Na ovim prostorima je živjelo i djelovalo mnogo interesantnih ljudi, naročito oni čiji su talenti ostali rado upamćeni. Danas vam otkrivamo malo više o životu jednog legendarnog čovjeka sa naših prostora.
Obožavale su ga žene, bio je inauguracijski urednik dnevnika, plijenio je svojom karizmom, a preminuo je na način kakav bismo svi poželjeli. Slavni Mića Orlović briljirao je ne samo pred kamerama, pokazavši svoje iznimne glumačke sposobnosti, već je pokazao i nevjerojatno umijeće u košarci, s posebnim žarom za razvijanje novih projekata.
Naime, Mića je svojim izborom riječi, držanjem i ponašanjem oslikavao izgled i ponašanje koje se očekuje od prave televizijske zvijezde, a danas se čini da su njegovi standardi postali nedostižni. Svake godine demonstrirao je svoje sposobnosti u raznim domenama, prosvjetljujući publiku o prirodi zabave koju nudi televizija.
- Rođen 28. svibnja 1934. godine u Valjevu od oca Sekule i Stane Orlović, porijeklom iz sela Gornji Strmac u općini Zubin Potok, svoje je godine školovanja proveo u Prištini i Valjevu uz mlađeg brata Dragana.
Dragan se kasnije bavio novinarstvom i jedno vrijeme je bio urednik dnevnog lista “Politika Ekspres”. Školovanje je završio u Valjevskoj gimnaziji. Dva puta ženjen, iz prvog braka ima kćer Marinu; u Kanadu se preselila prije petnaest godina i od tada se nije vraćala u Srbiju. Njegov prvi pohod na medije započeo je tijekom srednjoškolskih godina, kada je surađivao za školske novine.
Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a tijekom akademskog bavljenja počeo se baviti i sportskim novinarstvom. Početkom rujna 1954. godine zaposlio sam se u radio postaji koja se nalazila u prvom bloku Studentskog grada. Sjećanja na te rane dane i život u tom studentskom gradu ostala su mi draga.
Bilo je to okruženje potaknuto vitalnošću mladosti. Kad god bih odlazio iz Studenjaka, sa smiješkom bih se prisjetio tih vremena, kako je svoje početke ispričao glasoviti Mića u intervjuu za dokumentarni film RTV Studentski grad, kojim je obilježeno 15 godina druženja sa studentima.
- Bio je ključni predstavnik jugoslavenske studentske košarkaške reprezentacije koju je u tom razdoblju osnovao i vješto vodio Ranko Žeravica. – prepričao je Mića da se bavio sportovima poput stolnog tenisa i košarke, a na kraju je zaslužio i mjesto u studentskoj reprezentaciji.
No, nakon što je dobio trajnu ulogu na radiju i televiziji, bio je prisiljen napustiti košarku. Unatoč njegovoj želji da se bavi objema strastima i vjeri u vlastitu izdržljivost, nedostatak vremena je uvjetovao njegovo povlačenje iz sporta. Izrazio je tugu zbog odlaska iz košarke. Dana 15. listopada 1957. godine nastupno se pojavljuje u programu Radio Beograda kao reporter s nogometne utakmice između OFK Beograda i Napretka iz Kruševca.
Potom je pridonio stvaranju novog povijesnog narativa kada je beogradska televizija 23. kolovoza 1958. godine emitirala prvi TV Dnevnik, informativno-politički program. U tom trenutku okupljenima se obratio nadasve atraktivan i perspektivan Mića. Prvi televizijski Dnevnik počeo je 23. kolovoza 1958.
- Tada sam doživio određenu strepnju, jer nisam bio svjestan što me čeka. Racionalizirao sam da mi kamera služi kao stakleni prozor kroz koji bih promatrao, u potrazi za svojim snimateljima.
Ovaj se pristup pokazao korisnim, jer mi je omogućio da se opustim i stvorio dojam da se iskreno bavim svojom publikom. Prijenos je završio besprijekorno, kako je istaknuo u nedavnom intervjuu za magazin “Puls”, u kojem je ispričao da su mu glavni uzori bili Mike Buonđorno i Pipo Baudo, dvojica cijenjenih talijanskih profesionalaca i gospode od velike ugleda. Dodatno je istaknuo i konkretnu manu koja je izazvala najveću zabrinutost njegovih kolega.
— Izbirljivost koja je ljutila one oko mene. Moj pristup karakterizirao je pretjerani stupanj pedantnosti, točnosti i preciznosti u svim mojim nastojanjima, što nije bilo u skladu s preferencijama mnogih, kako je jednom primijetio. Kao voditelj nadaleko hvaljenih televizijskih kvizova, plijenio je publiku svojom evidentnom nadarenošću i talentom.
Mićina ostavština broji preko 170 reportaža, oko 300 intervjua, više od 200 televizijskih reportaža, 80 radijskih emisija i 1300 televizijskih emisija. U slobodno vrijeme uživao je u jazz glazbi i stalno je isticao da je njegov primarni identitet novinarski, dok mu je uloga voditelja sekundarna. Unatoč njegovoj značajnoj popularnosti, smatran je iznimno skromnom i uvijek veselom osobom, uvijek spremnom na suradnju sa svojim kolegama.
