Ovo su iskazi kolega osumnjičenih tehničara za smrt Periša, U nastavku teksta doznajte više. Istraga o smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan dobila je novu dimenziju nakon što su istražitelji prikupili iskaze medicinskog osoblja koje je učestvovalo u intervenciji. Posebnu pažnju izazivaju svjedočenja pet medicinskih tehničara i sestara koji su se nalazili u blizini pacijenta tokom pokušaja njegovog savladavanja, a njihovi opisi događaja otvaraju brojna pitanja o načinu na koji je intervencija provedena.
Prema informacijama koje je objavio Index.hr, u bolničkoj sobi korišteni su fizička sila, sredstva za vezivanje, lijekovi za smirenje, ali i jastuk kojim je pacijentu prekrivena glava. Iskazi zdravstvenih radnika ukazuju na to da je situacija tokom intervencije bila napeta, dok se pojedini detalji njihovih svjedočenja odnose na postupke koji su prethodili pogoršanju Periševog zdravstvenog stanja.
Istražitelji sada nastoje utvrditi šta se tačno događalo u prostoriji, ko je od prisutnih zaposlenika poduzimao pojedine radnje i jesu li tokom postupanja poštovani svi propisani medicinski protokoli.
-
Svjedoci opisali otpor pacijenta i upotrebu fizičke sile
Jedna od medicinskih sestara koja je bila prisutna tokom intervencije istražiteljima je govorila o ponašanju pacijenta u trenucima kada su ga zaposlenici pokušavali savladati. Prema njenom iskazu, Periš je bio izrazito uznemiren, glasno je vikao, opirao se pokušajima vezivanja i fizički reagovao prema medicinskom osoblju.
„Periš je vikao da ga oslobode, otimao se, pljuvao i pokušao ugristi kolege“, navela je medicinska sestra tokom ispitivanja.
Objasnila je da pacijent u tom trenutku još nije bio potpuno vezan te da je i sama učestvovala u intervenciji. Njen zadatak bio je da pritiska njegove noge kako bi ostali članovi osoblja mogli pravilno postaviti i zategnuti remene za fiksiranje.
Prema dostupnim informacijama, tokom pokušaja savladavanja pacijenta u sobu je ušla još jedna medicinska sestra. Ona je od dežurne ljekarice dobila injekciju s lijekovima koji su trebali pomoći u smirivanju pacijenta. Svjedokinja je navela da je lijek uspjela ubrizgati Perišu u bedro, dok je intervencija i dalje trajala.
Međutim, posebno zabrinjava dio njenog iskaza u kojem je govorila o načinu na koji su pojedini zaposlenici postupali prema pacijentu. Potvrdila je da su ga neki kolege udarali tokom savladavanja, kao i da mu je jastukom pritiskana glava.
Nakon tih događaja, prema njenim riječima, zdravstveno stanje pacijenta naglo se pogoršalo.
„Nakon toga pacijent je kolabirao“, izjavila je, opisujući trenutke u kojima je medicinsko osoblje pokušavalo reagovati i pružiti mu pomoć.
Uslijedili su pokušaji reanimacije, a pozvana je i ekipa Hitne pomoći. Istražitelji sada utvrđuju redoslijed svih postupaka, kao i vremenski period između primjene fizičke sile, davanja lijekova i trenutka kada je pacijent izgubio svijest.
-
Medicinski tehničari objasnili proceduru humanog sputavanja
Tokom ispitivanja posebna pažnja posvećena je postupku poznatom kao humano sputavanje. Riječ je o medicinskoj intervenciji kojom se pacijentu privremeno ograničava mogućnost kretanja u situacijama kada postoji ozbiljna opasnost da povrijedi sebe ili druge osobe.
Jedan od medicinskih tehničara koji je učestvovao u intervenciji opisao je da se Periš tokom pokušaja fiksiranja neprestano pomjerao i opirao. Prema njegovom iskazu, pokušavao je kontrolisati pacijentove noge kako bi ostali zaposlenici mogli obaviti svoj dio postupka.
„Ja sam mu pokušavao primiriti noge“, rekao je tehničar.
Zdravstveni radnici tokom ispitivanja govorili su i o načinu organizacije ovakvih intervencija. Prema pravilima koja su opisali, u postupku humanog sputavanja potrebno je učestvovanje pet medicinskih tehničara. Svaki član tima zadužen je za kontrolisanje jednog uda pacijenta, dok osoba koja predvodi intervenciju vodi računa o položaju i kontroli glave.
Nakon što se pacijent fizički savlada, pristupa se postavljanju posebnih remena kojima se ograničavaju njegovi pokreti. Takav postupak ne znači da zdravstveno osoblje može pacijenta ostaviti bez nadzora. Naprotiv, tokom cijelog perioda fiksiranja neophodno je kontinuirano pratiti njegovo stanje.
Prema iskazima, vezivanje može trajati do četiri sata, ali uz obaveznu kontrolu pacijenta i praćenje njegovih vitalnih funkcija.
