Najopasniji dio piletine koji uništava organizam. O kojem dijelu je riječ doznajte u nastavku teksta. Piletina je jedna od najzastupljenijih namirnica na trpezama širom svijeta. Pristupačna je, jednostavna za pripremu i može se koristiti u brojnim jelima, od supa i čorbi do salata, rižota i različitih pečenih specijaliteta. Zbog toga je mnogima postala nezaobilazan dio svakodnevne ishrane. Ipak, kada kupujemo pileće meso, nije dovoljno gledati samo cijenu ili pakovanje. Na kvalitet mogu uticati način uzgoja, ishrana životinje, uslovi čuvanja, svježina i način pripreme.
Sve veća pažnja koju potrošači posvećuju porijeklu hrane otvorila je i brojna pitanja. Kako razlikovati domaću, organsku i konvencionalno uzgojenu piletinu? Da li je boja mesa pouzdan pokazatelj kvaliteta? Na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine i kako pravilno čuvati i pripremiti piletinu? Razumijevanje ovih faktora može pomoći potrošačima da donesu sigurnije i informisanije odluke.
-
Šta zapravo znače oznake na pilećem mesu?
Prilikom kupovine piletine često se susrećemo s različitim izrazima koji opisuju način uzgoja. Među njima su brojler, domaća, slobodno uzgajana i organska piletina. Ovi pojmovi ne znače uvijek isto, pa je važno razumjeti šta se zaista nalazi iza određene oznake.
Brojler je naziv za piliće koji se uzgajaju prvenstveno radi proizvodnje mesa. Takve životinje selekcionisane su za relativno brz rast i efikasno pretvaranje hrane u meso. Sama činjenica da je piletina brojlerska ne znači automatski da je nebezbjedna ili nezdrava. Mnogo važniji su standardi uzgoja, kvalitet hrane, veterinarski nadzor, higijena i pravilno rukovanje mesom.
Organska piletina podrazumijeva proizvodnju koja mora ispunjavati određene propisane standarde. Ti standardi mogu uključivati zahtjeve koji se odnose na hranu životinja, način uzgoja i korištenje određenih lijekova i sredstava. Pravila se mogu razlikovati zavisno od zemlje i certifikacijskog sistema, zbog čega je prilikom kupovine korisno obratiti pažnju na službene oznake i certifikate, a ne samo na marketinške poruke na ambalaži.
Slobodno uzgajana piletina također podrazumijeva specifične uslove uzgoja, ali ta oznaka ne mora imati isto značenje u svim zemljama. Zato je najbolje provjeriti šta konkretna deklaracija proizvoda garantuje.
-
Na šta obratiti pažnju kada birate piletinu?
Kvalitet mesa moguće je procijeniti kroz nekoliko karakteristika. Prije svega, treba pogledati ambalažu. Ona treba biti neoštećena, pravilno zatvorena i bez znakova curenja. Također je važno provjeriti rok upotrebe, temperaturu na kojoj se proizvod čuva i informacije o proizvođaču i porijeklu.
Svježa piletina najčešće ima blag miris karakterističan za sirovo meso. Jak, neugodan ili neuobičajen miris može biti znak da proizvod više nije odgovarajućeg kvaliteta. Površina mesa treba izgledati prirodno, bez izraženih promjena boje, sluzavosti ili drugih neuobičajenih znakova.
Boja mesa sama po sebi, međutim, nije dovoljan pokazatelj kvaliteta. Nijansa pilećeg mesa može zavisiti od starosti životinje, ishrane, dijela tijela i drugih faktora. Zbog toga nije pravilno zaključivati da je određena piletina bolja samo zato što je žuća ili tamnija.
Prilikom kupovine korisno je birati proizvode iz pouzdanih prodavnica i držati ih na odgovarajućoj temperaturi. Piletinu treba što kraće ostavljati van frižidera, naročito tokom toplijih mjeseci.
-
Zašto je pravilno rukovanje piletinom toliko važno?
Jedan od najvažnijih aspekata sigurnosti pilećeg mesa jeste mogućnost prisustva mikroorganizama. Sirova piletina može biti kontaminirana bakterijama poput salmonele i kampilobaktera, koje mogu izazvati trovanje hranom i probavne tegobe.
Zbog toga je pravilna priprema važnija od pretpostavke da je određena vrsta piletine potpuno bez rizika. Sirovo meso treba držati odvojeno od hrane koja se neće termički obrađivati. Daske za rezanje, noževe i druge površine koje dolaze u kontakt sa sirovom piletinom treba pažljivo oprati nakon upotrebe.
