Psihologija najlakše omogućava pojedincima da prepoznaju kritične note ličnosti kod sebe i kod drugih. Danas vam otkrivamo šta psihologija nalaže kad je u pitanju neki lažov.
- Tijekom života svatko se suočio sa situacijama koje su izazvale sumnju u istinitost tuđih tvrdnji. Ponekad su narativi koji se dijele toliko neobični i nabijeni nejasnim ili nelogičnim komponentama da postaje očito da nešto nije u redu.
Ipak, koje metode možemo upotrijebiti da bismo sa sigurnošću utvrdili da li netko vara? Odgovor na ovo pitanje nalazi se unutar područja psihologije i ljudskog ponašanja. “BBC” eksperiment Istraživanje prijevare i percepcije javnosti o stvarnosti prikazano je intrigantnim eksperimentom koji je proveo BBC, s ciljem procjene sposobnosti publike da identificira slučajeve varanja.
U ovoj studiji intervjuirani su političari, dajući odgovore koji su varirali između istine i laži. Izazov pred televizijskom publikom bio je razlučiti tko od sudionika govori istinu, a tko ne. Zanimljivo je da nitko od političara nije pristao sudjelovati u ovom eksperimentu; slijedom toga, novinarka je preuzela njihove uloge i postavljala pitanja o njihovim omiljenim filmovima.
- U dvije odvojene prilike novinaru je postavljeno isto pitanje: prvi odgovor bio je istinit, dok je kasniji odgovor dovodio u zabludu. Ovaj pristup imao je za cilj procijeniti reakcije publike i njihovu sposobnost da prepoznaju neistine.
Unatoč više od 30.000 poziva za prikupljanje povratnih informacija, nalazi su pokazali da se javnost suočava s izazovima u prepoznavanju kada novinar govori neistinu. Ovaj je eksperiment rasvijetlio plitku kvalitetu našeg razumijevanja istine i obmane, osobito kada se oslanjamo isključivo na vizualne pokazatelje.
Povećanje preciznosti putem audio formata vidljivo je u značajnom poboljšanju javne točnosti kada je transkript intervjua emitiran na radiju. Publika je mogla razlučiti istinitost novinarkinih tvrdnji od onih koji su doveli u zabludu. Ova se pojava može pripisati nedostatku vizualnih pokazatelja, uključujući geste, osmijehe ili izraze lica.
- U području radija postoje samo izgovorene riječi, vokalni ton i stil govora – čimbenici koje pojedinci nesvjesno cijene. Richard Wiseman, profesor psihologije, objašnjava da pojedinac koji prenosi poruku upravlja prikazanim vizualnim znakovima.
Upravljajući govorom tijela, izrazima lica i kontaktom očima, možemo vješto oblikovati kako nas drugi doživljavaju. Unatoč tome, kada se koncentriramo isključivo na suštinu i iznošenje našeg govora, svaka obmana postaje očiglednija. To se pripisuje kognitivnom opterećenju koje stvara potreba za razmišljanjem o prethodnim primjedbama, izbjegavanjem specifičnih tema i održavanjem dosljednosti pripovijedanja.
Mentalni napor uključen u ova razmatranja često se očituje u reakcijama pojedinca na pitanja. Percepcija izgleda i pojam prijevare često se krivo shvaćaju. Uobičajena zabluda u psihologiji je pretpostavka da se pojedinci koji odvraćaju pogled tijekom komunikacije upuštaju u samoobmanu.
Profesor Wiseman identificira ovo uvjerenje kao najveći mit u disciplini, potkrijepljeno rigoroznim testiranjem koje opetovano pokazuje njegovu netočnost. Ljudi koji osjećaju tjeskobu, sramežljivost ili oni koji pokušavaju vratiti izgubljene informacije često skreću pogled. Ovo ponašanje, međutim, ne znači samo po sebi da je pojedinac nepošten.
Štoviše, geste tijela, kao što su tipični nervozni pokreti rukama ili nevoljni pokreti nogu, imaju mali utjecaj na otkrivanje prijevare. Zapravo, veći naglasak na elemente povezane s govornim i vokalnim karakteristikama pokazuje se učinkovitijim od fokusiranja na vanjsko fizičko ponašanje. Kada se govori o neistinama, ključni čimbenik leži u tome kako pojedinac prenosi narativ. Koji se pristupi mogu upotrijebiti za prepoznavanje neistina?
- Zadatak otkrivanja laži predstavlja značajnu poteškoću; usprkos tome, postoji nekoliko bitnih znakova koje treba uočiti: Oni koji sudjeluju u prijevari često pokazuju oklijevanje i duže stanke prije odgovora.
Ta odugovlačenja proizlaze iz potrebe da se izmišljaju neistine, što zauzvrat produžuje njihove odgovore. Osim toga, često je očigledan nedostatak detalja: pojedinci koji su nepošteni mogu se boriti da ponude pojedinosti unutar svojih računa. Ako postane očito da pojedinac izbjegava određene informacije, to može ukazivati na temeljni problem.
Produženi intervali između upita i odgovora: kada osoba razmišlja o odgovoru koji mora odgovarati prethodnim informacijama, vrijeme potrebno za odgovor može premašiti tipična očekivanja. Nesklad između tona glasa i sadržaja: Nesrazmjer između tona glasa pojedinca i emocija općenito povezanih s pričom može ukazivati na to da se informacije skrivaju.
Na primjer, pojedinac koji se bavi prijevarom može pokazivati neobično staloženo ponašanje ili povećanu tjeskobu dok pokušava komunicirati neistine. Zaključno, postoji inherentna ljudska sposobnost razaznavanja prijevare. Iako se može činiti da se polje detekcije laži prvenstveno fokusira na analizu fizičkih pokreta ili vizualnih signala, zapravo su glas i način govora ti koji često daju dublje i značajnije uvide.
Istraživanje koje je proveo BBC otkrilo je da ljudi mogu dosljedno razaznati slučajeve prijevare fokusirajući se isključivo na verbalne pokazatelje. Kako bismo poboljšali svoju vještinu u prepoznavanju neistina, ključno je razviti sposobnost pažljivog slušanja suptilnosti u govoru i procijeniti mentalni napor koji osoba ulaže kada izmišlja laž.
