Šta čeka ženu koja štedi na sebi. U nastavku teksta doznajte. Pisac Erih Marija Remark zapisao “Žena koja štedi na sebi čini da muškarci žele da štede samo na njoj”.
Njegove riječi odzvanjaju kao upozorenje i otvaraju pitanje: šta se zapravo događa kada žena počne da odustaje od svojih potreba i želja?
-
Odricanje kao životni obrazac
Mnoge žene odrastaju u uvjerenju da je skromnost vrlina, da se treba zadovoljiti malim i da je lijepo biti neprimjetna. Roditelji su nas učili da budemo pristojne, dobre i skromne, vjerujući da su to ključne osobine koje će nam otvoriti vrata sreće. Ali, život pokazuje drugačiju logiku.
U svijetu u kojem se najglasniji i najdrskiji često guraju naprijed, upravo te osobine – dobrota, skromnost i poslušnost – mogu postati pozivnica za iskorištavanje. Kada se kraj takve žene nađe neko ko nema obzira, tada njena dobra narav postaje oružje u rukama drugoga. Umjesto da je štiti, ta skromnost je stavlja u podređen položaj.
-
Prvo štednja na sebi, pa onda štednja života
Žena koja počne da štedi na sebi, ubrzo osjeti kako i drugi oko nje počinju da joj uskraćuju. Ljudi se brzo naviknu da je njoj „dovoljno malo“. Ako ona sama svoje potrebe stavlja na dno liste prioriteta, i drugi to primjećuju.
Ona se odriče odmora, snova, svojih malih zadovoljstava. Ne kupuje sebi ono što želi, ne uzima vrijeme da pročita knjigu, ne dozvoljava sebi trenutak tišine. A svijet se vrlo lako prilagodi njenoj štednji. Na kraju ostaje praznina, iscrpljenost i pitanje: „Zašto svi od mene uzimaju, a niko mi ne vraća?“
-
Žrtva iz ljubavi
Ova navika najčešće počinje u trenucima koji bi trebali biti najsretniji – kada žena pronađe partnera ili kada postane majka. Ljubav donosi i novu sliku sebe. Prije je u toj slici bila samo ona, a sada su tu i muž i djeca.
Majka koja voli svoje dijete spremna je da se odrekne sna, svojih hobija, društva, čak i zdravlja. Zaljubljena žena često žrtvuje prijateljstva i vlastite potrebe kako bi partneru bilo lakše. To na početku izgleda kao dokaz ljubavi, ali ubrzo postaje pravilo.
Muž se navikne da je ona uvijek tu i da sve stavlja ispred sebe. Djeca rastu uz majku koja nikada ne traži za sebe, pa i ne znaju da može biti drugačije. Tako se stvara model u kojem je žena vječno potisnuta.
-
Šta se događa kada odluči da prestane?
Ako se jednog dana umori od žrtvovanja i odluči da vrati sebi dio vremena i energije, reakcija okoline rijetko je blagonaklona. Umjesto zahvalnosti, nailazi na otpor. Partner može da se osjeti uskraćen, djeca iznenađena, rodbina zbunjena. Svi se pitaju zašto se promijenila, a niko ne pita kako se osjećala dok se godinama žrtvovala.
Strah od tuđeg nezadovoljstva često je snažniji od želje za promjenom. Tako prolaze godine, decenije, i žena shvati da je cijeli život stavila na čekanje.
-
Vrijeme koje pripada samo njoj
Da bi se izbjegla ova tiha zamka, važno je prepoznati da odricanje od sebe nije znak ljubavi, već put ka gubitku identiteta. Žena ima pravo na svoje večeri mira, na knjige koje voli, na šetnje koje je opuštaju. Ima pravo da sanja, da planira putovanja, da se raduje sitnicama koje nisu vezane ni za muža ni za djecu.
Vrijeme koje posveti sebi nije luksuz nego potreba. Onaj ko se odmori, ko njeguje svoje želje, postaje jači i spremniji da bude oslonac drugima.
-
Opasnost tihe štednje
Problem sa „štednjom na sebi“ nije samo u tome što žena ostaje uskraćena. Posljedice su dublje: gubi se samopouzdanje, narušava zdravlje, nestaje radost. Kada se stalno odriče, ona počinje da vjeruje da ne zaslužuje bolje.
Okolina to nesvjesno potvrđuje – daju joj onoliko koliko ona sama sebi daje. I tako se začarani krug zatvara.
-
Zašto sebičnost nije grijeh
Potrebno je naglasiti da briga o sebi nije sebičnost. Sebičnost je kada čovjek uzima drugome, a briga o sebi znači da se daje i sebi i drugima, ali u ravnoteži. Ako žena potpuno zaboravi sebe, neće imati snage ni za one koje voli.
Mali trenuci koji pripadaju samo njoj – kafa na balkonu, nova haljina, odlazak na putovanje, tiha molitva u crkvi – nisu luksuz, već podsjetnik da je i ona osoba sa pravima, željama i potrebama.
