Mnogi slavni umjetnici imaju raznorazne živote i često im se desi dosta dobrih stvari radi bogatstva i slave. Danas vam otkrivamo jednu tužniju priču sa naše estrade.
- Narativ umjetnika čiji je izniman talent nadilazio granice obilježen je nizom glazbenih uspona i padova, koji kulminiraju tragičnom sudbinom. Na kraju je preminuo bez glasa, koji se nekada smatrao njegovim najdragocjenijim vlasništvom.
Ova priča odražava neminovnost njegove sudbine koja je iza sebe ostavila samo ostatke tuge i neispunjenih težnji. Bora Spužić Kvaka, cijenjeni umjetnik i središnja ličnost narodne glazbe, u 34. godini života snimio je svoj najznačajniji album, ostavivši trajan trag u analima jugoslavenske i srpske glazbe.
Njegovu karijeru karakterizira niz uspona i padova, isprekidanih izazovnim trenucima, no posebno ga je definirala pjesma “Ajmo u staru gostionicu” koja je postala veliki hit i priskrbila mu široku prepoznatljivost. Tijekom ovog vrhunca njegove karijere, album je postigao izvanrednu prodaju od 400.000 primjeraka, što je rezultiralo srebrnim i zlatnim certifikatima.
- Oduševljeni obožavatelji nestrpljivo su stali u red za kupnju ovog glazbenog blaga, a Kwaka je stekao veliki broj sljedbenika, cijenjen zbog svog iznimnog vokalnog talenta i emotivnog stila izvedbe.
Kwaka se pojavio kao jedan od najpoznatijih i najomiljenijih pjevača svoje ere, posjedujući glas koji može odjeknuti čak i u najtvrđim srcima. Njegov neusporedivi talent za izražavanje emocija kroz glazbu učvrstio je njegov status prave legende u industriji. No, kako to često biva, život mu je krenuo drugim tokom.
Posljednje godine njegova života bile su obilježene značajnim poteškoćama, koje su duboko pogodile i njega i njegove vjerne obožavatelje. Godine 1997. Kvaka je doživio moždani udar koji mu je iz temelja promijenio tijek života. Moždani udar rezultirao je potpunim gubitkom funkcije desne strane tijela te ga lišio sposobnosti pjevanja, što je za njega nedvojbeno bio značajan nedostatak.
Nekada slavljen zbog svoje sposobnosti da izazove duboke emocije kod svoje publike, pjevač sada živi u gotovo potpunoj tami. Zanemaren od strane mnogih i nesposoban nastaviti svoju strast prema pjevanju, Kwaka je bio prisiljen suočiti se s izazovnom stvarnošću – onom bez glazbe koju je najviše volio.
- Njegovo stanje bilo je dobro poznato, a 1997. novinari su dolazili u njegovu kuću kako bi izvijestili o njegovoj nesreći. U to je vrijeme Kwaka bio potpuno onesposobljen, doživljavajući značajna fizička ograničenja.
U svom domu nastojao se nositi s izazovnim okolnostima uz pomoć supruge Ranke, koja je preuzela ulogu njegovateljice, medicinske sestre i primarnog izvora podrške. Upravo mu je Ranka olakšala mobilnost i pružila nepokolebljivu podršku u svim teškim trenucima. Bora Spužić Kvaka je prije mnogo godina u razgovoru s jednim novinarom primijetio:
„Nemam mnogo prijateljstava među pjevačima i sviračima. Promatrajući ih, opažam i osjećam prisutnost maski oko sebe, ostavljajući me nesvjesnom njihovih misli. Kao oštroumni promatrač najnijansiranih ljudskih emocija, Vjerojatno je Kvaka u tom trenutku doživio iščekivanje da će i on na kraju naići na ravnodušnost i povučenost tih izmišljenih ličnosti”, istaknuli su novinari.
- Kvaka utjelovljuje bit narodne glazbe, pjevajući s dubokim emocijama i strašću, posjedujući izvanrednu sposobnost da probudi i najtvrdoglavija srca. Unatoč brzim brakovima, njegovo ime i pjesme ostali su neizbrisivo urezani u sjećanje.
Nakon nekoliko neuspješnih veza, tijekom kojih su on i njegovi supružnici dobili djecu, njegova je glazba ustrajala, manifestirajući se u bezvremenskim pjesmama koje su postale klasici. Osmislio je i skladao skladbe koje su ga vinule na vrh slave, a zapaženi hitovi poput “Najteže je, prijatelju”, “Nezahvalna žena”, “Najljepša uspomena” i “Nevjerna ljubav” poslužili su kao pravi odraz njegove najdublje duše.
Unatoč tome što je svoje glazbeno putovanje započeo kao mlad umjetnik, brzo se pojavio kao amblem narodne glazbe, sa svojim tekstovima i melodijama duboko utječući na glazbenu ostavštinu. Njegov inicijalni singl produciran je u suradnji s renomiranim skladateljem Budimirom Bucom Jovanovićem, a pjesme poput “Hajde, ublaži bol srca moga” i “Oj Dunave plavi” postale su nezaobilazne sastavnice glazbenog repertoara.
Kwakino postojanje vrti se oko glazbe, a njegov profesionalni put obilježili su brojni značajni hitovi. Ipak, na kraju ga je život natjerao da se suoči s teškim istinama, daleko od pozornice i svjetla reflektora.
- Ipak, njegove pjesme ostaju kao vječno svjedočanstvo izuzetne glazbene osobnosti koju je utjelovio. Kwaka je svojim umijećem ostavio nezaboravan dojam, a njegova ostavština živi u srcima onih koji su ga cijenili i njegovali.
