Vicevi i šal su kratke pismene ili usmene forme šaljivog karaktera koje imaju za cilj da onoga ko čita ili sluša oraspolože i nasmiju. U nastavku pročitajte jedan koji je postao viralan na internetu.
DODATNI TEKST
Sanjanje predstavlja zajedničko ljudsko iskustvo koje je prisutno od osvita čovječanstva. Iako gotovo svi sanjaju, bilo rijetko ili redovito, ograničeni broj pojedinaca posjeduje istinsko razumijevanje procesa koji se odvijaju u našem mozgu tijekom sna i koji dovode do ovih izvanrednih mentalnih “filmova”. Unatoč često kaotičnoj ili naizgled besmislenoj prirodi snova, oni su ukorijenjeni u dubljoj psihološkoj i neurološkoj osnovi, predmetu koji je stoljećima bio u središtu znanstvenih istraživanja. Sljedeći odlomak zadubit će se u najintrigantnije aspekte snova, obuhvaćajući povijesna vjerovanja, psihološke i znanstvene teorije, kao i zadivljujući fenomen lucidnog sanjanja.
- Ovaj diskurs nudi osebujno stajalište o carstvu snova — domeni koja je istovremeno osobna i univerzalna, intimna i znanstvena. Od osvita civilizacije, pojedinci su nastojali shvatiti značaj snova. U nedostatku znanstvenih objašnjenja, brojne su kulture snove ispitivale kroz prizmu religijskog ili duhovnog tumačenja. Drevni Egipat: Egipćani su snove smatrali porukama božanskog. Vjerovali su da bogovi šalju znakove ili upozorenja pojedincima kroz njihove snove.
Stara Grčka: U grčkoj kulturi snovi su se često smatrali sredstvom komunikacije s božanskim, osobito tijekom posjeta hramovima posvećenim liječenju, poput Asklepiona. Mezopotamija i Babilon: Snove su koristili proroci i svećenici za donošenje značajnih odluka koje su se odnosile na pitanja države i ratovanja. Dok je naše suvremeno razumijevanje snova možda više analitično, očito je da su oni dosljedno imali značajnu važnost u ljudskoj kulturi i našem tumačenju svijeta kroz povijest. Tijekom 20. stoljeća proučavanje snova dobilo je značajnu pozornost unutar znanstvene zajednice.
Jednu od najutjecajnijih teorija o snovima predstavio je Sigmund Freud, koji je priznat kao otac psihoanalize. Freudova teorija tvrdi da snovi služe kao manifestacija potisnutih želja, osobito onih povezanih sa seksualnim i agresivnim instinktima koje svjesni um ne može prepoznati. Freud je snove smatrao “kraljevskim putem u nesvjesno”. Carl Jung, koji je studirao kod Freuda, usvojio je donekle različitu perspektivu. Tvrdio je da snovi obuhvaćaju arhetipske simbole izvedene iz kolektivnog nesvjesnog, olakšavajući psihološku integraciju i razvoj pojedinca.
U suvremenom diskursu, brojne teorije koje su predložili Freud i Jung suočene su sa stupnjem skepse; međutim, oni i dalje služe kao temeljni okviri za razumijevanje psihološke uloge snova. Suvremena znanstvena istraživanja koriste napredne tehnike, uključujući EEG i MRI, za istraživanje aktivnosti mozga tijekom ciklusa spavanja. Značajan nalaz odnosi se na REM (Rapid Eye Movement) fazu sna: U REM fazi, mozak pokazuje razinu aktivnosti usporedivu s onom opaženom tijekom budnog stanja. U ovoj su fazi naši snovi najživlji.
Mozak potom obrađuje emocije, sjećanja i informacije, što je funkcija ključna za održavanje mentalnog zdravlja. Suvremeni znanstvenici postuliraju da snovi imaju višestruke svrhe: Konsolidacija pamćenja odnosi se na proces integriranja i pohranjivanja novih informacija unutar dugoročnog pamćenja. Emocionalna regulacija uključuje upravljanje traumom i upravljanje stresnim iskustvima. Praksa simuliranja mogućih scenarija služi kao oblik mentalne pripreme za stvarne izazove. Naime, neki istraživači pretpostavljaju da se mozak bavi nekom vrstom “vježbe” tijekom snova, što mu omogućuje da brže reagira u opasnim ili nepoznatim okolnostima s kojima se susreće u stvarnosti.
Prevladavajući fenomen vezan uz snove je njihovo zadržavanje u sjećanju. Dok svi pojedinci doživljavaju snove, nisu svi u stanju prisjetiti se svojih snova. Neki ih se sjete odmah nakon buđenja, dok drugi potpuno izblijede iz svijesti. Elementi koji utječu na zadržavanje snova: Stadij sna tijekom kojeg se budimo karakterizira veća vjerojatnost prisjećanja sna, osobito ako se probudimo tijekom REM faze. Trajanje sna igra značajnu ulogu; dulja razdoblja odmora rezultiraju s više REM ciklusa, čime se povećava vjerojatnost prisjećanja snova. Intenzitet i emocionalna dubina sna značajno pospješuju njegovo zadržavanje u pamćenju; što je san emocionalnije nabijen, to ga se lakše prisjeća.
Pojedinci koji vode dnevnik snova ili često razmišljaju o svojim snovima skloniji su zadržati ta sjećanja. Lucidno sanjanje predstavlja zadivljujuću pojavu u kojoj pojedinac prepoznaje da se nalazi u stanju sna dok spava. U određenim slučajevima, pojedinac također može imati kontrolu nad sadržajem sna, dopuštajući mu da modificira okolinu ili mijenja različite scenarije. Što čini lucidno sanjanje predmetom intriga? Snovi mogu poslužiti kao katalizator za povećanu kreativnost, jer umjetnici, pisci i glazbenici često pronalaze inspiraciju u njima. Osim toga, koriste se u psihoterapiji, osobito za osobe koje se suočavaju s noćnim morama ili posttraumatskim stresom.
Može pomoći u poboljšanju sposobnosti rješavanja problema i jačanju kognitivnih vještina. Postoje različite metode za postizanje stanja lucidnog sna: Vođenje dnevnika snova uključuje praksu bilježenja snova odmah nakon buđenja. Tehnike poznate kao “provjere stvarnosti” uključuju praksu provođenja redovitih procjena stvarnosti, kao što je često promatranje vremena, koje se naknadno primjenjuju na stanja sna. Tehnika MILD, koja je kratica za Mnemonička indukcija lucidnih snova, uključuje ponavljanje fraze kao što je “Sjetit ću se da sanjam” prije nego što zaspite.
