Papir za pečenje je najopasnija stvar u kuhinji. U nastavku teksta doznajte zašto. Papir za pečenje danas se nalazi gotovo u svakoj kuhinji i mnogima je postao nezaobilazan dio pripreme hrane. Koristi se za pečenje kolača, kruha, mesa, povrća i brojnih drugih jela jer olakšava kuhanje i smanjuje potrebu za dodatnim masnoćama. Osim što sprečava lijepljenje hrane za pleh, omogućava i jednostavnije čišćenje nakon pripreme obroka. Upravo zbog praktičnosti većina ljudi ga koristi svakodnevno, bez puno razmišljanja o tome od čega je zapravo napravljen i kakav učinak može imati na zdravlje.
Iako se na prvi pogled čini potpuno bezazlenim proizvodom, stručnjaci upozoravaju da papir za pečenje ipak nije tako jednostavan kako mnogi misle. Njegov sastav, način proizvodnje i ponašanje pri visokim temperaturama sve češće izazivaju rasprave među nutricionistima, toksikolozima i stručnjacima za sigurnost hrane.
-
Kako se proizvodi papir za pečenje?
Papir za pečenje izrađuje se od celuloze, odnosno prerađenih drvenih vlakana. Međutim, običan papir ne bi mogao izdržati visoke temperature niti bi bio otporan na vlagu i masnoće. Upravo zato proizvođači dodaju posebne zaštitne slojeve kako bi papir mogao podnijeti uvjete pečenja u pećnici.
Najčešće se koristi silikonski premaz koji stvara glatku površinu i sprječava lijepljenje hrane. Zahvaljujući tome kolači se lakše odvajaju, meso ostaje sočno, a posude nakon pečenja zahtijevaju mnogo manje ribanja i čišćenja.
Problem nastaje zbog činjenice da nisu svi proizvodi jednako sigurni. Na tržištu postoje izbjeljeni i neizbjeljeni papiri za pečenje. Izbjeljeni papir uglavnom je bijele boje i tijekom proizvodnje tretira se kemikalijama na bazi klora kako bi izgledao urednije i estetski privlačnije. S druge strane, neizbjeljeni papir ima prirodnu smeđu boju i prolazi manje kemijske obrade.
Upravo taj proces izbjeljivanja izaziva najveću zabrinutost kod stručnjaka.
-
Kemikalije koje mogu završiti u hrani
Kada se papir tretira klorom, tijekom proizvodnje mogu nastati dioksini, skupina vrlo toksičnih kemijskih spojeva koji se dugo zadržavaju u okolišu i ljudskom organizmu. Dioksini su poznati po tome što se nakupljaju u masnom tkivu i mogu ostati prisutni godinama.
Prema istraživanjima brojnih zdravstvenih organizacija, dugotrajna izloženost dioksinima povezuje se s hormonalnim poremećajima, oslabljenim imunitetom, problemima s reproduktivnim zdravljem i povećanim rizikom od određenih vrsta raka. Posebno zabrinjava činjenica da se štetni spojevi mogu oslobađati pri visokim temperaturama tijekom pečenja.
Kada temperatura u pećnici prijeđe preporučene granice, postoji mogućnost da određene kemikalije prijeđu iz papira u hranu. Masnija hrana poput mesa, sireva ili peciva može još lakše upiti takve spojeve. Iako se količine možda čine malima, stručnjaci upozoravaju da se štetne tvari mogu godinama nakupljati u organizmu.
Mnogi ljudi vjeruju da je papir siguran sve dok ne izgori ili ne promijeni boju, ali problem je mnogo složeniji jer se kemijske promjene ne mogu uvijek vidjeti golim okom.
-
Silikonski sloj i njegove moguće posljedice
Osim izbjeljivanja klorom, dodatnu zabrinutost izaziva i silikonski premaz. Silikon se često koristi u kuhinjskim proizvodima jer dobro podnosi toplinu i ima neprianjajuća svojstva. Međutim, kvaliteta silikona može značajno varirati od proizvođača do proizvođača.
Kod jeftinijih proizvoda ili pri pretjeranom zagrijavanju može doći do razgradnje silikonskog sloja. Tada se mogu oslobađati spojevi poznati kao siloksani. Neki od tih spojeva povezani su s mogućim hormonalnim poremećajima i negativnim utjecajem na ljudsko zdravlje.
Rizik dodatno raste kada ljudi koriste isti papir više puta. Nakon prvog pečenja zaštitni sloj više nije jednako stabilan, pa novo zagrijavanje može povećati mogućnost otpuštanja štetnih čestica. Upravo zato mnogi stručnjaci savjetuju da se papir za pečenje koristi samo jednom i da se nakon upotrebe baci.
-
Najčešće pogreške pri korištenju
Velik broj ljudi koristi papir za pečenje na pogrešan način, često nesvjesno povećavajući rizik za zdravlje. Jedna od najčešćih grešaka je korištenje na temperaturama višim od preporučenih. Većina proizvođača navodi da papir ne bi trebalo izlagati temperaturama iznad 220 stupnjeva Celzijusa.
Ipak, mnogi tijekom pripreme pizze, peciva ili pečenog mesa zagrijavaju pećnicu na mnogo više temperature. Tada papir može početi tamniti, sušiti se i oslobađati neugodan miris, što je znak da dolazi do razgradnje materijala.
Druga velika pogreška je ponovno korištenje istog lista papira. Iako se to čini praktičnim i ekonomičnim, svaki novi ciklus pečenja dodatno oštećuje zaštitni sloj. Time se povećava mogućnost prijenosa kemikalija na hranu.
Neki ljudi papir koriste i direktno na roštilju ili u kontaktu s otvorenim plamenom, što može biti posebno opasno jer visoke temperature ubrzavaju raspadanje materijala.
-
Sigurnije opcije za pripremu hrane
Sve više ljudi danas traži zdravije alternative koje mogu zamijeniti papir za pečenje bez rizika od štetnih kemikalija. Jedna od najboljih opcija su staklene i keramičke posude koje ne reagiraju s hranom i mogu trajati godinama bez promjene kvalitete.
Nehrđajući čelik također je vrlo popularan izbor jer je izdržljiv, jednostavan za održavanje i siguran za pripremu različitih jela. Dovoljno je koristiti malu količinu ulja kako bi se spriječilo lijepljenje hrane.
Na tržištu su dostupne i kvalitetne višekratne silikonske podloge koje imaju sigurnosne certifikate i podnose veliki broj pečenja bez oštećenja. One mogu biti praktičnije i dugoročno isplativije od stalne kupovine papira za pečenje.
Mnogi se danas vraćaju i starim metodama pripreme hrane, poput laganog premazivanja pleha uljem i posipanja brašnom ili grizom. Takve metode koriste se desetljećima i ne uključuju dodatne kemijske premaze.
Iako papir za pečenje i dalje ostaje praktičan pomoćnik u kuhinji, važno je koristiti ga pažljivo i umjereno. Informiranost o materijalima koji dolaze u kontakt s hranom može pomoći ljudima da donesu sigurnije odluke i smanje nepotrebne rizike u svakodnevnoj pripremi obroka.
