Evo šta unosite u svoj organizam ako jedete ušećeren med. U nastavku teksta otkrivamo vam više. Med se od davnina smatra jednom od najdugotrajnijih namirnica koje čovjek koristi u ishrani. Mnogi vjeruju da med praktično nema rok trajanja i da može ostati jestiv godinama, pa čak i decenijama. Takvo mišljenje nije nastalo bez razloga. Ako se pravilno skladišti, med zaista može veoma dugo zadržati kvalitet, ukus i svoja prirodna svojstva. Upravo zbog toga često se nalazi u gotovo svakom domaćinstvu, a ljudi ga koriste ne samo kao zaslađivač, već i kao dodatak čajevima, kolačima i različitim prirodnim pripravcima.
Ipak, iako med može trajati veoma dugo, postoje određena pravila koja treba poštovati kako bi ostao kvalitetan. Način skladištenja, temperatura prostorije i kontakt s vlagom igraju veliku ulogu u očuvanju njegove teksture i ukusa. Takođe, mnoge ljude zbuni kada med nakon nekog vremena postane tvrd ili kristalizovan, pa misle da se pokvario. U stvarnosti, to je sasvim prirodan proces koji ne znači da med više nije dobar za upotrebu.
-
Zašto med ima tako dug vijek trajanja
Jedan od glavnih razloga zbog kojih se med teško kvari jeste njegov sastav. Med sadrži veliku količinu prirodnih šećera, prvenstveno fruktoze i glukoze, dok je procenat vode veoma nizak. Upravo ta kombinacija stvara nepovoljne uslove za razvoj bakterija i plijesni.
U prosjeku, med sadrži oko 80 odsto šećera i svega oko 17 odsto vode. Ostatak čine minerali, vitamini, enzimi, polen i aromatična jedinjenja koja mu daju karakterističan miris i ukus. Zbog tako malog sadržaja vode, mikroorganizmi se u njemu veoma teško razvijaju. To znači da se med, ako se pravilno čuva, neće pokvariti na način na koji se kvare druge namirnice.
Ljudi često ističu da je med jedina hrana koja može trajati zauvijek. Iako to nije potpuno tačno, činjenica je da med može ostati upotrebljiv mnogo duže nego većina drugih proizvoda iz kuhinje. Njegov kvalitet može se postepeno mijenjati tokom godina, ali to ne znači da je postao opasan za konzumaciju.
-
Pravilno skladištenje meda
Da bi med što duže ostao kvalitetan, veoma je važno pravilno ga skladištiti. Najbolje ga je držati u dobro zatvorenoj tegli ili posudi sa poklopcem. Na taj način sprječava se ulazak vlage iz vazduha, koja može izazvati fermentaciju.
Med je najbolje čuvati na sobnoj temperaturi, daleko od direktne sunčeve svjetlosti i velikih temperaturnih promjena. Nije potrebno držati ga u frižideru jer niske temperature mogu ubrzati proces kristalizacije. Takođe, često otvaranje posude može povećati mogućnost kontakta s vlagom, zbog čega je važno da poklopac uvijek bude dobro zatvoren.
Ako se u med slučajno doda voda ili ako ostane otvoren duže vrijeme, mogu nastati problemi. U takvim situacijama moguće je da med počne fermentisati. Fermentacija se obično prepoznaje po pojavi mjehurića, promjeni mirisa ili neobičnom ukusu. U rijetkim slučajevima može se pojaviti i plijesan. Tada med više nije bezbjedan za upotrebu i treba ga baciti.
-
Šta znači kada se med kristalizuje
Mnogi se iznenade kada nakon određenog vremena primijete da je med postao gušći, tvrđi ili pun sitnih kristala. Neki odmah pomisle da se pokvario, ali kristalizacija je potpuno prirodan proces.
Kristalizacija nastaje zbog odnosa glukoze i fruktoze u medu. Glukoza se teže rastvara u vodi nego fruktoza, pa se vremenom odvaja i formira sitne kristale. Na taj proces utiču i čestice polena koje se prirodno nalaze u medu.
Zapravo, prirodan i kvalitetan med često će prije kristalizovati nego industrijski obrađen med. To ne znači da je loš, već upravo suprotno. Kristalizacija je često znak da med nije pretjerano prerađen.
Brzina kristalizacije zavisi od vrste meda. Neki medovi ostaju tečni veoma dugo, dok drugi mogu postati čvrsti već nakon nekoliko sedmica. Medovi koji sadrže više fruktoze sporije kristalizuju. Među njima su bagremov med i med od akacije. S druge strane, vrste meda s većim udjelom glukoze kristalizuju mnogo brže.
-
Razlika između sirovog i prerađenog meda
Na tržištu danas postoji veliki broj različitih vrsta meda. Neki su potpuno prirodni i sirovi, dok su drugi prošli proces zagrijavanja i filtriranja. Takva obrada utiče na izgled i teksturu meda.
Sirovi med obično sadrži više prirodnog polena i enzima. Upravo zbog toga češće i brže kristalizuje. Mnogi ljubitelji meda smatraju da sirovi med ima bogatiji ukus i intenzivniju aromu.
Industrijski obrađen med često se zagrijava kako bi duže ostao tečan i vizuelno privlačniji kupcima. Filtriranjem se uklanjaju sitne čestice polena, pa takav med sporije mijenja teksturu. Međutim, dio prirodnih svojstava može se izgubiti tokom obrade.
-
Kako vratiti kristalizovanom medu tečnu teksturu
Ako vam ne odgovara tvrda ili zrnasta struktura meda, postoji jednostavan način da ga ponovo omekšate. Najčešće je dovoljno teglu staviti u posudu s toplom vodom i ostaviti nekoliko minuta. Toplota će postepeno rastopiti kristale i med će ponovo postati tečan.
Važno je da voda ne bude previše vruća jer previsoke temperature mogu uticati na kvalitet meda i smanjiti količinu korisnih sastojaka. Neki ljudi koriste i mikrotalasnu pećnicu, ali tada treba biti veoma oprezan i koristiti blagu temperaturu kako med ne bi izgubio dio svojih prirodnih svojstava.
Bez obzira na to da li je med tečan ili kristalizovan, njegova upotrebljivost uglavnom ostaje ista. Najvažnije je da nema znakova fermentacije, neobičnog mirisa ili plijesni. Ako se pravilno čuva, med može veoma dugo ostati siguran i ukusan za konzumaciju.
