Nijedan roditelj ne želi izgubiti dijete i nekako svi znamo da je to jedna od najgorih stvari koje mogu čovjeka zadesiti. Danas vam otkrivamo kako je slavna glumica Eva Ras prebolila svoje tragedije u životu.
- Eva Ras je na svojoj koži proživjela duboku dramu koju bi čak i najvještijem redatelju bio izazov orkestrirati. “Po Božjoj promisli, ja sam promašena na ovome svijetu”, kaže poznata glumica Eva Ras, koja je ostavila neizbrisiv trag u jugoslavenskoj kinematografiji.
Posvetila se svojim profesionalnim nastojanjima i obilježavanju svojih dragih. Nakon što je prošao duboke tragedije i borio se s nemilosrdnom bolešću, nadišao je svoje strahove i otvoreno se uključio u rasprave o raznim društvenim problemima i prilikama, kao i o svojim vršnjacima. Prije duboke tuge koja ju je obavila, vodila je živahan, lijep i ispunjen život.
Njena duboka ljubav prema slikaru Radomiru Steviću Rasu kulminirala je njihovim brakom, a dijelila ih je i snažna težnja da postanu roditelji. Unatoč tome što je pretrpjela sedam spontanih pobačaja, Eva je naposljetku uspjela iznijeti jednu trudnoću do termina, što je rezultiralo rođenjem Kurne. “Nisam mogla imati još djece. U životu sam doživjela osam trudnoća, od kojih je sedam završilo spontanim pobačajem.
Kad je Ras preminuo, imala sam 40 godina i to je označilo zaključak mog putovanja”, jednom je primijetila Eva . Kako je napomenula, tijekom snimanja filma Čovek nije tica doživjela je spontani pobačaj. Nakon šest godina braka, 9. siječnja 1969. godine dobili smo kćer Krunu.
Naša želja za djetetom bila je stalna; međutim, doživjela sam višestruke pobačaje. U jednom trenutku, na snimanju filma “Čovek nije tica” u Boru, imala sam spontani pobačaj. Glumica je otkrila: „Odmah po izlasku iz bolnice „Narodni front“ ušla sam u vozilo i produžila do Borskog rudnika, gde sam se popela na dimnjak, upravljala lokomotivom i zatekla sam krvarenje.
Eva se našla bez kćeri devet godina nakon suprugove smrti 22. studenoga 1982. Tragično je preminula u Parizu u dobi od 24 godine dok je studirala. Glumica je ispričala najizazovniji trenutak u svom životu, rekavši: “Situaciju sam otkrila kada su stigla tri policajca dok sam se spremala za festival na Paliću. Prvo sam pretpostavila da je auto došao po mene.
- Kad je zazvonio interfon , odgovorila sam da ću odmah sići, na što su oni odgovorili: ‘Ne, doći ćemo k vama'”, ispričala je Eva ovo dirljivo sjećanje, otkrivajući svoje najintimnije osjećaje. “Ako nitko ne posjeduje nikakvo znanje, možda će vaša kći ostati živa.”
Ta je predodžba poduprla moju nadu da bi to doista mogla biti. Na kraju, nakon tri dana, policija u Ljermontovljevoj mi je javila da ona više nije s nama. Čak ni sada ne zna za istinite događaje koji su se zbili u francuskom Gradu svjetlosti. Uz pomoć ministra vanjskih poslova i nekoliko drugih, uspio sam uspješno organizirati deportaciju Kruninih posmrtnih ostataka i osigurati njezin pokop ovdje.
U pratnji lijesa primili smo obdukcijski nalaz u kojem je stajalo da francuske vlasti nisu pronašle nikakve dokaze o nedjelu i zaključile da je njezina smrt nastupila prirodnom smrću. Naknadno sam obavijestio nekoliko svojih kumova da se ona možda bavila određenim sumnjivim radnjama u Parizu, osobito u sferi politike, što bi moglo objasniti način na koji je francuska policija artikulirala svoje nalaze u izvješću.
- Naknadno mi je moj kum Milenko Vučetić, inače pisac, savjetovao da priču ispričam na način sličan onom iz filma “Nikita”, tvrdeći da nema nikakve veze sa stvarnošću. Nesiguran sam; možda je bila Božja volja da se stvari odvijaju na ovaj način.
Glumica često izražava ponos kada govori o svojoj kćeri. Eva je tada primijetila: „Neosporno je da je Kruna Ras najmlađi srpski pisac koji je objavio tri književna remek-djela između sedme i dvanaeste godine. U iznimno rijetkim slučajevima, ona izražava svoje osjećaje prema voljenom srdačnim riječima, jer se tek treba pomiriti s njezinim odlaskom.
Nitko te nikada neće uspjeti ukloniti iz mog srca. Vaš talent, duhovitost i karizma imaju potencijal da dosegnete velike visine. Međutim, niste prihvatili taj potencijal; umjesto toga, odlučili ste se za pogrešne težnje i krivu sreću. Tuga i bol nemaju rok trajanja; najdublja povrijeđenost često nastaje kada suze prestanu teći.
“Neka zemlja bude blaga prema tebi, moja ljubljena kćeri. Zamišljam da si sada mirna i potpuno svjesna svega što ti je planet Zemlja ponudio da doživiš tijekom svog kratkog postojanja”, izjavila je jednom Eva Ras. Nakon što je osobno proživio tragedije, uvjeren je da nema dovoljne utjehe. Nakon što sam pokopao cijelu svoju obitelj, nemoguće mi je na život gledati površno.
Za mene nema utjehe; prava će utjeha doći tek kad se ponovno ujedinim s njima. Svaki dan iščekujem taj trenutak, ali se ipak probudim da se iznova suočim s danom. Kako primjećuje, pred nezamislivom patnjom nikada nije pomišljala na predaju, prvenstveno zbog privrženosti kćeri i suprugu. “Moje daljnje postojanje uz njih nije prestalo.
Moja naklonost nije nestala, nego je usahla zbog njihovog odlaska s ovoga svijeta. Nisam ih zamijenio drugim pojedincima, niti sam preuzeo nove obveze; nemam novog muža ili nove djece, zato sam uvijek u mogućnosti zagovarati ih. Sama stvarnost da su napadnuti služi samo kao dokaz mog nepokolebljivog očuvanja sjećanja na njih.” izjavila je Eva Ras u razgovoru za naš časopis.
