Maslačak je jedna od najljekovitijih biljaka. U nastavku teksta vam otkrivamo kako se koristi. Maslačak ili Taraxacum officinale jedna je od najpoznatijih samoniklih biljaka na našim prostorima. Iako ga mnogi smatraju običnim korovom, riječ je o izuzetno vrijednoj i korisnoj biljci koja se već stoljećima koristi u narodnoj medicini i prehrani. Raste gotovo svugdje, od livada i pašnjaka do vrtova, parkova i uz puteve, a prepoznatljiv je po svojim jarko žutim cvjetovima i pahuljastim kuglama sjemena koje se lako raznose vjetrom.
Maslačak je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Razvija snažan, vretenast korijen iz kojeg izbija prizemna rozeta krupnih, duboko nazubljenih listova. Listovi su duguljasti, na vrhu širi, bez razvijene stabljike, a iz sredine rozete uzdiže se cvjetna stapka visine do 30 centimetara. Stapka je šuplja, glatka, bez lišća i završava jednim zlatno-žutim cvjetnim glavicama koje se sastoje od mnoštva sitnih cvjetova.
Nakon cvatnje latice otpadaju, a ostaju sjemenke s bijelom perjanicom, oblikovane u laganu kuglu. Upravo zahvaljujući tom načinu razmnožavanja maslačak se lako širi i niče na mjestima gdje ga najmanje očekujemo. Cijela biljka sadrži mliječni sok koji izlazi već pri najmanjem oštećenju. Iako je okus gorak, maslačak nije otrovan, već naprotiv – jestiv je u svim svojim dijelovima i izuzetno ljekovit.
-
Botanička pripadnost i nazivi
Maslačak pripada carstvu biljaka (Plantae), redu Asterales i porodici Asteraceae. Rod Taraxacum obuhvaća velik broj srodnih vrsta, a Taraxacum officinale najčešće se koristi u ljekovite svrhe. U literaturi se može pronaći i pod sinonimom Leontodon taraxacum L.
U narodu je poznat pod brojnim imenima, što govori o njegovoj širokoj rasprostranjenosti i dugoj upotrebi. Neki od naziva su: regrat, žućanica, maslačik, mleč, mlečac, legrat, lampica, gorko zelje, kravlje cvijeće, radič, vetrokaz i mnogi drugi.
-
Sastav i hranjive tvari
Maslačak je prava riznica korisnih tvari. Sadrži minerale poput željeza, kalija, fosfora i natrija, kao i silicijevu kiselinu. U njegovom sastavu nalaze se gorke tvari taraxacini i taraxacerin, eterično ulje, smole, masne kiseline, inulin, šećeri, enzimi, fitosteroli, bjelančevine i vosak. Posebno su značajni terpenski alkoholi poput taraxasterola i beta-amarinina, koji doprinose njegovom ljekovitom djelovanju.
-
Berba i vrijeme sakupljanja
Maslačak cvjeta od ranog proljeća pa sve do jeseni. U ljekovite svrhe koriste se korijen, listovi i cvjetovi, ali je važno znati kada se koji dio bere. Korijen se vadi krajem ljeta ili početkom jeseni, jer je tada najbogatiji gorkim tvarima i mliječnim sokom. Korijen mora biti zdrav, svijetao iznutra i sočan. Ako je odrvenjen i potamnio, nije prikladan za upotrebu.
Listovi se beru u rano proljeće, prije nego biljka procvjeta, dok su još mladi i nježni. Cvjetovi se skupljaju u punoj cvatnji, najčešće za pripremu sirupa ili meda. Maslačak najčešće raste na vlažnim livadama, travnjacima, brežuljcima, uz staze i u vrtovima, gdje se često smatra nepoželjnim korovom.
-
Djelovanje na organizam
Zahvaljujući svojoj gorčini, maslačak potiče apetit i poboljšava probavu. Djeluje blago laksativno i diuretički, pa se često koristi kod problema sa zatvorom i zadržavanjem tekućine u tijelu. Poznat je i po povoljnom djelovanju na jetru i žuč, jer potiče stvaranje i otjecanje žuči.
U proljeće se često koristi kao salata koja pomaže čišćenju krvi i organizma nakon zimskog razdoblja. Svježi sok od maslačka tradicionalno se upotrebljava kod tegoba s jetrom, bubrezima, slezenom i mokraćnim mjehurom, ali i kod slabokrvnosti, glavobolje, nesanice i kožnih problema. Maslačak pomaže izlučivanje toksina, potiče mokrenje i pridonosi općem jačanju organizma.
-
Načini pripreme i primjene
Svježi sok dobiva se cijeđenjem cijele biljke s korijenom. Obično se uzima u malim količinama kroz nekoliko tjedana, samostalno ili pomiješan s mlijekom i medom. Salata od mladih listova i tanko rezanog korijena začinjena uljem i limunovim sokom koristi se kao prirodni pročišćivač krvi.
Čaj od listova maslačka priprema se namakanjem sušenih listova u vodi, a zatim kratkim kuhanjem uz dodatak meda. Takav čaj pije se tijekom dana u manjim količinama. Listovi, nakon što im se odstrane tvrdi dijelovi, mogu se pripremati i kao varivo slično špinatu.
Tinktura se spravlja od svježeg korijena potopljenog u rakiji i ostavlja da odstoji nekoliko tjedana. Koristi se u malim dozama prije obroka. Mliječni sok maslačka tradicionalno se primjenjuje kod raznih tegoba, a cvjetovi se koriste za pripremu meda koji je cijenjen i kao prirodni lijek i kao slatka poslastica.
Maslačak se često kombinira i s drugim ljekovitim biljem u čajnim mješavinama, primjerice kod problema sa žuči ili otežanim mokrenjem, gdje njegovo djelovanje dolazi posebno do izražaja.