Jedan od detalja koji se spominje u dostupnim informacijama odnosi se i na položaj bolničkog kreveta. Na snimcima se, kako je navedeno, vidi da je krevet tokom intervencije bio spušten gotovo do nivoa poda, što odgovara pravilima koja se primjenjuju prilikom ovakvih postupaka.
Ipak, činjenica da su određeni elementi procedure bili primijenjeni ne daje odgovor na sva pitanja o načinu na koji je intervencija provedena. Upravo zbog toga istražitelji analiziraju iskaze zaposlenika i druge raspoložive dokaze kako bi utvrdili jesu li svi postupci bili u skladu s medicinskim pravilima.
-
Prijetnje, udarci i jastuk na glavi pacijenta
Još jedan medicinski tehničar tokom ispitivanja govorio je o ponašanju Kristiana Josipa Periša prije nego što je došlo do njegovog kolapsa. Prema njegovim tvrdnjama, pacijent je tokom intervencije glasno vikao, prijetio zaposlenicima i pružao snažan fizički otpor.
„Vikao je i prijetio. Govorio nam je da nas je sve zapamtio, da smo muslimani i da će nas sve pobiti“, ispričao je tehničar.
U svom iskazu opisao je i probleme koji su nastajali prilikom pokušaja fiksiranja pacijenta. Naveo je da su tokom intervencije pucali magneti na remenima, zbog čega su njihovi dijelovi letjeli po prostoriji. Medicinske sestre su, prema njegovim riječima, sve vrijeme bile prisutne i nalazile su se u blizini pacijenta.
Poseban dio njegovog svjedočenja odnosio se na korištenje jastuka kojim je Perišu prekrivena glava. Tehničar je tvrdio da je takav postupak primijenjen nakon što je pacijent pljuvao po zaposlenicima i pokušavao ugristi kolege.
„Pljuvao je po nama i pokušavao ugristi kolege. Tada su mu na glavu stavili jastuk. To je bila nepisana procedura da se smanje moguće ozljede samog pacijenta, ali i da ga se nakon toga fiksira“, naveo je.
Ovaj dio iskaza posebno je važan za daljnji tok istrage jer se odnosi na način postupanja prema pacijentu u trenucima kada je pružao fizički otpor. Istražitelji trebaju utvrditi koliko je dugo jastuk bio na njegovoj glavi, na koji način je korišten i ko je donio odluku o njegovoj primjeni.
Također će biti važno utvrditi jesu li takvi postupci bili u skladu s pravilima zdravstvene ustanove i važećim medicinskim standardima.
-
Pet zdravstvenih radnika ispitano u svojstvu svjedoka
Ispitivanje pet medicinskih tehničara i sestara predstavlja važan dio postupka jer su upravo njihovi iskazi usmjereni na rekonstrukciju događaja unutar bolničke sobe. Njihova svjedočenja istražiteljima omogućavaju da uporede različite opise intervencije i utvrde eventualne razlike u izjavama osoba koje su se nalazile na mjestu događaja.
Posebno se analiziraju informacije o tome ko je učestvovao u fizičkom savladavanju pacijenta, ko je primijenio lijekove za smirenje, kada je korišten jastuk i u kojem trenutku je došlo do pogoršanja njegovog stanja.
Važnu ulogu u rasvjetljavanju slučaja mogli bi imati i snimci nadzornih kamera, medicinska dokumentacija, evidencija primijenjenih lijekova te rezultati stručnih vještačenja.
Istražitelji će sve te informacije morati posmatrati kao cjelinu kako bi se utvrdilo šta se događalo tokom intervencije i postoje li elementi koji ukazuju na odgovornost pojedinih zaposlenika.
-
Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena za teško ubistvo
U okviru dosadašnjeg postupka četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo ranjive osobe. Za ovo krivično djelo predviđena je kazna do 40 godina zatvora.
Istraga, međutim, još nije završena. Istražitelji ne isključuju mogućnost njenog proširenja, kao ni promjenu pravne kvalifikacije krivičnog djela nakon što budu prikupljeni i analizirani svi relevantni dokazi.
Među ključnim koracima koji slijede nalazi se završetak sudsko-medicinskog i toksikološkog vještačenja. Njihovi rezultati trebali bi pomoći u utvrđivanju uzroka smrti, mogućeg utjecaja primijenjenih lijekova i eventualne povezanosti postupaka tokom intervencije s fatalnim ishodom.
Medicinski tehničari i sestre čiji su iskazi već prikupljeni nalaze se na spisku svjedoka koje istražitelji trebaju ispitati u nastavku postupka. Njihova dodatna svjedočenja mogla bi biti značajna za utvrđivanje pojedinačnih uloga zaposlenika, kao i za provjeru dosadašnjih navoda o događajima u bolničkoj sobi.
Posebno će se razmatrati da li je tokom intervencije bilo postupaka koji su odstupali od propisanih pravila, ko je za njih bio odgovoran i jesu li eventualni propusti imali utjecaja na zdravstveno stanje 32-godišnjeg pacijenta.
