Otkrivamo imena svih 13 osoba koje su uključene u smrt Kristiana Josipa Periša. U nastavku teksta doznajte o kome je riječ. Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, koji je 21. listopada preminuo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, otvorila je niz ozbiljnih pitanja o postupanju zdravstvenog osoblja, sigurnosti pacijenata i odgovornosti nadležnih institucija. Prema dokumentaciji Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, četvorica medicinskih tehničara sumnjiče se za teško ubojstvo posebno ranjive osobe, a istraga je obuhvatila i razgovore s drugim zaposlenicima bolnice.
Rješenje o provođenju istrage, doneseno 8. studenoga, sadrži niz detalja o događajima koji su prethodili Periševoj smrti. Među prikupljenim dokazima posebno se izdvaja snimka nadzorne kamere iz bolničke sobe 11A, na kojoj je zabilježeno postupanje medicinskog osoblja prema pacijentu. Dokumentacija također donosi informacije o iskazima zaposlenika, liječničkim očitovanjima, preliminarnim rezultatima obdukcije te vremenu kada su bolnica i nadležne institucije reagirale nakon smrti pacijenta.
-
Četvorica medicinskih tehničara obuhvaćena istragom
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pokrenulo je 8. studenoga istragu protiv Matije Vragovića (1994.), Noe Hrenara (2004.), Mladena Lončara (1974.) i Ivana Brlića (1998.). Njih se sumnjiči da su tijekom intervencije 21. listopada primijenili nasilje nad Kristianom Josipom Perišem, koji je u tom trenutku bio djelomično vezan za bolnički krevet.
Prema navodima iz službenog dokumenta, tijekom sputavanja pacijenta korištena je fizička sila. Dvojicu osumnjičenih tereti se da su Perišu pritiskali jastukom lice i vrat, čime mu je bilo otežano disanje. Trojica se dovode u vezu s udarcima šakama i laktom u glavu, dok se dvojicu tereti za držanje njegovih ruku i pritiskanje u predjelu trbuha. U dokumentaciji se spominje i pritisak koljenima na područje vrata.
Tužiteljstvo smatra da prikupljeni podaci upućuju na osnovanu sumnju da je riječ o kaznenom djelu teškog ubojstva posebno ranjive osobe. Istraga bi trebala utvrditi pojedinačnu odgovornost svakog osumnjičenog, kao i točne okolnosti koje su dovele do smrtnog ishoda.
-
Bolnička kamera zabilježila više od osam minuta intervencije
Jedan od najvažnijih dokaza u ovom slučaju jest snimka nadzorne kamere postavljene u sobi 11A, u kojoj se nalazio Periš. Videozapis traje približno osam i pol minuta, a tijekom tog razdoblja u prostoriji se pojavljuje ukupno devet osoba iz medicinskog osoblja.
Prema analizi snimke, dio zaposlenika prisutan je gotovo tijekom cijelog događaja, dok drugi ulaze i izlaze iz prostorije. Među osobama koje se pojavljuju na videu nalazi se i žena za koju se pretpostavlja da je liječnica, no iz dostupnog rješenja nije moguće utvrditi njezin identitet.
Na početku snimke Periš se nalazi na bolničkom krevetu, okružen zdravstvenim djelatnicima. U jednom trenutku vidljivo je njegovo uznemireno ponašanje, nakon čega mu osoblje stavlja jastuk preko glave. Prema analizi videozapisa, jastuk ostaje na njegovoj glavi približno sedam i pol minuta.
Udarci šakom i laktom, kao i pritisak koljenom na područje vrata, također su zabilježeni tijekom intervencije. Periš se tijekom većeg dijela snimke pomiče i trza, no oko sedme minute i petnaeste sekunde njegovo tijelo potpuno se umiruje. Unatoč tome, djelatnici nastavljaju pritiskati njegovo tijelo.
Tek nakon osme minute osoblje uočava da pacijent više ne reagira. Manje od deset sekundi kasnije započinju pokušaji reanimacije.
