Milanović potpuno šokirao Zagreb. O čemu je riječ doznajte u nastavku teksta. Obilježavanje Dana Fakulteta političkih nauka u Zagrebu bilo je prilika da predsjednik Hrvatske Zoran Milanović iznese svoje viđenje aktuelnih političkih i ekonomskih prilika u zemlji, ali i položaja Evropske unije na međunarodnoj sceni. U razgovoru o brojnim temama dotakao se odnosa Hrvatske prema evropskim institucijama, rezultata ekonomskog razvoja, poređenja sa Srbijom, kao i sve većih izazova sa kojima se suočavaju demokratska društva.
Milanović je tokom obraćanja posebno naglasio da članstvo u Evropskoj uniji ne bi trebalo posmatrati bez kritičkog preispitivanja njegovih konkretnih rezultata. Osvrnuo se i na nedostatak zajedničkog evropskog stava o važnim međunarodnim pitanjima, upozoravajući da takve okolnosti mogu oslabiti i vanjskopolitičku poziciju Hrvatske.
-
Članstvo Hrvatske u EU i pitanje nacionalnih interesa
Govoreći o evropskim integracijama, Milanović je istakao da Hrvatska mora imati jasnu predstavu o tome kakve koristi ostvaruje kao članica Evropske unije. Prema njegovom mišljenju, posebno je važno procijeniti doprinos evropskog članstva nacionalnoj sigurnosti, ekonomskom napretku i kvalitetu života stanovništva.
Ipak, naglasio je da njegovo preispitivanje evropske politike ne treba tumačiti kao poziv na napuštanje Unije. Smatra da bi pokretanje takvog procesa u trenutnim okolnostima bilo nepromišljeno i da za njega ne postoje realni politički uslovi.
„Ne govorim to da bismo raspisali referendum o izlasku. To nije ni realno ni pametno, a iz današnje perspektive bilo bi čak i ludo“, poručio je hrvatski predsjednik.
Dodao je da politički predstavnici moraju voditi računa o interesima države i građana, a ne donositi odluke koje bi mogle ugroziti njen položaj. Također je ocijenio da bi političari koji svjesno postupaju protiv nacionalnih interesa trebali snositi odgovornost za svoje djelovanje.
-
Ekonomski napredak Hrvatske nije ispunio sva očekivanja
Jedan od dijelova govora bio je posvećen ekonomskim pokazateljima Hrvatske u proteklih deset godina. Milanović je ocijenio da ostvareni rezultati zahtijevaju ozbiljniju analizu, posebno ako se uzme u obzir količina novca koju je država dobila kroz evropske fondove.
Prema podacima koje je iznio, hrvatska ekonomija u tom periodu rasla je prosječnom godišnjom stopom od oko 2,5 posto. Iako je riječ o pozitivnom kretanju, predsjednik smatra da takav rezultat nije dovoljan razlog za potpuno zadovoljstvo.
Posebno je ukazao na činjenicu da su značajna evropska sredstva bila namijenjena obnovi nakon zemljotresa i saniranju posljedica pandemije. Zbog toga smatra da se ukupni ekonomski učinak mora posmatrati uzimajući u obzir vanredne okolnosti koje su utjecale na priliv novca.
„Ti fondovi su izvanredni, ali to su rezultati zemljotresa i epidemija, inače bi to bio znatno manji novac“, izjavio je Milanović.
Njegova ocjena ukazuje na potrebu da se, osim ukupnog rasta, pažnja posveti i stvarnom poboljšanju životnog standarda građana, kao i dugoročnoj održivosti ekonomskog razvoja.
-
Srbija kao primjer za poređenje ekonomskih rezultata
Milanović je dio svog izlaganja posvetio i ekonomskom razvoju susjedne Srbije, koju je uporedio sa Hrvatskom. Prema njegovim riječima, dvije države ostvarile su približno slične stope rasta tokom posmatranog perioda, iako nisu imale jednake mogućnosti kada je riječ o korištenju evropskih finansijskih sredstava.
