Na Balkanu imamo fenomen toga da mnogi narodi pripadaju slavenskoj skupini, ali zbog različitih vjeroispovijesti se drže dalje jedni od drugih. Danas vam otkrivamo kako su dvoje ljudi različitih vjera saznali da su iz iste porodice.
Nakon 28 godina, Eldar i Milena su na nevjerovatan način otkrili da su braća i sestre. Prije više od 25 godina na vrata obitelji Nurković u Sarajevu prišla je žena držeći u naručju djevojčicu. Čvrsto držeći dijete, izgovorila je izjavu koja će u trenu duboko promijeniti živote svih prisutnih: “Dobro jutro, gospođo. Ne tražim ništa od vas, samo želim obavijestiti vašeg muža da ima još jedno dijete.
- Četiri godine nakon tog susreta, dok je bio na samrtnoj postelji, muž je odlučio otkriti svojoj ženi da djevojka nije greška i da njihov sin Eldar ima sestru. Otac mi je bio profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a majka liječnica.
Otac, kojemu je u tridesetima dijagnosticiran rak, tražio je liječenje po cijeloj bivšoj SFRJ, a čak je pokušavao i u inozemstvu. Moja ga je majka pratila tijekom njegovih medicinskih putovanja, što je dovelo do toga da su moj odgoj uglavnom nadzirali baka i djed. Kad je postalo očito da se moj otac bliži smrti, u naš dom je stigla žena sa svojom djecom.
Obavijestila je mog oca da ima kćer za koju nije znao i izrazila uvjerenje da bi je trebao upoznati dok još ima vremena. Nakon što je prenijela šokantnu vijest, otišla je. Ovo otkriće zaprepastilo je i njega i moju majku. Moj otac je preminuo kad sam imao četiri godine, noseći tu tajnu sa sobom. Majka je o tome ćutala sve do moje punoljetnosti, kako za „Blic“ priča svoju filmsku životnu priču Eldar Nurković, ugledni bosanskohercegovački fotograf.
Tek sa 18 godina majka mi je otkrila da postoji polusestre, obavještavajući me da je mogu potražiti ako želim, na moje iznenađenje, moja mlađa sestra nije bila samo rezultat prolaznog Moj otac je u prošlosti bio u dugoj vezi; međutim, njihova različita nacionalnost naišla je na neodobravanje obitelji te je od samog početka bila suđena.
Nakon raskida te veze, moj otac je upoznao moju majku, što je rezultiralo mojim rođenjem, pripovijeda Eldar, bijesan zbog godina skrivanja sestre, mladić je krenuo u potragu da je pronađe “Bio sam odlučan da je pronađem, ali sam imao ograničene informacije koje bi mi pomogle u potrazi. Znala sam samo ime i prezime očeve bivše ljubavi. Preko njegovih poznanika saznao sam da je Srpkinja i da živi u Mostaru.
Po dolasku na naznačenu adresu saznao sam da su se zbog rata preselili u Srbiju, a možda i šire. Otkrio sam da počinjem od početka. Moja sestra nije bila svjesna mog postojanja. Marljivo sam pretraživao imenike i obavljao brojne telefonske pozive pokušavajući prikupiti bilo kakve informacije iz raznih izvora. Postalo je jasno da se zove Milena.
Razmišljao sam o mogućnosti da se moja sestra udala i naknadno promijenila prezime. Vjerojatnost da ju lociram činila se krajnje slabom, zbog čega sam izgubio svaku nadu. Tada su se pojavile društvene mreže – ispričao je Nurković za “Blic” detalje potrage koja se činila krajnje nedostižnom.
Sve dok njeni napori nisu bili bezuspješni. Tri godine sam je pokušavao pronaći na Facebooku, ali moji napori su bili uzaludni. U trećoj godini moje potrage, naišao sam na više osoba koje nose isto ime. Svakom od ovih pojedinaca obratio sam se porukom krajnje neobičnog sadržaja: “Pozdrav, ja sam Eldar Nurković, živim u Sarajevu i moguće je da sam vaš brat. Na mjestu gdje je bio samo “promatran”, neki su ga pojedinci etiketirali kao luda.
