Šta govori o vama ako pročitate poruku a odma ne odgovorite? U nastavku teksta pročitajte više. Telefon zasvijetli baš u trenutku kada nešto radimo. Stigne poruka, otvorimo je gotovo automatski, pročitamo nekoliko rečenica i pomislimo da ćemo odgovoriti čim završimo ono što trenutno imamo. Međutim, nekoliko minuta lako se pretvori u sat vremena, sat u nekoliko sati, a ponekad poruka ostane bez odgovora i cijeli dan. Kada se kasnije ponovo sjetimo nje, možda već osjećamo nelagodu jer znamo da je druga osoba vjerovatno primijetila naše ćutanje.
Takvo ponašanje često se pogrešno tumači. Ako neko ne odgovara, lako je pomisliti da nas ignoriše, da nije zainteresovan za razgovor ili da mu jednostavno nije dovoljno stalo. Ipak, stvarnost je mnogo složenija. Razlozi zbog kojih ljudi odlažu odgovaranje često imaju više veze s njihovim raspoloženjem, navikama, količinom obaveza i načinom na koji doživljavaju komunikaciju nego sa osobom koja im je poslala poruku.
-
Kada odgovor postane osjećaj obaveze
Za neke ljude poruka nije samo kratka informacija na ekranu. Čim je pročitaju, počinju razmišljati o tome šta se od njih očekuje. Ako je poruka duža ili zahtijeva ozbiljniji razgovor, odgovor može djelovati kao obaveza koja traži vrijeme i koncentraciju.
Zbog toga neko može pročitati poruku, znati da želi odgovoriti, ali ipak odlučiti da to učini kasnije. Želi prvo završiti posao, odmoriti se ili jednostavno napraviti prostor u kojem može normalno razgovarati. Problem nastaje kada „odgovoriću kasnije“ postane navika, pa se odgađanje pretvori u višesatno ili višednevno ćutanje.
Takvim ljudima može biti važno da sami biraju kada će se uključiti u razgovor. Ne vole osjećaj da telefon određuje njihov ritam i da svaki zvuk obavijesti automatski znači da moraju biti dostupni.
-
Nije svaki trenutak dobar za razgovor
Postoji velika razlika između mogućnosti da pročitamo poruku i mogućnosti da na nju kvalitetno odgovorimo. Nekada imamo nekoliko sekundi da pogledamo ekran, ali nemamo dovoljno mentalne energije za razgovor.
Nakon napornog radnog dana, velikog broja obaveza ili dugotrajnog boravka među ljudima, čak i jednostavna poruka može izgledati kao dodatni zadatak. Osoba može imati želju da odgovori, ali joj u tom trenutku nedostaje koncentracije.
Zato se često dešava da neko poruku pročita u toku dana, a odgovori tek navečer ili narednog jutra. To ne mora značiti da mu je poruka nevažna. Ponekad upravo suprotno — osoba želi sačekati trenutak kada može odgovoriti pažljivije, umjesto da napiše nešto na brzinu.
-
Previše komunikacije može stvoriti potrebu za tišinom
Savremeni način života donio je gotovo stalnu dostupnost. Poruke stižu putem različitih aplikacija, društvenih mreža, elektronske pošte i drugih kanala. Čak i kada fizički mirujemo, telefon nas može neprestano podsjećati da neko nešto očekuje od nas.
U takvom okruženju nije neobično da ljudi počnu svjesno odgađati odgovore kako bi smanjili količinu komunikacije. Jedna poruka sama po sebi možda nije problem, ali kada se u toku dana pojavi desetine različitih zahtjeva za odgovor, mozak može početi birati šta će prvo obraditi.
Tada poruke koje nisu hitne ostaju po strani. Osoba ih vidi, zapamti i planira odgovor, ali joj pažnju ubrzo preuzme nešto drugo.
-
Kada se odgovor odgađa jer je razgovor neprijatan
Poseban razlog za izbjegavanje odgovora jeste strah od neprijatnog razgovora. Ako poruka sadrži kritiku, pitanje o odnosu, zahtjev za objašnjenjem ili temu koja može dovesti do rasprave, odgovor može postati emocionalno težak.
Neki ljudi teško podnose konflikte. Umjesto da odmah kažu šta misle, pokušavaju dobiti vrijeme. Nadaju se da će se situacija sama smiriti ili da će pronaći način da odgovore bez dodatnog sukoba.
