Kod nas u regiji je od davnina bilo jako važno da se rodi muški nasljednik u porodici koji će prezime prenositi dalje sa kolejna na koljeno i produžavati porodičnu lozu.Danas su se stvari dosta promijenile ali još uvijek ima ljudi koji tako razmišljaju.
Ova priča vrti se oko Sofije, žene koja je željno iščekivala dolazak svog djeteta dok je istovremeno patila od dubokog emocionalnog nemira zbog ponašanja svog supruga. Sofia je dugo čekala trenutak kada će zatrudnjeti. Kad je konačno dosegla ovu prekretnicu, njezina je radost bila ogromna. No, njezin suprug Nikola čvrsto je očekivao — želio je samo sina. Mogućnost da ima kćer bila mu je potpuno neprihvatljiva, nije o tome ni razmišljao. Njegovo uporno inzistiranje na spolu njihova djeteta počelo je zatezati njihov odnos. Tijekom prva dva ultrazvuka, medicinski stručnjaci nisu mogli sa sigurnošću odrediti spol.
- No, na trećem pregledu liječnik je samouvjereno objavio da čekaju djevojčicu. Ovo otkriće označilo je značajnu prekretnicu. Nikola se toliko naljutio da je bez riječi otišao iz ordinacije. Nakon izlaska iz bolnice, Sofia je otkrila da njezin suprug više nije prisutan. Pokušala ga je kontaktirati telefonom, ali se nije javljao. Po povratku kući zatekao ju je neočekivani prizor – njen kofer pun stvari bio je postavljen na ulazu. Na njemu je bila zalijepljena poruka koja glasi: “Ako se rodi djevojčica, odgajat ćeš je sam”. Te su riječi zadale dublju ranu od bilo koje druge. Opterećena i teškim želucem i tužnim srcem, sjela je na klupu ispred zgrade.
Ubrzo je osjetila jaku bol, koja je dovela do grčeva i suza. Srećom, slučajno je tuda prošla susjeda tete Daše koja je brzo prepoznala da nešto nije u redu i odmah pozvala hitnu pomoć. Sofia je primljena u bolnicu, gdje je vrlo brzo rodila blizance — dječaka i djevojčicu. Unatoč patnji, srce joj je bilo ispunjeno radošću dok je prihvaćala svoju novu ulogu majke dvoje djece. Na dan otpuštanja iz bolnice stigli su je dočekati roditelji u pratnji Nikole koji je djelovao razdragano. Dao joj je buket crvenih ruža, poljubio je i nježno podigao njihovog sina u naručje. Međutim, njihovu kćer nije ni pogledao.
U tom je trenutku Sofia shvatila duboku hladnoću koja je bila u njegovu srcu. Nikola je predložio da kćer ostavi u bolnici, tvrdeći da mu je nepotrebna. Naveo je da jedino njegov sin ima važnost u njegovom životu. Te su se izjave pokazale kao konačna provokacija za Sofiju. Bacila je buket, otela mu sina iz ruku i otišla s roditeljima, povevši oboje djece. Prije nego što je izašla, vikala je na njega, izrazila želju da ga više nikada ne vidi i poručila mu da zaboravi na djecu. Nikola se našao u nevjerici, nesposoban shvatiti događaje koji su se upravo zbili. Nije očekivao Sofijin odgovor koji je bio obilježen takvom odlučnošću.
Kako je vrijeme prolazilo, postalo je očito da je doživio gubitke mnogo veće nego što je zamišljao. Sofia je pokrenula brakorazvodnu parnicu i promijenila svoj život. Na kraju je naišla na ljubaznog čovjeka; međutim, trenutačno ne razmišlja o ponovnoj udaji jer je još uvijek usredotočena na djecu i vlastiti mir. Dok je Nikola pokušavao razumjeti i racionalizirati svoje postupke, obratio se svećeniku za savjet.
Svećenik je izrekao poruku koja će se neizbrisivo pamtiti u Nikolinom sjećanju: “Dok svakom djetetu Bog određuje sudbinu, jedna kći svojim roditeljima može donijeti više radosti i koristi nego pet sinova. Prava bit nije u spolu djeteta, nego u njegovoj sreći, kreposti i doprinosu zajednici.” Ove su riječi Nikoli poslužile kao duboka životna lekcija. Shvatio je, možda prekasno, važnost ljubavi i prihvaćanja. Djeca, bez obzira na spol, dolaze na svijet kao blagoslov, a ne kao sredstvo za ispunjavanje tuđih očekivanja.
U ljubavi prema djeci Sofija je otkrila svoju snagu, dok je Nikola prepoznao da mu jedan krivi korak može promijeniti cijeli život. Ova priča služi kao podsjetnik da roditeljstvo nije privilegija određena spolom djeteta, već kvalitetama odgovornosti, ljubavi i predanosti pružanju bezuvjetne ljubavi, bez obzira na to je li dijete kćer ili sin.
