Strah od smrti i gubitka voljenih prevladava među mnogim pojedincima, unatoč njegovoj temeljnoj ulozi u našem postojanju. Dok neki vjeruju da smrt ne znači kraj i da zagrobni život postoji, emocionalna iskustva povezana s procesom umiranja brinu mnoge. Danas otkrivamo kako izgledaju zadnji trenuci ljudi na samrti.
- Patricia Pearson, novinarka i autorica knjige “Opening Heaven’s Doors: Exploring Stories of Life, Death, and What Comes After”, provodi dubinsko ispitivanje smrti, prijelaza i duhovnih fenomena koji se javljaju tijekom ovog dubokog iskustva.
Njezino istraživanje pruža bitne uvide u ljudsko stanje u ključnom trenutku prelaska granice smrti, kao i načine na koje pojedinci percipiraju svoje posljednje trenutke. U svojoj knjizi Pearson istražuje priče onih koji su se susreli s terminalnim bolestima, prošli kroz kliničku smrt ili doživjeli značajne događaje povezane s procesom umiranja.
Nakon značajne osobne tragedije, Patricia Pearson započinje svoje istraživanje. U kratkom razdoblju od devet tjedana, podnijela je smrt oca i sestre, događaj koji je duboko utjecao na nju i potaknuo njezinu predanost istraživanju tema koje okružuju život i smrt. Ovo dirljivo iskustvo motiviralo ju je da istraži pojam smrti kroz duhovnu i psihološku perspektivu.
- Angažirajući se u intervjuima s nizom stručnjaka i medicinskih profesionalaca, Pearson je prikupio vrijedne uvide od pojedinaca koji su se bližili kraju života, kao i onih koji su doživjeli kliničku smrt i nakon toga se vratili.
Štoviše, posvetila se ispitivanju pojava i iskustava koja se javljaju u posljednjim trenucima života. Značajno otkriće koje je iznio Pearson u svom istraživanju ukazuje na to da brojni pojedinci, osobito unutar posljednja 72 sata svog života, često artikuliraju misli koje evociraju pojam putovanja.
Izrazi kao što su “Želim ići kući”, “Trebaju mi cipele za putovanje” ili “Trebam avionske karte” se izgovaraju, iako te osobe ostaju prikovane za svoje krevete. Iako su metaforičke, ove izjave otkrivaju duboku unutarnju stvarnost: proces prihvaćanja smrti i prijelaza u drugo postojanje. Osim toga, Pearson ispituje ponavljanje ovih simbola i izraza među onima koji se suočavaju sa terminalnom bolešću.
- Posljedično, približavanje smrti pretvara se u proces koji ne obuhvaća samo fizičku komponentu, već i duhovni aspekt, kako se pojedinci mire s približavanjem trenutka prijelaza “na onu stranu”.
Posebno dirljiv primjer u knjizi je priča o Pearsonovoj sestri, koja se borila s rakom dojke. U svojim posljednjim trenucima ponavljala je više puta: “Ne znam kako da odem. Ova tvrdnja prenosi duboki osjećaj unutarnje nelagode i tjeskobe u vezi s nepoznatim, kao i nedostatak jasnoće o samom procesu umiranja.
Pearson primjećuje da oni koji se približavaju smrti često spominju svoje preminule voljene, sugerirajući da ti pojedinci možda već čekaju svoj dolazak na “drugu stranu”. Ovaj uvid naglašava suštinsku ljudsku čežnju za vezom, čak i tijekom završnih trenutaka života. Medicinska sestra Maggie Callanan, prethodno povezana s Centrom za palijativnu skrb, dijeli slično iskustvo.
- Pacijent s dijagnozom raka gušterače pitao se: “Hoću li biti sam? Trebam li šutjeti?” Ovo istraživanje naglašava duboku želju za povezivanjem, temu koju Pearson rasvjetljava kroz narative pacijenata, istražujući emocionalne i duhovne aspekte iskustva umiranja.
Među uvjerljivim uvidima koje je podijelio Pearson je otkriće da pojedinci, bez obzira na svoje sustave vjerovanja, često opisuju slične simbole i fenomene u svojim posljednjim trenucima. Brojni pojedinci pričaju o sličnim iskustvima – poput metafora putovanja, susreta s voljenima koji su umrli ili tajanstvenih figura koje ih vode iz tame u svjetlo – bez obzira na njihovo vjersko podrijetlo.
Pearson istražuje utjecaj ovih ponavljajućih simbola i iskustava na naše razumijevanje života i smrti, kao i razloge njihove raširene pojave u različitim kulturama i sustavima vjerovanja. Osim što proučava iskaze onih koji su doživjeli kliničku smrt, Pearson ulazi u fenomen iskustava bliskih smrti (NDE).
Oni koji su doživjeli takva iskustva često opisuju osjećaje mira, susrete s preminulim voljenima ili viziju svjetla u onome što nazivaju “drugom stranom”. Pearson ispituje posljedice tih iskustava na naše poimanje života i smrti. Brojni pojedinci, bez obzira na njihove različite sustave vjerovanja, prepričavaju zajednička iskustva koja impliciraju postojanje stvarnosti izvan čisto fizičke domene.
U svojim znanstvenim nastojanjima, Pearson se bavi i duhovnim i psihološkim aspektima smrti, s ciljem da omogući dublje razumijevanje onoga što bi moglo ležati iza. Priče uključene u knjigu pokazuju da smrt ne treba promatrati kao zaključak, već prije kao prijelaz u drugačije stanje bića ili prijelaz u drugo područje.
- Ovo ispitivanje, prožeto dubokim emocijama i duhovnim uvidom, poziva čitatelje da smrt smatraju vitalnim aspektom šireg životnog ciklusa i da prihvate mirno prihvaćanje ove transformacije.
Kroz ove priče, Pearson naglašava da smrt ne treba doživljavati kao krajnji kraj, već kao prijelaz u nepoznato, koji može otvoriti putove prema novom načinu postojanja ili shvaćanja. Shvatanje ovog procesa može olakšati dublji osjećaj mirnog prihvaćanja naših života i smrtnosti.