Međutim, odlaganje često samo produžava neprijatnost. Dok jedna osoba razmišlja kako da odgovori, druga može postajati sve zabrinutija i pitati se zbog čega nema nikakve reakcije.
-
Strah od pogrešnih riječi
Ponekad problem nije u tome što osoba ne želi odgovoriti, već u tome što ne zna kako. Posebno kada su u pitanju emotivne teme, ljudi mogu dugo sastavljati poruku u glavi.
Pitaju se da li će zvučati previše hladno, previše zainteresovano, grubo ili nezainteresovano. Čitaju ono što su napisali, brišu, ponovo pišu i pokušavaju predvidjeti reakciju druge osobe.
Takav oblik perfekcionizma može dovesti do paradoksalne situacije: osoba toliko želi dati dobar odgovor da na kraju ne odgovori nikako ili to učini mnogo kasnije.
-
Prebacivanje pažnje sa jedne stvari na drugu
Još jedan razlog može biti jednostavna ljudska sklonost odgađanju. Pročitamo poruku dok radimo nešto drugo i kažemo sebi da ćemo odgovoriti za nekoliko minuta. Onda se pojavi novi zadatak, poziv, obaveza ili neka druga distrakcija.
Kasnije se poruke više ni ne sjetimo.
Ovo posebno može biti izraženo kod ljudi koji tokom dana prelaze između velikog broja zadataka. Njima nije uvijek lako vratiti se na prethodni tok misli. Poruka koja je prije nekoliko sati izgledala kao nešto na šta moraju odgovoriti može potpuno nestati iz fokusa.
-
Kada ćutanje ipak pokazuje koliko nam je neko važan
Iako ne treba svaki spor odgovor shvatiti lično, postoje situacije u kojima način komunikacije zaista može nešto govoriti o odnosu. Ako neko redovno odgovara brzo ljudima koji su mu važni, dok određene osobe konstantno ostavlja bez odgovora, moguće je da postoji razlika u prioritetima.
Važno je posmatrati obrazac, a ne jednu situaciju.
Jedan odgovor nakon nekoliko sati ne govori gotovo ništa. Ako se, međutim, stalno ponavlja ista situacija — poruke se pročitaju, odgovori se obećaju, ali nikada ne stignu ili dolaze tek nakon nekoliko dana — druga osoba može s razlogom početi osjećati da nije dovoljno važna.
Vrijeme koje nekome posvećujemo često jeste jedan od načina na koji pokazujemo koliko nam je određeni odnos bitan.
-
Šta navika odgađanja govori o načinu komunikacije
Ako često ostavljate poruke za kasnije, korisno je razmisliti zbog čega to radite. Možda vam je potrebno više vremena da obradite informacije. Možda vas veliki broj razgovora iscrpljuje ili vam jednostavno smeta osjećaj stalne dostupnosti.
S druge strane, možda izbjegavate određene ljude ili teme jer ne želite da se suočite s onim što razgovor može donijeti.
Razumijevanje vlastitog ponašanja može biti korisnije od jednostavnog etiketiranja sebe kao osobe koja „ne voli dopisivanje“. Nekada nije problem u komunikaciji, nego u načinu na koji doživljavamo obavezu, pritisak ili očekivanja drugih.
-
Mala poruka može spriječiti veliko nesporazumijevanje
Nije uvijek moguće odmah odgovoriti i niko ne može biti dostupan tokom cijelog dana. Ipak, razlika između potpunog ignorisanja i kratke informacije često je velika.
Poruka poput „Vidjela sam poruku, trenutno sam zauzeta, javljam se kasnije“ može drugoj osobi pokazati da nije zaboravljena. Takva rečenica ne zahtijeva mnogo vremena, a može spriječiti nepotrebno preispitivanje i pogrešna tumačenja.
U digitalnoj komunikaciji tišina često ostavlja mnogo prostora za pretpostavke. Kada nema odgovora, ljudi sami pokušavaju objasniti šta se događa. Pitaju se jesu li rekli nešto pogrešno, jesu li nekoga naljutili ili je druga osoba izgubila interesovanje.
Zbog toga način na koji odgađamo odgovor nije samo pitanje korištenja telefona. On može biti povezan s našim granicama, energijom, potrebom za prostorom, strahom od konflikta, perfekcionizmom, navikama i, ponekad, mjestom koje određena osoba zauzima u našem životu.
