Da li ste sigurni da sve operete kad se kupate?. U nastavku pišemo o tome šta najčešće ljudi prekoče.
Dok peremo kosu, lice i ostatak tijela, pupak često ostane izvan naše pažnje. Njegovi sitni nabori nisu uvijek lako dostupni, posebno ako je dublje uvučen. Upravo zato vrijedi uključiti ga u redovnu higijenu, bez grubog trljanja i komplikovanih postupaka.
Ipak, tvrdnje da ovaj dio tijela „niko ne pere“ i da postoji samo jedan način njegovog čišćenja pretjerano pojednostavljuju temu. Za uobičajenu njegu zdravog pupka najčešće su dovoljni voda, blag sapun i pažljivo sušenje. Cilj je ukloniti nakupljene nečistoće, a pritom sačuvati kožu od nadraživanja.
Prisustvo bakterija u pupku nije samo po sebi znak bolesti niti dokaz loše higijene. Istraživački projekt Belly Button Biodiversity pokazao je veliku raznolikost mikroorganizama u uzorcima uzetim iz pupaka. Takvi rezultati opisuju mikrobiološku raznovrsnost ovog dijela kože, a ne broj infekcija među učesnicima istraživanja.
Zbog toga podatke o desetinama ili stotinama vrsta bakterija ne treba tumačiti kao razlog za paniku. Broj pronađenih mikroorganizama ne govori sam za sebe treba li nekome liječenje. Mnogo je važnije postoje li tegobe, promjene na koži ili nakupljena nečistoća koju treba nježno ukloniti.
Uvučen pupak ima nabore u kojima se mogu zadržavati znoj, odumrle ćelije kože i druga nečistoća. Ako se dugo ne čisti, sadržaj se može stvrdnuti. To nije razlog da se pokušava ukloniti snažnim struganjem, jer se osjetljiva koža lako može povrijediti.
Praktičan način čišćenja jeste da se ugao mekane krpice ili pamučni štapić navlaži vodom s malo blagog sapuna. Dostupni nabori prelaze se lagano, bez pritiskanja i guranja duboko. Nakon toga treba ukloniti ostatke sapuna i pažljivo osušiti područje. Štapić je samo jedna mogućnost, a ne obavezan pribor niti sredstvo za „kopanje“ po pupku.
Kod ispupčenog pupka površina je dostupnija i obično se jednostavno opere tokom tuširanja. Sapun treba isprati, a kožu osušiti čistim peškirom. Nema potrebe ponavljati postupak više puta samo zbog osjećaja da taj dio tijela mora biti posebno dezinfikovan.
I uvučen pupak često se može očistiti jagodicom prsta, ako je to ugodno i ako se ne pritišće duboko. Cleveland Clinic savjetuje nježno čišćenje otvora i dostupne unutrašnjosti, dobro ispiranje i uklanjanje viška vlage. Ako dodir izaziva bol, ne treba pokušavati silom završiti čišćenje.
Izbor proizvoda također je važan. Koži uglavnom više odgovara blag preparat bez dodatih mirisa nego jako parfimisani gel koji izaziva peckanje. Osjećaj zatezanja ili žarenja poslije pranja nije potvrda da je koža bolje očišćena.
Dermatolozi za osjetljivu i suhu kožu preporučuju toplu, a ne vrelu vodu, nježno pranje i sušenje tapkanjem. Grubo trljanje peškirom može dodatno nadražiti kožu. Ovi principi korisni su i kada se njeguje područje stomaka: dovoljno je očistiti ga pažljivo, bez pokušaja da se trenjem ukloni svaki trag prirodne masnoće kože.
Medicinski alkohol nije neophodan za rutinsko čišćenje zdravog pupka. Posebno kod suhe i osjetljive kože, preparati koji sadrže alkohol mogu dodatno pogoršati nadraženost. Zato ga ne treba uvoditi kao obavezan korak prije svakog tuširanja.
Jednako tako, nema potrebe kupovati poseban proizvod samo zato što se reklamira kao sredstvo za dubinsko čišćenje. Ako već imate blag preparat koji vaša koža dobro podnosi, jednostavna njega obično je dovoljna. Kod osipa ili ranice izbor tretmana treba prilagoditi uzroku, umjesto nasumično isprobavati sve jača sredstva.
Sušenje je važan završetak pranja. Vlaga se može zadržati u dubljim naborima, pa nije dovoljno samo preći peškirom preko stomaka. Područje treba pažljivo posušiti, bez grubih pokreta.
Također, losion ili kremu za tijelo nije potrebno nanositi duboko u pupak. Dodatna vlaga na tom mjestu može pogodovati rastu mikroorganizama. Ako postoji neugodan miris koji se ne povlači nakon pravilnog pranja i sušenja, bolje je potražiti savjet nego pokušavati prikriti miris parfimisanim proizvodima. Uporan miris, bol, otok ili iscjedak mogu zahtijevati pregled.
Crvenilo i svrbež ne znače uvijek bakterijsku infekciju. U pupku se može razviti i gljivična infekcija, naročito kada je područje toplo i vlažno. Mogući simptomi uključuju crveni osip, izražen svrbež, peckanje, ljuštenje kože ili bjelkast iscjedak.
Rizik može biti veći kod osoba s dijabetesom, oslabljenim imunitetom ili u određenim okolnostima nakon korištenja antibiotika. Ipak, izgled promjene treba procijeniti prije odabira terapije. Ljekar po potrebi preporučuje odgovarajući antigljivični lijek, uz održavanje područja čistim i suhim. Samostalno mazanje različitih krema može otežati procjenu i produžiti tegobe.
Posebna pravila vrijede kada postoji svjež pirsing. Tada se njeguje područje koje još zacjeljuje, pa se treba pridržavati dobijenih uputa. Prije dodirivanja treba oprati ruke, a krastice ne treba čupati niti nakit nepotrebno pomjerati.
Ako područje oko pirsinga postaje sve bolnije, otečeno i toplo, ako se pojavljuje gnoj ili osoba dobije temperaturu i osjeća se loše, potreban je brz pregled. Kod sumnje na infekciju nakit se ne uklanja samoinicijativno, osim ako to preporuči ljekar. Njega potpuno zaraslog pirsinga razlikuje se od postupanja s novom ili inficiranom ranom.
Pupak zato vrijedi uključiti u uobičajenu rutinu, bez pretvaranja higijene u agresivno čišćenje. Obratite pažnju na dostupne nabore, isperite preparat i osušite kožu. Ako se uprkos tome ponavljaju svrbež, bol, krastice ili curenje, pregled može pomoći da se utvrdi pravi uzrok. Više trljanja tada nije zamjena za odgovarajuću procjenu.
