Postoje mnogi poroci kojima su ljudi skloni a jedan od njih je alkohol koji se na našim prostorima konzumira u velikim količinama. Kada alkohol postane ovisnost to uništava cijele porodice.
Maja iz Niša ispričala je svoje potresno iskustvo odgajanja oca koji se borio s kroničnim alkoholizmom. Njezina priča ilustrira duboki utjecaj koji jedan porok može imati na djetinjstvo, obiteljske odnose i nečiju perspektivu na život. Mayini roditelji vjenčali su se prilično mladi, nedugo nakon što su navršili dvadesetu. Nedugo zatim rodila se Maja, a dvije godine kasnije stigla je i sestra. Njezino najranije sjećanje na oca je trenutak kada ju je poljubio; dok je njegova brada obuhvatila njezino lice, osjetila je snažan miris alkohola u njegovu dahu.
- Taj poseban miris, kako ga ona opisuje, toliko joj se urezao u pamćenje da ga i danas osjeća, unatoč očevoj odsutnosti u posljednjem desetljeću. Tvrdi da su imali “sreću” što njezin otac nije bio nasilni alkoholičar. Njegovo ponašanje uvelike je variralo ovisno o njegovoj prisebnosti. U rijetkim prilikama kada je apstinirao od alkohola, pokazivao je tihu, povučenu i udaljenu prisutnost. S druge strane, nakon konzumiranja alkohola pretvarao se u veselu, pričljivu osobu koja je grlila sve ukućane, šireći “veselje” čak i dok mu se u dahu osjećao miris vina ili piva.
Njihova je majka dugo godina trpjela takvo ponašanje, unatoč stalnoj prijetnji od siromaštva, jer je svaki dinar koji je njihov otac zaradio posvećivao njegovim navikama o piću. Sporovi u obitelji obično su se događali svakog prvog dana u mjesecu, što se poklapalo s primanjem plaće od majke. On je tada tražio novac, a ona ga je pokušavala sakriti kako bi zbrinula djecu i kućanstvo. Često bi skrivala novac na različitim mjestima; međutim, kad bi saznao, odmah bi otišao u pub i držao se podalje dok ne iscrpi sve resurse.
Maja se prisjeća jednog specifičnog događaja koji je ostavio neizbrisiv dojam. Njihova majka mu je dala nešto novca i uputila ga da kupi šećera, jer joj je ponestalo dok je pravila kolače. Umjesto da se vrati kući, otac je nestao na tri dana. Majka ga je tražila po raznim barovima, ali njen trud je bio uzaludan. Baš kad je razmišljala o tome da vlastima prijavi njegovu odsutnost, on se konačno pojavio na vratima – raščupan, otrcan, jedva stojeći i držeći uvenuli buket cvijeća. Na vrpci pričvršćenoj za cvijeće pisalo je “Posljednji ispraćaj”, što je značilo da ih je dobio s groblja.
Unatoč svemu što se dogodilo, majka nije pokazivala znakove ljutnje. Umjesto toga, oprala ga je, stavila u krevet i pustila da spava. U tom je trenutku Maya počela shvaćati razmjere majčine patnje i duboku emocionalnu vezu koju je održavala s čovjekom koji je svakodnevno potkopavao same temelje njihove obitelji. Polaskom u srednju školu doživjela je još jedan trenutak dubokog poniženja koji joj je ostao u sjećanju. Otkrila je svog oca kako spava na klupi u parku, držeći praznu bocu vina.
U pratnji svojih prijatelja pobjegla je iz sve snage, obuzeta osjećajem srama i srama. Nakon toga, često je molila majku da razmisli o tome da ga ostavi, ali njezini zahtjevi nisu prihvaćeni. Njezina majka nije bila spremna prihvatiti takvu mogućnost. U njihovom kućanstvu bilo je dopušteno razgovarati o bilo kojoj temi – osim o ideji odvajanja od oca. Maya se čvrsto zaklela da više nikada neće gledati muškarca kako pije. Njezina su iskustva duboko utjecala na nju, natjeravši je da alkohol poveže s patnjom, gubitkom i prekidom obiteljskih veza. Otac joj je umro u 42. godini od ciroze jetre.
Dok je stajala uz njegov lijes, nije osjetila suze; nije bilo tuge, nema tjeskobe, samo osjećaj praznine. Nasuprot tome, majka je danima neutješno plakala, kao da je proživjela gubitak nekoga tko joj je bez zadrške drag. Dugo nakon što je sprovod obavljen, majka je ostala sjediti za stolom, zureći u vrata kao da čeka muževljev povratak, teturajući kao što je činila godinama prije. U tom trenutku Maya je shvatila istinu koja joj je prije izmicala razumijevanju: njezina majka nije bila samo žena alkoholičara, već i emocionalna zatočenica u toj vezi.
Voljela ga je djetinjom ljubavlju, štitila ga, brinula o njemu i nikada nije mogla prekinuti taj osjećaj pripadnosti, bez obzira na bol koju joj je donosio. Prošlo je desetljeće od njegove smrti, ali njezina majka nije upoznala drugog muškarca. U njezinoj perspektivi, ljubav je zauvijek bila vezana za pojedinca koji joj je nanio bol, čovjeka kojeg je nastavila voljeti do samog kraja, unatoč svemu što se dogodilo.