-
Iskazi zaposlenika i sporno korištenje jastuka
Dio medicinskog osoblja u svojim je izjavama tvrdio da je Periš tijekom intervencije vikao, opirao se, pljuvao i pokušavao ugristi djelatnike. Međutim, na dostupnoj snimci nije vidljivo da pokušava nekoga ugristi neposredno prije stavljanja jastuka preko lica.
Jedna medicinska sestra navela je da je tijekom intervencije pomagala kolegama pridržavajući Periševe noge kako bi ga mogli vezati. Prema njezinu iskazu, druga sestra ušla je u sobu i pacijentu dala injekciju s lijekovima. Također je potvrdila da su pojedini kolege udarali Periša i pritiskali mu jastuk na glavu. Nakon toga pacijent je izgubio svijest, zbog čega su započeli postupci reanimacije.
Jedan od medicinskih tehničara opisao je kako se Periš neprestano trzao te da mu je pokušavao smiriti noge. Drugi je govorio o navodnom vikanju, prijetnjama i pljuvanju, uz tvrdnju da je pacijent pokušavao ugristi osoblje.
Posebnu pozornost izazvao je navod jednog od tehničara koji je stavljanje jastuka na glavu pacijenta opisao kao svojevrsnu „nepisanu proceduru“. Prema njegovu objašnjenju, takvim se postupkom navodno nastojalo spriječiti ozljeđivanje pacijenta i zaposlenika. Ipak, takvo objašnjenje otvara ozbiljna pitanja o opravdanosti postupka kojim se može ugroziti disanje osobe kojoj je zdravstvena skrb povjerena.
-
Policija razgovarala s još petero zaposlenika
Osim četvorice osumnjičenih, policija je obavila razgovore s još petero djelatnika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan koji su se nalazili na mjestu događaja ili imali saznanja o intervenciji.
U rješenju državnog odvjetništva navedena su imena Ane Marije Čustić, Josipe Lukić, Mirjane Živčnjak, Ivana Škornjaka i Ilije Ešegovića.
Prema sažetku njihovih razgovora, zaposlenici su govorili o tome kako je Matija Vragović stavio jastuk na Periševu glavu te kako su drugi osumnjičeni sudjelovali u fizičkom postupanju prema pacijentu, uključujući udaranje i pritiskanje jastuka.
Ipak, dokument ne donosi pojedinačne iskaze svakog od tih zaposlenika. Zbog toga nije moguće utvrditi tko je točno opisao pojedinu radnju niti što je svatko od njih osobno vidio tijekom intervencije.
Važno je naglasiti da samo spominjanje ovih osoba u dokumentaciji ne znači da su osumnjičene za počinjenje kaznenog djela. Njihova se imena navode zbog informacija koje su dale policiji i mogućih saznanja o događajima u bolničkoj sobi.
-
Pribavljena i pisana očitovanja četvero liječnika
Tijekom kriminalističkog istraživanja policija je, uz ostalu dokumentaciju, pribavila protokol o trajnom praćenju Periševa zdravstvenog stanja. Također su zatražena pisana očitovanja liječnika Mirele Čelić Ružić, Silvane Jelavić, Lucije Mance Šenjug i Darjana Svetinovića.
Silvana Jelavić i Lucija Mance Šenjug spominju se u kontekstu policijskih intervencija koje su se dogodile nekoliko sati prije Periševe smrti.
Prema službenim policijskim bilješkama, Jelavić je bila dežurna liječnica hitnog prijema tijekom prve intervencije, koja se dogodila oko 15:23. Policijski službenici tada su Periša zatekli kako sjedi na klupici, bez vidljivih znakova agresije ili pružanja otpora.
Tijekom razgovora policajcima je rekao da se boji povratka u bolnicu jer je, prema vlastitim tvrdnjama, ranije bio vezan za krevet i gušen. Nakon razgovora i primjene propisane terapije situacija se smirila.