- Naknadno je poruka stigla do primatelja, Milene Dobraš. “Majko, jedan gospodin je tvrdio da je moj brat. Odgovori su bili različiti među djevojkama s kojima sam se raspitivao, no jedna je posebno odjeknula kao da bi mi mogla biti sestra.
Posjedovala je znanje samo o imenu i prezimenu mog oca. Otac joj je, prema riječima njezine majke, preminuo u mladosti, a toliko su dostupni podaci. Nakon što je primila moju poruku, kontaktirala je svoju majku i podijelila je s njom. Naknadno je njezina majka pobjegla i osigurala se u kupaonici, oklijevajući izaći dulje vrijeme dok se situacija razvijala u stanje šoka.
Nakon što je otvorila vrata, rekla je: “Da, to je tvoj brat”, na što je njezina sestra izrazila nevjericu što je tajnu čuvala 28 godina, iako je više puta ponavljala da želi brata. Milena se duže vrijeme suzdržavala od komunikacije s majkom zbog prikrivanja istine, navodi Nurković.
Gotovo tri desetljeća nakon što su se rastali na vratima, Eldar i Milena odlučili su se ponovno ujediniti. “Milena, lijepo te molim da ne plačeš. Prvi susret s mojom sestrom bio je duboko emotivan. Samo dva dana nakon naše prve komunikacije, u Banja Luci je sjela u autobus i otputovala u Sarajevo. Naš prvi susret dogodio se na autobusnom kolodvoru, gdje smo se zagrlili odmah po njenom dolasku.
- Sa mnom je provela sedam dana, tijekom kojih smo bili nerazdvojni. Iskustvo je bilo neobično; spoznaja da imam krvnu srodnicu s kojom moram početi iznova bila je ogromna, jer nisam znala ništa o njoj. To je doista čudan osjećaj.
Iako se inače trudim izraziti svoje emocije, ona je bila otvorenije emotivna, često u suzama. Promatrao sam je izbliza i uočio nevjerojatnu sličnost sa mnom i s našim ocem. Naši maniri i govor bili su nevjerojatno slični. Izazovno je to iskustvo artikulirati riječima. Održavamo kontakte i viđamo se onoliko koliko nam rasporedi dozvoljavaju, nastojeći da nadoknadimo izgubljeno vrijeme, zaključuje Nurković svoju životnu priču za “Blic”.
I dalje osjećam žaljenje zbog vremena koje nam je oduzeto. Takve pogreške pojedinci često čine nepromišljeno. U razgovoru sa sestrinom majkom izrazila je uvjerenje da, s obzirom da sam dijete iz zakonitog braka druge vjere, nikada neću prihvatiti svoju sestru. Zbog toga se suzdržavala od govora 28 godina.
Naznačila je da će zbog straha ponoviti svoje postupke. Ovo ponašanje je nepravedno prema mojoj sestri i meni, jer je njihova sebičnost rezultirala našom produljenom razdvojenošću od 28 godina. Eldar napominje da ova situacija nije naša krivnja. Kroz razne faze mog odrastanja, imati nekoga blizu mene bilo bi neizmjerno važno.
Nedostajalo mi je prisustvo brata ili sestre s kojim bih sve podijelio, pružio podršku i razmijenio iskustva. Međutim, jasno je da nikad nije kasno; Sada uživamo u prekrasnom odnosu i redovito komuniciramo, kaže Nurković, koji se sa smiješkom prihvaća uloge ujaka! Milena je dočekala dolazak sina Konstantina, a on mu je nestrpljivo krenuo u susret.
- Njihovo uzajamno prihvaćanje bilo je vidljivo, a sada Eldar i Milena zajedno njeguju malog Konstantina, označavajući početak novog života i novo poglavlje u njihovoj izuzetnoj obiteljskoj priči.
