Dosta je ljudi sa ovih prostora otišlo u inostranstvo kako bi potražili neku sreću i neki vid prosperiteta. Danas vam donosimo iskustvo jednog gospodina sa ovih prostora u SAD-u.
- Srđan, Srbin koji je emigrirao u Ameriku prije tri i pol godine, uspješno je pokrenuo posao oko suštinskog jela koje svaka srpska domaćica priprema svakodnevno. Gosti u njegovom baru često čekaju u redu i po trideset minuta.
Čini se da je Srđan u Kaliforniji ostvario američki san, ostvarivši pozamašne prihode od proizvodnje i prodaje bazične palačinke po receptu koja se sastoji samo od tri sastojka: jaja, mlijeka i brašna. Tvrdi da radi samo tri dana tjedno, održavajući hvalevrijedan životni standard.
“Odabir u konačnici ovisi o nečijoj sklonosti raskošnom ili ekonomičnijem načinu života. Na primjer, uživanje u odresku od 50 dolara dnevno u restoranu predstavljalo bi skupu naviku. Suprotno tome, smatram da se mogu sasvim zadovoljavajuće održati sa samo 10 dolara tijekom dana”, primjećuje Dragan Rakonjac, koji bilježi profesionalna iskustva Srba u Americi. Svaki tjedan tri dana je angažiran na poslu.
- “Osnovao sam uspješan posao i nemam nikakvih pritužbi”, rekao je Srđan, koji je karijeru započeo u Njemačkoj prije nego što se preselio u Kaliforniju. Ondje je pokrenuo vlastito poduzeće koje mu omogućuje da uživa u udobnom načinu života dok radi samo tri dana u tjednu.
Palačinke priprema i puni na tradicionalne načine karakteristične za Balkan, a čini se da je njegova ponuda dobro prihvaćena od američkih kupaca. Njegovo poslovno mjesto je prikolica koju je uvezao iz Kine, a koju je uspješno otplatio u samo dva mjeseca.
“Tri dana izdvajam za posao, nakon čega slijede četiri dana odmora, tijekom kojih idem na plažu. Ipak, moji radni dani su u potpunosti posvećeni mojim obavezama kroz dan. Moja rutina počinje rano ujutro kupovinom, nakon čega doma pripremam smjesu. Nakon toga, u tri popodne odlazim na parking u prikolici, gdje se poslijepodne raspakiram prije predavanja i vraćam se kući.”
Napominje da njegova nova kineska prikolica ispunjava sva njegova očekivanja jer je opremljena svime što poželi, uključujući hladnjak i zamrzivač za sladoled. Izjavljuje: “Ta tri dana radim 12 sati dnevno” i napominje da meksička zajednica posebno voli njegove palačinke. Unatoč visokoj cijeni, pokazali su značajnu učinkovitost.
“Suzdržavam se od kupnje palačinke u svom objektu zbog visokih cijena; standardna palačinka s jagodom i bananom košta 12 dolara, dok je najskuplja varijanta s Nutellom 15 dolara. Kupci mi često daju novčanice od 20 dolara, nude značajne napojnice i izražavaju svoje zadovoljstvo činjenicom da moj klijent stalno rasprodaje, što rezultira time da je moj klijent stalno u zadovoljstvu.”
Cijene kvalitetu hrane i ne libe se izraziti svoje zadovoljstvo“, kaže Srđan, kojem trenutno pomaže pojedinac iz Meksika. – Pedantno vodim sve svoje evidencije, pridržavam se zakonskih propisa i ispunjavam svoje porezne obveze, kao što bi to činio svaki marljivi radnik – rekao je Srbin prije nego što je objelodanio svoje prihode.
- Za pet sati rada dobio je naknadu od 1000 dolara. Naznačio je da tijekom posebno povoljnih večeri proda između 80 i 90 palačinki, donoseći zaradu od otprilike 1000 do 1100 dolara za oko pet sati rada.
Po dolasku u Ameriku razmišljao je hoće li se odlučiti za hranu s roštilja ili palačinke; u konačnici je odabrao palačinke zbog ljubavi svoje djece prema njima i pristupačnije cijene. “Za početak, oslobođen sam poreza jer je kategoriziran kao desert, a ne kao obrok.” Nadalje, to nije prljavo ni masno zanimanje, a ja nisam dužan posjedovati vatrogasnu dozvolu budući da se ne radi o požaru”, rekao je.