Druga policijska intervencija dogodila se oko 17 sati, kada su policajci razgovarali s liječnicom Lucijom Mance Šenjug. Ona je navela da je Periš smiren, vezan za krevet i da ne prijeti osoblju. Policajci su ga tada zatekli ošamućenog i dezorijentiranog.
Za liječnicu Mirelu Čelić Ružić i liječnika Darjana Svetinovića u rješenju nisu navedene detaljne informacije o njihovim ulogama u liječenju pacijenta. Također nije objavljen sadržaj njihovih pisanih očitovanja.
-
Obdukcija pokazala više ozljeda na tijelu pacijenta
Preliminarni rezultati obdukcije, navedeni u rješenju državnog odvjetništva, pokazali su da su na Periševu tijelu pronađeni krvni podljevi, oguljotine i druge ozljede.
Utvrđeni su i prijelomi rebara te edem pluća i mozga. Međutim, u trenutku donošenja rješenja konačan uzrok smrti još nije bio utvrđen jer su bila potrebna dodatna medicinska i sudsko-medicinska vještačenja.
Upravo bi ta vještačenja trebala dati precizniji odgovor o mehanizmu nastanka smrtnog ishoda, kao i o povezanosti utvrđenih ozljeda s postupcima medicinskog osoblja tijekom intervencije.
-
Unutarnji nadzor pokrenut dan nakon tragedije
Ravnateljica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Majda Grah, prema službenom dopisu upućenom Ministarstvu zdravstva, za Periševu smrt saznala je 21. listopada oko 22:25. Informaciju joj je prenijela dežurna liječnica.
Već sljedećeg dana pokrenula je unutarnji nadzor i zatražila pisana izvješća zaposlenika koji su sudjelovali u događajima.
Predsjednik Upravnog vijeća bolnice Mirando Mrsić izjavio je da su izvješća liječnika i medicinskih sestara pristizala tijekom sljedećih pet do šest dana. Međutim, četvorica medicinskih tehničara protiv kojih je kasnije pokrenuta istraga nisu dostavila svoja očitovanja, već su otišla na bolovanje. Takav razvoj događaja, prema njegovim riječima, izazvao je dodatne sumnje.
Snimku nadzorne kamere ravnateljica je pregledala tek 4. studenoga, odnosno 14 dana nakon smrti pacijenta. Postupanje zaposlenika opisala je kao nepropisno, neetično i nasilno. Policiju je kontaktirala 5. studenoga, a snimka je službeno izuzeta dan kasnije.
-
Obitelj tražila istragu već dva dana nakon smrti
Odvjetnik obitelji Leon Zrnić izjavio je da je kaznenu prijavu zbog sumnje na nesavjesno liječenje podnio već 23. listopada, samo dva dana nakon Periševe smrti.
Istodobno je Ministarstvu zdravstva uputio zahtjev za provođenje inspekcijskog nadzora, a od bolnice je zatražio da sačuva snimke nadzornih kamera kako bi se osigurali mogući dokazi.
Novinari Indexa u više su navrata pokušali dobiti odgovore od Državnog odvjetništva o tome koje su konkretne radnje poduzete nakon zaprimanja kaznene prijave te zbog čega snimka nije ranije izuzeta. Međutim, odgovori na ta pitanja nisu dobiveni.
Ministrica zdravstva Irena Hrstić potvrdila je da je zdravstvena inspekcija pritužbu obitelji zaprimila 26. listopada, ali je navela da je ona osobno za slučaj saznala tek 9. studenoga.
Objasnila je da zdravstvena inspekcija djeluje samostalno i da nema obvezu o svakom pojedinom slučaju izvještavati ministricu. Odgovornost za zakašnjelu informaciju pripisala je bolnici, koja je Ministarstvo o događaju obavijestila tek 7. studenoga, više od dva tjedna nakon Periševe smrti.
U međuvremenu je završen izvanredni inspekcijski nadzor, no njegovi rezultati još nisu predstavljeni javnosti.
