Starinska posna sarma,kojoj niko ne može odoljeti. U nastavku teksta donosimo vam recept. Sarma je jelo koje zauzima posebno mjesto na našim trpezama, naročito tokom posta i praznika. Iako je mnogi povezuju sa mesom, posna verzija sarme od kiselog kupusa jednako je ukusna, mirisna i zasitna. Tajna je u povrću, pirinču, začinima i dugom, polaganom pečenju koje sarmi daje onaj prepoznatljiv domaći šmek. Ovaj recept je jednostavan, ali traži strpljenje i ljubav u pripremi, baš kao što su to radile naše bake.
-
Sastojci za posnu sarmu
- 1 glavica kiselog kupusa
- 4 glavice crnog luka
- 2 struka praziluka
- 3 male šoljice pirinča
- 1 kašika sitne aleve paprike
- 1 kašika krupne ljute ili slatke paprike
- so, biber po ukusu
- nekoliko listova lovora
- ulje po potrebi
Ovo su osnovni sastojci, a ono što je važno jeste da se ne štedi na luku i praziluku. Upravo oni daju pun ukus, a pirinač služi da poveže fil i učini sarmu sočnijom.
-
Priprema fila
Na početku se na ulju proprži sitno sjeckani crni luk i praziluk. Najbolje je da temperatura bude srednja, kako bi luk polako omekšao i pustio svoju prirodnu slast. Kada postane staklast i lagano zlatast, dodaje se opran pirinač. Sve se zajedno miješa i prži dok zrna pirinča ne dobiju staklast sjaj.
U ovoj fazi dodaju se začini: so, crni biber, slatka mlevena paprika, a po želji i ljuta tucana paprika. Oni koji ne vole ljuto mogu koristiti samo slatku papriku, a oni koji vole jače ukuse neka slobodno stave i malo više ljute. Ovaj korak je ključan jer se aroma začina najbolje otvara upravo kada se kratko proprži na ulju.
-
Priprema kupusa i savijanje sarme
Kisela glavica kupusa obavezno se razdvoji na listove, a oni tvrđi dijelovi pri vrhu lista pažljivo se stanjuju nožem ili se odsjecaju. To omogućava lakše motanje i mekšu strukturu tokom pečenja. Sitniji unutrašnji dio glavice, koji je obično previše mali za savijanje, isjecka se na sitno i stavlja na dno posude. Taj sloj čuva sarmice od direktnog dodira s dnom i sprečava njihovo zagorijevanje.
Sarme je najbolje motati manje. Listovi se mogu isjeći na manje pravougaonike i na svaki staviti po jednu punu kašiku fila. Savija se tako da se strane lista uviju ka unutra, a zatim se zarola od šire strane ka užoj. Na taj način dobijaju se čvrsto zamotane, male i ukusne sarmice.
-
Slaganje i pečenje
Na dno posude, preko sjeckanog kupusa, ređaju se sarme u krug, što gušće jedna do druge. Kada se popuni prvi red, stavlja se drugi i tako dok ne nestane fila i listova. Između redova obavezno se stave dva do tri lista lovora, koji daju posebnu aromu tokom kuvanja.
Na kraju se preko svega stave cijeli listovi kupusa, koji služe kao pokrivač. Oni čuvaju vlagu i sprečavaju da se sarme isuše dok se peku. Zatim se sve preliva vrelom vodom, tako da voda bude dva prsta iznad poslednjeg reda sarme. Dodaje se malo ulja, posuda se poklapa i stavlja u rernu.
Temperatura pečenja treba biti 180°C, a rešetka u rerni postavljena nešto niže od sredine. Sarma se peče dugo – najmanje tri i po do četiri sata. Upravo to polagano „krčkanje“ na umjerenoj temperaturi daje joj bogat i pun ukus.
-
Tajne i savjeti za savršenu sarmu
Više luka i praziluka znači bolji ukus. Bez obzira da li je posna ili sa mesom, upravo luk daje osnovu cijelom jelu.
Posuda treba da bude viša. Ako se koristi plitka, tečnost tokom pečenja može da kipi. Idealna je zemljana ili vatrostalna posuda, jer one daju poseban šmek.
Ne štedite na ulju. Kada je posna, ulje je ono što čini sarmu punijom i sočnijom.
Pečenje na tihoj vatri. Sarma se ne smije peći na jakoj temperaturi jer će se samo isušiti. Najbolja je kada lagano krčka satima.
Kada je gotovo, listovi kupusa koji su služili kao pokrivač se sklanjaju. Ispod njih ostaju sarme koje su mekane i sočne, ali nikako prepečene. Na dnu posude ne bi trebalo da ostane tečnosti, osim malo ulja koje daje sjaj i punoću. Ako niste sigurni da li je gotovo, probajte jednu sarmicu iz kraja posude – ona treba da bude čvrsta, a istovremeno sočna i puna ukusa.