Trik koji garantuje rekordni prinos luka i krompira. U nastavku teksta otkrivamo o kojem triku je riječ. U vrijeme kada su police poljoprivrednih apoteka pune skupih preparata, mnogi zaboravljaju da su se naši stari decenijama uspješno bavili baštovanstvom bez industrijske hemije. Luk i krompir su tada rađali obilno, bili čvrsti, ukusni i dugotrajni u podrumima. Jedan od razloga za to krije se u jednostavnom, ali izuzetno djelotvornom sredstvu koje se i danas može naći u gotovo svakom domaćinstvu koje koristi drva za ogrijev. Riječ je o običnom drvenom pepelu, prirodnom dodatku zemljištu koji ima višestruku korist za biljke.
Ovaj zaboravljeni saveznik baštovana ne samo da hrani povrće, već pomaže i u očuvanju zdravlja biljaka tokom cijele vegetacije. Kada se pravilno koristi, pepeo može napraviti veliku razliku u prinosu, naročito kod kultura kao što su krompir i luk.
-
Šta se zapravo nalazi u drvenom pepelu
Drveni pepeo nastaje sagorijevanjem čistog drveta i sadrži niz minerala koji su neophodni biljkama. Među najvažnijima su kalijum i fosfor, ali tu su i kalcijum, magnezijum, gvožđe i brojni mikroelementi. Kalijum je posebno značajan jer direktno utiče na formiranje krupnih i čvrstih plodova, dok fosfor podstiče razvoj korijena.
Osim hranljivih materija, pepeo ima i sposobnost da reguliše kiselost zemljišta. U mnogim baštama tlo je prirodno kiselo, što otežava biljkama da usvajaju hranljive materije. Pepeo blago alkalizuje zemljište i time stvara povoljnije uslove za rast povrća.
-
Zašto su luk i krompir posebno zahvalni na pepelu
Krompir i luk spadaju u kulture koje troše velike količine kalijuma tokom rasta. Bez dovoljno ovog elementa, plodovi ostaju sitni, mekani i podložni bolestima. Kada se pepeo doda prilikom sadnje, biljka ima stalan izvor hranljivih materija koje se postepeno oslobađaju u zemljištu.
Još jedna važna prednost pepela je njegova sposobnost da odbija određene štetočine. Žičnjaci, koji često prave velike štete na krompiru, ne podnose alkalno okruženje i izbjegavaju parcele gdje je pepeo pravilno raspoređen.
-
Kako pripremiti pepeo za upotrebu u bašti
Najbolji pepeo za baštovanstvo je onaj dobijen sagorijevanjem tvrdog drveta, kao što su bukva, hrast ili grab. Prije upotrebe, pepeo bi trebalo prosijati kako bi se uklonili veći komadi uglja i neizgoreni dijelovi drveta.
Važno je naglasiti da se ne smije koristiti pepeo od lakiranog, farbanog ili tretiranog drveta, jer može sadržavati štetne materije. Takođe, pepeo od uglja i briketa nije pogodan za povrće.
-
Način primjene prilikom sadnje
Iskusni baštovani često koriste takozvani slojeviti način sadnje, koji omogućava biljkama da iskoriste hranljive materije bez rizika od oštećenja mladog korijena.
Prvo se iskopa brazda dubine između 10 i 15 centimetara. Na dno brazde ravnomjerno se pospe manja količina pepela, otprilike jedna šaka po dužnom metru. Nakon toga se pepeo prekrije tankim slojem zemlje, kako ne bi bio u direktnom kontaktu sa sjemenskim materijalom. Tek tada se polažu krompir ili luk, pa se sve zatrpa zemljom.
Ovakav raspored omogućava da se minerali iz pepela polako ispiraju do korijena, tačno onda kada su biljci najpotrebniji.
-
Rezultati koje baštovani najčešće primijete
Povrće uzgajano uz dodatak drvenog pepela najčešće ima snažnije stabljike i tamnozelene listove, što je znak dobrog zdravstvenog stanja. Krompiri su krupniji, sa manje deformacija, dok je luk čvrst i pravilnog oblika.
Biljke su otpornije na sušu jer kalijum pomaže u regulaciji vode unutar biljnih ćelija. Takođe, plodovi se nakon vađenja bolje čuvaju, sporije trule i duže zadržavaju čvrstinu.
-
Na šta treba obratiti pažnju
Iako je pepeo izuzetno koristan, ne treba pretjerivati. Prevelike količine mogu previše podići pH vrijednost zemljišta. Takođe, pepeo se ne smije miješati sa azotnim đubrivima, jer dolazi do gubitka azota.
Ako se koristi stajnjak, najbolje ga je unijeti u zemlju tokom jeseni, dok se pepeo dodaje direktno u proljeće prilikom sadnje. Na taj način se izbjegava negativna interakcija između različitih hraniva.
Pepeo od peleta može se koristiti samo ako su peleti napravljeni od čistog drveta, bez dodataka ljepila ili hemijskih veziva. Većini povrtarskih kultura pepeo prija, ali biljke koje vole kiselo zemljište, poput borovnica ili azaleja, ne treba tretirati pepelom.
Efekat pepela je najizraženiji tokom prve godine, ali njegova dugoročna korist ogleda se u poboljšanju strukture teškog i zbijenog zemljišta, što doprinosi zdravijem rastu biljaka i u narednim sezonama.
