Danas se prisjećamo poznate pjevačice narodne muzike Silvane Armenulić koja je tragično izgubila život kada je bila na vrhuncu svoje karijere a njeni hitovi se slušaju i dan danas.
Osvrćemo se na život i sudbinu Silvane Armenulić, istaknute i cijenjene osobe na polju narodne muzike i sevdalinke u bivšoj Jugoslaviji. Rođena kao Zilha Bajraktarević 18. svibnja 1939. godine u Doboju, Silvana je odrastala u brojnoj obitelji od trinaestero djece, proživljavajući izazove skromnog odrastanja. Njezino odrastanje obilježeno je nizom obiteljskih tragedija, a gubitak više braće i sestara duboko je pogodio njezinu obitelj. Otac Mehmed, po zanimanju slastičar, nije se mogao oporaviti od smrti sina Hajrudina, zbog čega je podlegao alkoholizmu, što je pogoršalo obiteljsku situaciju.
- Silvana je od malih nogu pokazivala izniman glazbeni talent. Kad je napunila deset godina, već je nastupala na svadbama i raznim proslavama, gdje je svojim moćnim glasom i emotivnim govorom brzo osvojila publiku. Sa šesnaest godina seli se kod tete u Sarajevo, nastavljajući se baviti svojim glazbenim težnjama. U tom je razdoblju uzela umjetničko ime Silvana, crpeći inspiraciju iz tada popularne talijanske glumice Silvane Mangano.
Ovaj izbor nije predstavljao samo estetski pomak nego i simboličku gestu; Namjeravala je zaštititi svoju obitelj od potencijalne sramote povezane s nastupom u barovima, zanimanjem koje se u to vrijeme smatralo društveno neprihvatljivim. U kasnijim intervjuima, Silvana se osvrnula na izbor, rekavši: “Nisam htjela osramotiti svoje roditelje. Još sam išla u školu kada je prikazan film ‘Gorka riža’. Prijatelji su me zvali Silvana, vjerujući da izgledam kao Mangano.
Na kraju sam odlučila zadržati to ime.” Ova će odluka u konačnici oblikovati njezin identitet u carstvu glazbe za sva vremena. Njezin profesionalni put započeo je sredinom 1950-ih; Međutim, tijekom 1960-ih i 1970-ih ona je doista postala poznata. Tijekom tog razdoblja izbila je u jednu od najpriznatijih i najcjenjenijih pjevačica u regiji. Pjesma “Kakav će mi život biti”, skladatelja Tome Zdravkovića, postala je njezin najznačajniji hit i jedan od najprodavanijih singlova tog razdoblja. Njezin glas, karakteriziran prepoznatljivom kombinacijom melankolije i snage, bio je jedinstven i odmah prepoznatljiv.
Godine 1961. udaje se za poznatog tenisera Radmila Armenulića i zajedno imaju kćer Gordanu. Unatoč tome što su kao par stekli značajan interes javnosti, njihova zajednica bila je puna poteškoća. Redovite svađe i optužbe za nevjeru na kraju su rezultirale njihovim razvodom, iako su u zakonskom braku ostali sve do Silvanine smrti. Burna priroda njihove veze, zajedno s osobnom nesigurnošću, duboko je utjecala na njezinu psihu. Često je u intervjuima izražavala svoje strahove i nesigurnosti. “Imam značajan stupanj pesimizma. Imam strahove od života, budućnosti i onoga što bi se moglo dogoditi sutra.
Zabrinuta sam zbog mogućnosti da sutra uopće postoji”, izrazila je 1972. Ova izjava, izgovorena s osjećajem gorčine i tjeskobe, na kraju je poprimila gotovo proročanstvo. U ljeto 1976. Silvana je otputovala u Bugarsku u pratnji sestre Mirjane, koja je također pjevačica. Ovo putovanje pružilo joj je priliku upoznati poznatu proročicu Vangu, osobu koju je dugo željela upoznati kako bi stekla uvid u svoju sudbinu. Uz pomoć organizatora događanja uspjela je dobiti pristup rezidenciji slijepe proročice, što je bilo nevjerojatno s obzirom na duge redove pojedinaca koji su svaki dan čekali svoj red da je posjete.
No, susret se odvijao drugačije od njezinih očekivanja. Vanga je izrazila nezainteresiranost za sudjelovanje u razgovoru. Nakon duge stanke, kratko je izjavila: “Ne želim razgovarati s tobom. Ne sada. Vrati se za tri mjeseca. Čekaj! Zapravo, nećeš se moći vratiti. Idi sada, ako se možeš vratiti.” Ove su se riječi neizbrisivo urezale u Silvanin um, ali nije mogla predvidjeti implikacije koje će uskoro otkriti. Nekoliko mjeseci kasnije uslijedio je tragičan zaključak. Silvana je 10. oktobra 1976. godine, zajedno sa svojom trudnom sestrom Mirsadom Bajraktarević i violinistom Miodragom Jašarevićem, doživjela saobraćajnu nesreću kod sela Kolari.
Unatoč tragičnom kraju života Silvane Armenulić u 37. godini, njezine pjesme i glas traju do danas. Slavljena je kao ikona narodne glazbe, umjetnica koja je svojim nastupima donosila radost i tugu publici. Njezina priča, obilježena uspjehom, slomljenim srcem, ljubavlju i prizvukom neizbježnosti, nastavlja nadahnjivati dokumentarce, kazališne produkcije i znanstvena istraživanja njezina života. Njezino ime izaziva poštovanje i duboke emocije, a njezin utjecaj na glazbu trajan je element kulturnog naslijeđa regije.