Posebno je važno izbjegavati pranje sirove piletine pod mlazom vode. Iako mnogi to rade iz navike, prskanje vode može proširiti bakterije na sudoper, radne površine ili druge namirnice. Sigurniji način jeste da se piletina direktno termički obradi prema pravilima sigurnosti hrane.
Meso treba biti dovoljno termički obrađeno u unutrašnjosti. Sam izgled mesa nije uvijek pouzdan način da se procijeni da li je dostiglo sigurnu temperaturu, pa je kuhinjski termometar praktično pomagalo za one koji žele preciznije kontrolisati pripremu.
-
Domaća piletina nije uvijek automatski sigurnija
Domaća piletina često se povezuje s prirodnijim uzgojem i boljim ukusom. Mnogi potrošači vjeruju proizvođačima koje lično poznaju i upravo zbog toga radije kupuju meso sa lokalnih farmi ili od manjih uzgajivača.
Ipak, porijeklo proizvoda samo po sebi nije garancija zdravstvene sigurnosti. I domaća piletina mora biti pravilno zaklana, obrađena, skladištena i pripremljena. Ako se tokom bilo koje od tih faza naruši higijena, može doći do kontaminacije.
Zato prilikom kupovine od lokalnih proizvođača vrijedi obratiti pažnju na način čuvanja mesa i uslove u kojima se proizvod prodaje. Povjerenje u proizvođača je važno, ali ga je dobro kombinovati s osnovnim pravilima sigurnosti hrane.
-
Antibiotici, hormoni i česte zablude
Kada se govori o kvalitetu piletine, često se spominju hormoni i antibiotici. Ove teme izazivaju zabrinutost, ali ih je potrebno posmatrati kroz provjerene informacije i zakonske propise koji regulišu proizvodnju hrane.
Brz rast brojlera ne znači nužno da su životinjama davani hormoni. Savremeni brojleri rezultat su dugogodišnje selekcije i uzgojnih programa, a njihov rast zavisi i od genetike, ishrane, uslova držanja i zdravstvene zaštite.
Antibiotici se u stočnoj proizvodnji koriste za liječenje određenih bolesti, ali njihova upotreba podliježe pravilima. Važno je da se poštuju propisani periodi povlačenja lijeka prije stavljanja mesa na tržište. Problem rezistencije na antibiotike jeste ozbiljna tema javnog zdravlja, ali je nije pravilno pojednostaviti tvrdnjom da svaka piletina sadrži opasne količine antibiotika.
Zbog toga potrošači treba da se oslanjaju na deklaracije, certificirane proizvode i službene kontrole, umjesto na neprovjerene tvrdnje koje se često šire društvenim mrežama.
-
Koji dijelovi piletine su najbolji izbor?
Nutritivna vrijednost piletine razlikuje se zavisno od dijela koji se konzumira. Pileća prsa poznata su kao relativno nemasan izvor proteina, dok bataci i zabataci s kožom obično sadrže više masti. Koža dodatno povećava količinu masti i kalorija u obroku.
Izbor dijela mesa zato može zavisiti od individualnih prehrambenih potreba. Za obrok s većim udjelom proteina i manje masti često se biraju pileća prsa bez kože. S druge strane, tamnije meso može biti sočnije i bogatijeg ukusa, pa se često koristi u jelima u kojima je važna tekstura.
Važan je i način pripreme. Pohovana i pržena piletina može sadržavati znatno više kalorija i masti nego piletina pripremljena kuhanjem, pečenjem ili na roštilju uz umjerenu količinu ulja.
-
Kako pravilno čuvati piletinu kod kuće?
Nakon kupovine piletinu je najbolje što prije staviti u frižider. Ako se neće pripremati u kratkom roku, može se zamrznuti u odgovarajućoj ambalaži. Zamrzavanje može produžiti rok čuvanja, ali ne uklanja bakterije koje mogu biti prisutne u sirovom mesu.
Prilikom odmrzavanja posebno treba izbjegavati ostavljanje piletine satima na sobnoj temperaturi. Sigurnije je odmrzavati je u frižideru ili koristiti odgovarajući postupak predviđen za brzo odmrzavanje.
Također je korisno sirovu piletinu držati odvojeno od ostalih namirnica, naročito od voća, povrća, hljeba i gotove hrane. Na taj način smanjuje se mogućnost unakrsne kontaminacije.
Kada je piletina jednom termički obrađena, ostatke je potrebno pravovremeno ohladiti i čuvati u frižideru. Podgrijavanje treba obaviti temeljno, a hranu koja je dugo stajala na neodgovarajućoj temperaturi ne treba koristiti.
