Žene u srednjim godinama svog života ulaze u menopauzu kada se u njihovom tijelu dešavaju velike promjene. Prije svega dolazi do poremećaja hormona što dovodi i do povećane dlakavosti.
Bez obzira na uvriježenu percepciju da samo muškarci posjeduju daleke, važno je priznati da ih i žene imaju na bradi. Svaka žena posjeduje dlake na licu i tijelu; međutim, obično je fin i slabo pigmentiran, što ga čini manje uočljivim. Žene s tamnijom kosom često imaju izraženije probleme s vidljivošću kose u usporedbi s onima sa svjetlijom ili plavom kosom. Kod žena se gubitak kose može manifestirati zbog starenja ili hormonalne neravnoteže, potencijalno signalizirajući ozbiljan temeljni zdravstveni problem.
Suprotno tome, prisutnost prekomjerne ili neželjene dlakavosti na tijelu i licu žene naziva se hirzutizam. Može nastati iz raznih čimbenika. Years Nakon dostizanja starije dobi, točnije u 80-e ili 90-e, postoji mogućnost razvoja dlačica na licu sličnih onima kod muškaraca. Osim toga, neke žene mogu doživjeti pojavu dlaka na licu ranije tijekom menopauze zbog smanjenja proizvodnje estrogena.
Geni Ispitajte žene u svojoj obitelji. Ako posjeduju nekoliko slučajeva određenih stanja, postoji velika vjerojatnost da ćete doživjeti sličan ishod tijekom određenih godina. Endokrina disfunkcija Hormoni mogu biti odgovorni za razne probleme, uključujući rast dlaka na licu. To je osobito istinito tijekom trudnoće, u vrijeme kada se hormonska aktivnost pojačava; stoga, ako primijetite porast dlaka na licu, nema razloga za brigu. Ova pojava je privremena.
Jajnici karakterizirani višestrukim cistama. Ovo stanje, koje je relativno često, utječe na rad ženskih jajnika. Primarni simptomi uključuju neredovite menstrualne cikluse, prisutnost policističnih jajnika i prekomjernu proizvodnju “muških hormona”. Ako imate bilo kakvih nedoumica u vezi s ovim pitanjem, savjetuje se da se obratite svom liječniku.
Cushingov sindrom. Rast dlaka na licu može se pripisati Cushingovom sindromu, koji je skup simptoma koji proizlaze iz povišene razine hormona kortizola. Dodatne manifestacije mogu uključivati strije, povećanu težinu, smanjeni libido, kao i slabost mišića i kostiju.
Bonus tekst:
Afrička kulinarska tradicija zamršena je i raznolika, oblikovana stoljećima različitim kulturama, geografskim karakteristikama i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je široka lepeza hrane lokalnog porijekla, na koju duboko utječu različite klime i običaji koji prevladavaju u različitim regijama. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do prevladavajuće prehrane koja uključuje žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak. Obično se ove žitarice koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
- Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput jamsa ili kasave, dok se banku, koji se pravi od kukuruza ili prosa, često poslužuje kao dodatak. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz žitarice, bitne su komponente. Znatne količine bjelančevina i vlakana koje sadrže čine mahunarke hvalevrijednim poboljšanjem dnevnog unosa u prehrani. Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu.
Istočno područje Afrike, koje se ističe vlažnijom klimom pogodnom za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica unutar svoje kulinarske tradicije. Na primjer, u Keniji, uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, popraćeno je izborom povrća i mesa. Štoviše, prevladava svježe voće, uključujući mango, ananas i papaju, koje se često konzumira u cijelosti ili pretvoreno u sok. U sjevernoj Africi, cvatući uzgoj aromatičnog bilja i začina ima koristi od pogodne klime i tla regije, što rezultira prehranom koja je i raznolika i ukusna.
Srce domaće kuhinje čine jela kao što su couscous, koji se sastoji od sitnih zrnaca kuhanih na pari, i tagine, jelo koje se polako kuha u osebujnom loncu. Tipično su uključeni ključni sastojci poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta daju bogate okuse ovim kulinarskim kreacijama. U središnjoj Africi obilje tropskih šuma pruža raznolik niz izvora hrane koji doprinose regionalnoj kulinarskoj praksi.
Ovaj asortiman obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, uz lišće koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim ovih različitih regionalnih elemenata, afrička usredotočenost na prehranu naglašava važnost očuvanja prirodnih resursa i korištenja lokalnih sastojaka.
