Sudbine nekih ljudi mogu biti toliko iznenađujuće da ostavljaju trag na one koji ih čuju. Danas donosimo priču o ženi koja je nakon više od pedeset godina saznala istinu o svom porijeklu i otkrila da nije usvojena kako je uvijek mislila.
- Priča počinje s društvenom skupinom poznatom kao “Putnici”, koja potiče iz Škotske i Irske, a čiji su članovi poznati po svojoj sklonosti kontinuiranoj migraciji. Ove zajednice imaju bogatu kulturu, ali i složenu povijest, što je doveo do različitih običaja i tradicija.
Godine 1969., Susan Gervais, tada još djevojčica, oteta je od strane obitelji škotskih putnika koji su je i njenu djecu pozvali na odmor u Disneyland na Floridi. Međutim, ovaj “odmor” nikada nije završio povratkom kući – djevojčica je ostala s obitelji putnika, dok je njezina biološka majka provela sljedećih 53 godine tražeći je.
Tek nedavno, nakon dugogodišnjeg rastanka, Susan je uspjela ponovno uspostaviti vezu sa svojom pravom obitelji. U međuvremenu, ona je vjerovala da je posvojena, jer je tako tvrdila obitelj koja ju je odvela. Nakon što je njezin suprug objavio poziv na Facebooku, njena biološka obitelj u Pontefractu brzo je reagirala, što je omogućilo emocionalno ponovno spajanje Susane s četvoro od šestero braće i sestara.
- Susan, danas stanovnica Australije i baka četvero djece, prisjeća se svog djetinjstva u staroj župnoj crkvi u turističkom gradu gdje je živjela sa šestero braće i sestara. Njena majka bila je samohrani roditelj, a povremeno su se našli u udomiteljskoj skrbi.
U blizini je bila obitelj putnika s kojima se sprijateljila, a koja je kasnije postala ključna za njezin život. Ova obitelj, podrijetlom iz Škotske, imala je dva sina i željela je kćer. Kada su se obratili Susaninoj majci s prijedlogom da odvedu Susan u Disneyland, ona je pristala i dala im njezinu putovnicu.
Međutim, njihovo putovanje nije vodilo u Ameriku, već u Kanadu, Australiju i Novi Zeland. Tako je Susan ostala s njima, vjerujući da je posvojena. Godinama je živjela u zajednici putnika, gdje je bila dobro zbrinuta, ali nikada nije saznala istinu o svojem porijeklu. Tek kad je prikupljala dokumente za novu putovnicu, shvatila je da nema nikakvu službenu dokumentaciju koja bi potvrdila njezino posvajanje.
- Nakon što ju je jedna prijateljica upitala ima li ikad pomisli o osjećajima svoje biološke obitelji u Velikoj Britaniji, Susan je počela istraživati svoju prošlost. Prvi kontakt s njom bio je pun emocija – njezina obitelj bila je ekstatična i puna suza radosnice kada je saznala da je živa.
To je potaklo Susaninu odluku da posjeti Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je organizirala veliko slavlje povodom svog 57. rođendana kako bi se ponovno povezala sa svojom obitelji. Nažalost, njezina biološka majka preminula je osam godina ranije, ne znajući sudbinu svoje kćeri. Emma, Susanina rođakinja, rekla je da je njihova baka godinama tražila Susan, ali bezuspješno.
Nakon njezine smrti mnoga su pitanja ostala neriješena, posebno zbog nedostatka dokumentacije i policijskih izvještaja iz tog vremena. Susanin ponovni susret s obitelji postao je simbol nade za sve one koji su izgubili voljene osobe. “Postoji osjećaj nade,” kaže Susan optimistično.
Za nju je ovo iskustvo bilo posebno vrijedno jer je njena majka, koja boluje od Parkinsonove bolesti i demencije, uspjela ponovno uspostaviti vezu sa svojom sestrom prije nego što joj se stanje pogoršalo. Emma je zaključila da ovakvi primjeri podsjećaju na važnost održavanja nade, čak i u najtežim situacijama.
- Susan sada aktivno radi na dobrotvornoj misiji Fresh Start Mission zajedno sa svojim suprugom Hamiltonom, koji je sam strastveni putnik. Ova priča podsjeća nas da su čuda ipak moguća, čak i nakon decenija rastanka i nesigurnosti.