Govoreći o Srbiji, spomenuo je period vlasti Aleksandra Vučića i njenu ekonomsku saradnju sa drugim međunarodnim partnerima. Naglasio je da je Srbija, prema njegovoj procjeni, raspolagala znatno manjim iznosima evropskog novca, dok su određeni doprinos njenom razvoju imali Kina i Rusija.
„Susjedna Srbija, koja se otrgla 12-godišnjem ropstvu, kako neki kažu, u tom je periodu imala otprilike isti rast pod Vučićem. I to bez evropskog novca u značajnijoj mjeri, s nešto kineskog i puno manje ruskog“, kazao je predsjednik Hrvatske.
Ovakvim poređenjem želio je skrenuti pažnju na to da finansijska podrška Evropske unije sama po sebi ne predstavlja garanciju boljih ekonomskih rezultata. Smatra da je potrebno analizirati konkretne učinke i upoređivati ostvarene rezultate, umjesto da se uspjeh države procjenjuje isključivo na osnovu njenog članstva u međunarodnim organizacijama.
-
Evropska unija bez jedinstvene vanjske politike
Kritike su bile usmjerene i prema načinu na koji Evropska unija nastupa u međunarodnim odnosima. Milanović je ocijenio da evropska diplomatija nema dovoljno snage i jedinstva kako bi efikasno zastupala zajedničke interese država članica.
Kao jedan od glavnih problema izdvojio je različite političke stavove unutar Unije, zbog kojih je često teško postići dogovor o važnim vanjskopolitičkim pitanjima. Takva situacija, prema njegovom mišljenju, ograničava mogućnost samostalnog i odlučnog djelovanja evropskih institucija.
Smatra da posljedice takvog pristupa osjeća i Hrvatska, koja u brojnim međunarodnim situacijama nema dovoljno prostora za jasno predstavljanje vlastitih stavova.
„Cijena toga je da ni hrvatska vanjska politika ne postoji. Zadovoljava li nas to da o nizu pitanja šutimo i da nas na vanjskim forumima po svijetu predstavljaju bivši političari koji su tu došli bez demokratskog legitimiteta?“, upitao je.
U tom kontekstu spomenuo je i nekadašnje visoke predstavnice Evropske unije za vanjsku politiku Federicu Mogherini i Catherine Ashton. Njihov rad naveo je kao primjer načina na koji se evropska diplomatija suočavala sa ograničenjima u donošenju i provođenju zajedničkih odluka.
-
Političke podjele i izazovi savremene demokratije
Tokom obraćanja Milanović se osvrnuo i na stanje demokratije u svijetu, ukazujući na događaje koji su pokazali koliko političke nesuglasice mogu prerasti u ozbiljne institucionalne i društvene sukobe.
Podsjetio je na nasilne nerede ispred američkog Kongresa početkom 2021. godine, političke sukobe u Poljskoj i nesuglasice unutar hrvatskog Ustavnog suda. Ovi primjeri poslužili su mu da problematizira način na koji se demokratski principi predstavljaju u javnosti i koliko ih se pojedini politički akteri zaista pridržavaju.
Postavio je pitanje imaju li oni koji često govore o zaštiti demokratije dovoljno osnova da drugima drže lekcije o njenim vrijednostima, posebno kada se i sami suočavaju sa ozbiljnim političkim nesuglasicama.
-
Studentima poručio da se sukobi rješavaju razgovorom
U završnom dijelu obraćanja predsjednik Hrvatske posebno se obratio studentima, naglašavajući značaj slobodnog izražavanja mišljenja i otvorene rasprave. Prema njegovim riječima, demokratsko društvo mora omogućiti prostor za različite stavove, čak i onda kada su oni izneseni na oštar ili neugodan način.
Milanović smatra da je verbalno suprotstavljanje prihvatljivije od nasilja te da se kroz raspravu mogu prevazići mnoge političke i društvene razlike. Zbog toga je mladima poručio da ne izbjegavaju teška pitanja i da se ne ustručavaju javno iznositi vlastite stavove.
„I najprizemnija psovka boli manje od pravog udarca. To grubo zvuči, ali tako je“, rekao je Milanović, prenosi Index.hr.
