Već godinama je broj razvoda u porastu a najčešći uzrok raspada jednog braka i porodice je nevjera. Sigurno i vi u svom okruženju imate takav primjer a danas vam donosimo priču jedne žene.
Stajao je na vratima, objema rukama stežući kožnu putnu torbu. U očima mu je bio izraz koji je podsjećao na pobjedu, ali više je nalikovao njezinoj nesretnoj sjeni. Ponekad zaključci nisu popraćeni teatralnošću, suzama ili filmskim trenucima; nego mogu šutnjom zaključiti. To je bio njezin kraj. Jedna jedina izjava, izgovorena sa jezivom konačnošću, zaključila je ono što se dotad činilo beskonačnim trajanjem: “Marina je trudna. Idem u njezinu rezidenciju.
Nabavit ću auto i osigurati stan. Očekivao je buru emocija – možda suze ili očajničke molbe. Umjesto toga, dočekao ga je potpuni izostanak zvuka, samo tiho kimanje glavom. Nesvjesno, on nije jednostavno ostavio drugog iza sebe u tom trenutku; krenuo je putem vlastitog uništenja. Kad su se vrata zatvorila, prostoriju je obavila neodoljiva tišina. Vani je vjetar udarao u prozor, kao da želi prenijeti poruku. Zurila je u ta vrata, tiho priželjkujući njegov povratak, nadajući se da će otkriti da je sve bila šala. Međutim, taj trenutak nikada nije došao. Tišina nije bila prolazna; bilo je neopozivo.
Ni ljutnja ni tuga nisu stanovali u njenom srcu; umjesto toga, ostao je dublji i prigušeniji osjećaj. Bila je to praznina koja je, iako nije bila bolna, ostavljala dojam da se svijet povukao iz nje. Iako je čeznula za vrištanjem, njezin glas nije imao potrebnu snagu. Otišla je u kupaonicu, otvorila ormar i uzela ručnik. Kupanje nije bilo čin zaboravljanja, već sredstvo buđenja. Kako je vjerovala, voda ima moć očistiti sve, pa tako i suvišna sjećanja – ali nije očistila njezino lice. U tom trenutku došla je do ključne spoznaje: ako se sve može skinuti, onda joj izvana ništa ne treba.
- U kadi je zatvorenih očiju doživjela oslobađanje svega što joj više ne pripada: umora, razočaranja, lažnih očekivanja i emotivne težine koju nije mogla nositi. Činilo se kao da njezino srce, koje je prije bilo slomljeno, sada samo traži vrijeme da se obnovi. Dani su prolazili, noći su se pretvarale u jutra, a tjedni su se rastvarali u kalendaru. Međutim, nije odustajala. Naprotiv, shvatila je da postaje sve jača. Suzdržala se od plača ili preklinjanja i zadržala je svoje dostojanstvo tijekom iskušenja. Kad su prijatelji i poznanici izrazili sažaljenje, ona je odgovorila šutnjom i osmijehom.
Shvatila je da oni koji je izdaju nisu dostojni njezine boli ni njezinih riječi. Njezin muž je otišao, uzevši svu svoju imovinu, uključujući i novac iz njihove kuće. Bio je uvjeren da ga negdje drugdje čeka bolji život, vjerujući da je na drugoj strani trava zelenija. Međutim, on ne prepoznaje da je to živo zeleno često samo maska za raspadanje koje leži ispod. Imao je velika očekivanja od svoje partnerice, ali nije dobio ništa zauzvrat. Kako kaže, naučio je lekciju koja će ga pratiti do smrti.
Nasuprot tome, nije doživjela nikakav gubitak; umjesto toga, stekla je jasnoću o tome što ljubav nije. Ponovno je otkrila vlastitu snagu i ženstvenost, shvativši da prava sreća dolazi iznutra. Ova spoznaja dovela ju je do oslobađanja od iluzija koje su je prije sputavale. Njezino samopouzdanje postalo je neovisno o prisutnosti drugih i shvatila je da je samoća bolja od življenja u laži. U nekoć bolnoj tišini tog stana, počela je čuti samu sebe, označivši prvi korak prema svojoj slobodi.
