Milanović izjavio da je Srbija pod Vučićem rasla kao Hrvatska. U nastavku teksta doznajte više. Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović otvorio je pitanje ekonomskih rezultata Hrvatske i Srbije, iznoseći poređenje njihovog privrednog rasta u posljednjih deset godina. Prema njegovoj ocjeni, dvije države ostvarile su približno jednake stope ekonomskog rasta, iako su imale značajno različite mogućnosti finansiranja razvoja. Posebno je ukazao na činjenicu da je Hrvatska tokom tog perioda koristila značajna sredstva iz evropskih fondova, dok je Srbija, kako je naveo, raspolagala mnogo skromnijom podrškom iz tih izvora.
Milanović je ove stavove iznio u ponedjeljak, tokom svečane sjednice organizovane povodom obilježavanja 64. godišnjice osnivanja i Dana Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Govoreći pred prisutnima, osvrnuo se na ekonomske pokazatelje, položaj Hrvatske unutar Evropske unije i rezultate koje je zemlja ostvarila od pristupanja evropskoj zajednici.
Njegovo izlaganje privuklo je pažnju zbog poređenja sa Srbijom, ali i zbog kritičkog osvrta na konkretne koristi koje je Hrvatska ostvarila nakon ulaska u Evropsku uniju.
-
Hrvatska je raspolagala značajnim evropskim sredstvima
Govoreći o ekonomskom razvoju Hrvatske u protekloj deceniji, Milanović je naveo da je prosječna godišnja stopa rasta iznosila oko 2,5 posto. Međutim, posebno je naglasio da taj rezultat treba posmatrati uzimajući u obzir finansijsku podršku koju je država imala na raspolaganju.
Hrvatska je, prema njegovim riječima, tokom tog perioda koristila značajna sredstva iz evropskih fondova. Dio tih sredstava bio je namijenjen oporavku nakon razornih zemljotresa, dok je dodatna finansijska podrška bila povezana s posljedicama epidemije. Zbog toga Milanović smatra da ostvareni ekonomski rezultati nisu posljedica isključivo domaćih privrednih aktivnosti, nego i vanrednih finansijskih okolnosti koje su Hrvatskoj omogućile dodatna ulaganja.
Istakao je da bi bez takve podrške raspoloživa finansijska sredstva bila znatno manja. Upravo zbog toga smatra da je potrebno pažljivo analizirati koliko je evropski novac doprinio ukupnom ekonomskom rastu i kakvi bi rezultati bili ostvareni da Hrvatska nije imala pristup tim fondovima.
Njegova poruka ukazuje na potrebu da se ekonomski pokazatelji ne posmatraju izolovano, već u kontekstu svih finansijskih i političkih okolnosti koje su uticale na razvoj zemlje.
-
Srbija ostvarila sličan rast bez značajnije pomoći iz EU
Poseban dio svog obraćanja Milanović je posvetio Srbiji, upoređujući njene ekonomske rezultate s hrvatskim. Prema njegovoj procjeni, Srbija je u posljednjih deset godina ostvarila približno isti nivo ekonomskog rasta kao Hrvatska, iako nije imala na raspolaganju jednaku količinu novca iz evropskih fondova.
Predsjednik Hrvatske napravio je direktno poređenje s periodom vlasti Aleksandra Vučića, koji se nalazi na čelu srbijanske političke scene već duži niz godina. Govoreći o tom razdoblju, naveo je da je Srbija ostvarila slične ekonomske rezultate, ali uz drugačiju strukturu međunarodne finansijske i političke podrške.
„Susjedna Srbija, koja se otrgla 12-godišnjem ropstvu, kako neki kažu, u tom je razdoblju imala otprilike isti rast pod Vučićem. Bez evropskog novca u značajnijoj mjeri, s nešto kineskog i puno manje ruskog“, izjavio je Milanović.
Ovom izjavom želio je ukazati na razliku između ekonomskih modela i izvora finansiranja u dvije susjedne države. Dok Hrvatska koristi prednosti članstva u Evropskoj uniji i pristupa evropskim finansijskim instrumentima, Srbija se u većoj mjeri oslanja na vlastite kapacitete i saradnju s partnerima izvan EU.
