijih i najrasprostranjenijih oboljenja koje napada krompir, paradajz i plavi patlidžan. Ova bolest se javlja gotovo svake godine i može izazvati ogromne štete u proizvodnji, naročito ukoliko se ne prepozna na vrijeme i ne primijene odgovarajuće mjere zaštite. Posebno je opasna zbog toga što se veoma brzo širi i u kratkom vremenskom periodu može uništiti cijeli usjev. Podjednako se pojavljuje u plastenicima, staklenicima, ali i na otvorenim poljima, gdje vremenski uslovi često pogoduju njenom razvoju.
Bolest se razvija na svim dijelovima biljke. Simptomi se mogu primijetiti na listovima, stabljici, a kasnije i na plodovima. Najčešće se javlja u periodu od maja do septembra, kada su prisutne povećana vlažnost vazduha i umjerene temperature. Upravo zbog toga proizvođači povrća tokom proljeća i ljeta moraju redovno obilaziti svoje zasade i pratiti eventualne promjene na biljkama.
-
Prepoznavanje simptoma plamenjače
Prvi znaci bolesti najčešće se javljaju na starijim listovima, starim između pet i petnaest dana. Na listovima se pojavljuju sitne pjege koje vremenom postaju sve veće i zahvataju veću površinu. Karakterističan znak plamenjače jeste mozaična prošaranost lista, odnosno pojava svijetlih i tamnih područja. Kako bolest napreduje, svijetle zone postaju žute i jasno ograničene lisnim nervima.
Zaraženi listovi postepeno gube svoju funkciju, suše se i odumiru. Međutim, oni najčešće ne otpadaju sa biljke nego ostaju pričvršćeni za peteljku. Kada se bolest proširi na veći broj listova, biljka slabi, zaostaje u rastu i dolazi do smanjenja prinosa. U težim slučajevima može doći i do potpunog propadanja biljke.
Na plodovima često nema vidljivih znakova bolesti, ali zbog smanjene lisne mase biljka ne može pravilno da hrani plodove. Zbog toga plodovi ostaju sitni, deformisani i slabijeg kvaliteta. Osim toga, mogu imati gorak ukus i izgubiti tržišnu vrijednost, što predstavlja veliki problem za proizvođače koji povrće uzgajaju za prodaju.
-
Uslovi koji pogoduju razvoju bolesti
Za razvoj plamenjače potrebni su određeni vremenski uslovi. Najveći rizik od pojave bolesti postoji kada je povećana vlažnost vazduha, posebno nakon kišnih perioda. Dugotrajno zadržavanje rose na listovima takođe pogoduje širenju infekcije. Oblačno vrijeme i slabije provjetravanje zasada dodatno povećavaju mogućnost pojave bolesti.
Optimalne temperature za razvoj plamenjače kreću se od 10 do 12 stepeni tokom noći i od 20 do 22 stepena tokom dana. U takvim uslovima gljivica se veoma brzo razvija i prenosi sa jedne biljke na drugu. Zbog toga se bolest često naglo širi poslije nekoliko uzastopnih kišnih dana.
Gljivica prezimljava u zaraženim krtolama krompira koje ostanu u zemljištu ili skladištima. Takođe se može održati i na biljnim ostacima koji nisu uklonjeni nakon berbe. Ukoliko se takvi ostaci ostave na parceli, oni postaju izvor zaraze za narednu godinu.
-
Važnost preventivnih mjera
Najbolji način borbe protiv plamenjače jeste prevencija. Prilikom sadnje potrebno je birati ocjedite i sunčane parcele koje nisu u sjeni. Na takvim mjestima rosa se kraće zadržava na listovima, pa je manja mogućnost razvoja bolesti.
Veoma je važno poštovati plodored. Biljke iz porodice Solanaceae, kao što su krompir, paradajz i patlidžan, ne bi trebalo saditi na isto mjesto najmanje četiri do pet godina. Na taj način smanjuje se mogućnost zadržavanja uzročnika bolesti u zemljištu.
Nakon završetka proizvodnje potrebno je ukloniti sve biljne ostatke sa parcele i uništiti samonikle biljke krompira koje mogu predstavljati izvor zaraze. Takođe je preporučljivo koristiti zdravo i dezinfikovano sjeme i krtole, jer se bolest često prenosi zaraženim sadnim materijalom.
Prilikom izbora sorti treba prednost dati onima koje su otpornije na plamenjaču. Iako nijedna sorta nije potpuno otporna, pojedine vrste pokazuju veću sposobnost odbrane od ove bolesti i sporije obolijevaju.
Redovni pregledi biljaka imaju veliki značaj u zaštiti usjeva. Najbolje ih je obavljati rano ujutro, dok je prisutna rosa, jer se tada simptomi najlakše primjećuju. Važno je reagovati odmah nakon pojave prvih znakova bolesti kako bi se spriječilo dalje širenje.
Kod sadnje treba voditi računa o pravilnom razmaku između biljaka. Gušći zasadi zadržavaju više vlage i slabije se provjetravaju, što pogoduje razvoju gljivica. Pravilno raspoređene biljke brže se suše nakon kiše i manje su izložene infekciji.
-
Prirodni preparati za zaštitu biljaka
Mnogi proizvođači koriste prirodne preparate kako bi preventivno zaštitili biljke od plamenjače. Jedan od najpoznatijih preparata pravi se od mlijeka. Za pripremu je potrebno jedan litar mlijeka razrijediti u deset litara vode. Ovaj rastvor koristi se odmah nakon pripreme. Umjesto mlijeka mogu se koristiti i jogurt, kefir ili surutka.
Preparat od sode bikarbone takođe se često koristi u zaštiti biljaka. U dva litra vode dodaju se dvije kašike sode bikarbone, nekoliko kapi biljnog ulja i malo tečnog deterdženta. Ovaj preparat stvara nepovoljne uslove za razvoj gljivica na površini lista.
Dobar efekat može imati i preparat od luka. Potrebno je oko 500 grama lukovine potopiti u deset litara vode i ostaviti da fermentiše desetak dana. Nakon fermentacije rastvor se procijedi i razrijedi vodom u odnosu 1:10. Biljke se ovim preparatom tretiraju preventivno, naročito poslije kiše.
Pored prirodnih preparata, značajnu ulogu imaju i biljke koje se sade u blizini paradajza i krompira. Bosiljak, ren i kadifica smatraju se dobrim susjedima jer svojim mirisom i sastojcima mogu djelimično pomoći u zaštiti biljaka od bolesti i štetočina.
