Mnoge kulture imaju svoje stare mudrosti koje nisu baš za odbaciti. Naravno, imamo nekoliko stvari u svakoj kulturi koje su zaostale i štetne, ali dobar dio mudrosti svake svjetske kulture nas može oplemeniti. Danas otkrivamo arapsku mudrost koja bi vam mogla pomoći.
Žena koja sebe uvijek stavlja na posljednje mjesto, neumorno nastojeći održati ravnotežu u svim aspektima svog života – bilo da je to majka, supruga ili poslovna žena – često se nađe nepriznata i neispunjena. U svojoj posvećenosti obitelji i karijeri nailazi na brojne prepreke koje proizlaze ne samo iz vlastitih nastojanja već i iz nedovoljne podrške okoline.
Njezino svakodnevno postojanje nalikuje neprestanom kovitlanju, poput hobotnice s bezbroj krakova, a svaki aspekt njezina života zahtijeva njezinu pažnju i energiju. Unatoč svakodnevnom podnošenju značajnog stresa, ne želi potražiti pomoć, uvjerena da sve mora sama postići. Njezinu nevolju i obeshrabrenje pogoršava činjenica da njezina odricanja i naporan rad često prolaze nezapaženo, čak i unutar vlastitog kućanstva.
Umjesto da izrazi zahvalnost za njezinu predanost i trud, njezin suprug odgovara s dozom ironije, dajući prioritet svojim potrebama. Ovo ponašanje jasno ilustrira njegov neuspjeh da cijeni njezinu pravu vrijednost, jer pokušava umanjiti njezin doprinos, produbljujući time njezinu iscrpljenost i nesreću.
- Ovaj scenarij evocira drevnu arapsku priču o starijem čovjeku Abdullahu, koji je devet godina svog postojanja posvetio pustinji, zamišljajući monumentalni pothvat – iskopavanje jezera koje bi njegovim budućim generacijama dalo osvježavajuću vodu pod užarenim suncem.
Unatoč poodmakloj dobi, posvetio je posljednje godine svog života ostvarenju te težnje, mukotrpno radeći na stvaranju jezera. Kad su kiše napokon stigle, njegovo se jezero pretvorilo u čudesnu oazu u sušnom krajoliku, privlačeći posjetitelje iz daleka i naširoko da cijene njegovo izvanredno postignuće. Umjesto da uživa u zahvalnosti i pohvalama koje je dobio, Abdullah je odlučio umanjiti značaj svojih doprinosa.
Svoja postignuća nije pripisivao vlastitom trudu, već božanskoj intervenciji, dok je kritizirao vlastito jezero tvrdeći da je njegova voda nedovoljno čista i da drugdje postoje slikovitija jezera. Ovakav stav imao je štetan učinak na one oko njega, navodeći ih da pokažu nepoštovanje prema jezeru, koristeći ga za pranje zaprljanih stvari i čišćenje nogu.
Kao posljedica toga, voda je postala mutna, a život u jezeru je nestao. Ova priča jasno pokazuje da bez vrednovanja vlastitih nastojanja ne možemo očekivati poštovanje od drugih. Abdullah je, u svojoj nesvjesnosti, dopustio drugima da zanemare njegove doprinose zbog njegovog neuspjeha da prizna njihov značaj.
- Priča služi kao dirljiv podsjetnik na potrebu da cijenimo vlastite napore, bilo u vezi s obitelji, profesionalnim zanimanjima ili osobnim postignućima. Temelji priznanja i poštovanja od drugih leže u samopouzdanju i samopoštovanju.
Za ženu koja ulaže značajan trud u svaki aspekt svog života, bitno je njegovati osjećaj vlastite vrijednosti i uvažavanja svojih nastojanja. Tek kada budemo ponosni na svoje postupke i kreacije, drugi će moći prepoznati i vrednovati naš doprinos.
BONUS TEKST
Osmijeh ne služi samo kao pokazatelj radosti, već i kao izvanredan oblik terapije koji blagotvorno djeluje na našu dobrobit. Čin osmijeha pokreće otpuštanje ugodnih hormona u mozgu, uključujući dopamin, endorfine i serotonin, koji doprinose smanjenju stresa, ublažavanju boli i poboljšanju našeg općeg raspoloženja.
- Nadalje, smiješak ima zaraznu kvalitetu; kada svjedočimo osmijehu druge osobe, instinktivno uzvraćamo vlastitim osmijehom, čime pokrećemo efekt mreškanja pozitivnih emocija. Iako naizgled neznatan, osmijeh uistinu predstavlja besplatnu terapijsku praksu koja poboljšava tjelesno i psihičko zdravlje.