Njegovo poređenje otvara i šire pitanje načina na koji se mjeri uspješnost ekonomskih politika. Sama stopa rasta, kako proizlazi iz Milanovićevog izlaganja, ne mora nužno pokazati koliko je država iskoristila raspoložive mogućnosti, kakav je kvalitet ostvarenog razvoja i koliko su međunarodna finansijska sredstva doprinijela rezultatima.
-
Nakon 13 godina članstva postavlja se pitanje koristi od Evropske unije
Osim ekonomskog poređenja Hrvatske i Srbije, Milanović se tokom govora osvrnuo i na položaj Hrvatske u Evropskoj uniji. Podsjetio je da je prošlo 13 godina od ulaska Hrvatske u evropsku zajednicu te ocijenio da je nakon toliko vremena opravdano otvoriti raspravu o konkretnim koristima koje je članstvo donijelo državi.
Prema njegovom mišljenju, Hrvatska mora kontinuirano procjenjivati da li evropske integracije odgovaraju njenim nacionalnim interesima i u kojoj mjeri članstvo doprinosi ostvarivanju državnih ciljeva.
Milanović je naglasio da postavljanje takvih pitanja ne treba automatski povezivati s inicijativama za napuštanje Evropske unije. Naprotiv, smatra da je važno voditi ozbiljnu političku i društvenu raspravu o odnosu Hrvatske prema evropskim institucijama, bez stvaranja nepotrebnih političkih podjela.
„Treba si postavljati ta pitanja i davati odgovore ne zbog toga da bismo raspisivali referendum o izlasku iz EU jer to nije ni realno ni pametno“, poručio je hrvatski predsjednik.
Njegova izjava pokazuje da kritičko preispitivanje članstva, prema njegovom stavu, ne mora značiti protivljenje evropskoj integraciji. Riječ je, kako je naglasio, o potrebi da se sagledaju rezultati dosadašnjeg članstva i utvrdi koliko su evropske politike usklađene s interesima Hrvatske.
-
Milanović kritičan prema zajedničkoj vanjskoj politici Evropske unije
U nastavku obraćanja predsjednik Hrvatske govorio je i o institucionalnom položaju Evropske unije, posebno se osvrćući na njenu sposobnost da djeluje kao jedinstven politički subjekt u međunarodnim odnosima.
Milanović smatra da Evropska unija nije država i da ne može funkcionisati na isti način kao suverene nacionalne države. Posebno je kritikovao nedostatak jedinstvene i jasno definisane zajedničke vanjske politike, ističući da različite članice često imaju različite interese, prioritete i poglede na međunarodna dešavanja.
Prema njegovim riječima, takav način funkcionisanja ograničava mogućnost pojedinačnih država članica da samostalno oblikuju i provode vlastite vanjskopolitičke ciljeve.
„Cijena toga je da hrvatska vanjska politika ne postoji, i ne samo hrvatska“, rekao je Milanović.
Ova ocjena predstavlja jedan od najkritičnijih dijelova njegovog obraćanja. Njome je ukazao na problem odnosa između nacionalnih interesa država članica i zajedničkih evropskih politika, posebno kada je riječ o pitanjima međunarodne sigurnosti, diplomatije i odnosa s velikim svjetskim silama.
-
Otvorena rasprava o ekonomiji i političkoj samostalnosti
Milanovićevo obraćanje na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu obuhvatilo je nekoliko važnih tema koje se odnose na budućnost Hrvatske i njenu poziciju u evropskom i međunarodnom okruženju.
Poređenje ekonomskog rasta sa Srbijom bilo je polazište za širu raspravu o tome koliko su evropski fondovi uticali na hrvatske rezultate i da li je njihovo korištenje donijelo očekivane prednosti. Istovremeno, njegova kritika zajedničke vanjske politike Evropske unije ukazala je na dileme s kojima se suočavaju države članice kada pokušavaju uskladiti vlastite interese sa zajedničkim evropskim odlukama.
Svečana sjednica povodom 64. godišnjice osnivanja Fakulteta političkih znanosti tako je poslužila i kao prilika za otvaranje pitanja koja prevazilaze dnevnu politiku. Od ekonomskog razvoja i korištenja međunarodnih fondova do suvereniteta i mogućnosti samostalnog političkog djelovanja, Milanović je iznio stavove koji se odnose na ključne izazove s kojima se Hrvatska suočava nakon više od decenije članstva u Evropskoj uniji.
