Sigurno ste i vi nekada razmišljali o ovoj temi koju donosimo u naslovu današnjeg teksta jer se čini da je upravo tako i da ljudi koji imaju loš karakter bolje prolaze u životu od onih dobrih.
Zbunjujuće pitanje koje muči mnoge je razlog zašto čestiti i pravedni pojedinci često podnose patnju, dok se čini da oni koji su nepravedni i zlonamjerni napreduju. O ovom dubokom i svevremenskom pitanju promišljao je i vladika Nikolaj Velimirović, koji je, oslanjajući se na svoje duhovne uvide i životna iskustva, dao jedinstveno tumačenje ovih pojava. Vladika Nikolaj je naglasio da kršćanin ne sagledava događaje samo u sadašnjosti, nego u širem vremenskom okviru, s obzirom na kontekst vječnosti.
- Tvrdio je da ono što se može činiti kao pobjeda nepravednih i nevolja pravednih često nije zaključak, već prolazni trenutak unutar opširnijeg narativa. On upozorava na potencijalnu zabunu koja može proizaći iz moći, bogatstva ili slave pojedinca, osobito kada tim atributima nedostaje moralni temelj. On tvrdi da je doista slučaj da neki pojedinci na lošem glasu dođu do bogatstva nepravednim sredstvima, uživajući i moć i oproste. Ipak, naglašava da je takav uspjeh često očitovanje skrivenog Božjeg dopuštenja, a ne oblik nagrade. Iz svog bezgraničnog milosrđa, Bog ovim pojedincima ispunjava njihove želje – ne kao nagradu, već kao priliku za njih da traže pokajanje.
Bog ne osuđuje trenutačno, jer nije poput čovjeka koji reagira impulzivno. Umjesto toga, On promatra s većom dubinom, smirenošću i mudrošću. On strpljivo čeka povratak izgubljenog sina i trenutak kada grešnik priznaje svoj odraz u ogledalu svoje savjesti i traži pokajanje. Dok je Božja pravda besprijekorna, često se ne vidi odmah, jer su Njegovi sudovi duboki, a ne površni – kako biskup artikulira, oni predstavljaju „veliki ponor. U ilustracijama koje donosi Velimirović evocira likove Golijata i Davida, uništenje Sodome, nevolje grešnika koji, usprkos trošenju, ostaju neispunjeni, kao i onih koji kradu, a ne nalaze zadovoljstvo.
On tvrdi da pravednici mogu podnijeti patnju kao način na koji ih Bog pročišćava, čime ih osposobljava za značajnije blagoslove u vječnosti. Nesreću pravednika ne treba promatrati kao oblik kazne; radije, to je put prema duhovnom uzašašću. Osobito dirljivu ilustraciju možemo pronaći u pripovijesti koja okružuje dostojanstveni sprovod notornog grešnika koji je suprotstavljen tragičnoj smrti pustinjaka. Mnogi su bili ogorčeni – kako je moguće da je grešniku priuštio oproštaj uz biskupe, dok je pustinjak dočekao kraj u raljama divlje zvijeri?
Objašnjenje je pružio anđeo Božji, koji je otkrio da je grešnik učinio samotno dobro djelo, za koje je dobio zemaljsku nagradu, ostavljajući ga bez prava na vječno spasenje. Nasuprot tome, asketa je počinio samo jedan grijeh, a njegova mučna smrt služila je kao sredstvo pročišćenja, osiguravajući da će postići svoju potpunu nagradu na nebu. Ovi primjeri ilustriraju varljivu prirodu ljudske percepcije, otkrivajući da nas ono što se čini pravednim može dovesti u zabludu, dok božanski sud ostaje nepogrešiv.
Biskup nas potiče da se suzdržimo od gorčine prema blagostanju zlih i da ne zavidimo onima koji svoja bogatstva zgrću nepravednim putem. On se poziva na osjećaje kralja Davida, koji je iskusio vlastitu zbunjenost sve dok nije shvatio duboku prirodu Božje providnosti: “Nemoj se srditi na zle; ne budi zavidan onima koji čine bezakonje.” Biskup ističe važnost očuvanja vjere, osobito u vremenima nesigurnosti. Temelji kršćanskog života izgrađeni su na poniznosti, strpljivosti i pouzdanju u Boga. Pojedinci koji podnose iskrenu patnju ostajući postojani pokazuju najvišu razinu duhovne zrelosti.
Upravo su ti pojedinci, često pogrešno protumačeni tijekom svog zemaljskog postojanja, najbliži Bogu unutar nebeske hijerarhije. Vladika Nikolaj tvrdi da za one koji tragaju za značajem usred patnje i nepravde svijeta, ključ leži u shvaćanju Božjeg vremena. Ono što se može činiti kašnjenjem zapravo se događa u najprikladnijem trenutku, kada je duša pripremljena. Umjesto da budu konačne, patnja i kušnje predstavljaju prolazne faze kroz koje Bog vodi svoje odabrane pojedince, u konačnici ih usmjeravajući prema istinskom miru. Stoga savjetuje da se ne gubi nada, potiče na ishitrene presude i podsjeća da je svaka suza čestitog čovjeka upisana zlatom u Knjigu života.
