Hljeb je za balkanske porodice nešto neprocjenjivo i bez toga se ne može svakodnevnica zamisliti. Praviti hljeb kod kuće je uvijek dobra ideja i danas donosimo korisne savjete.
Na Balkanu kruh ima nezamjenjiv status osnovne namirnice, uz gotovo svaki obrok. Pripremom domaćeg kruha bave se brojne domaćice cijeneći njegov vrhunski okus i isplativost. Unatoč obilju dostupnih recepata, neke domaćice ostaju nesvjesne tehnika koje mogu poboljšati konačni rezultat.
- Caka uključuje sastojak koji obično prepoznaju isključivo profesionalci u industriji. Kruh i peciva koji su “od jučer” u pravilu su neprivlačni potrošačima, čak i ako su pripremljeni samo nekoliko sati prije.
Pri kupnji ovih proizvoda u pekarnici kupci se često raspituju kod prodavača o njihovoj svježini, nerijetko i jesu li nedavno izašli iz pećnice. U maloprodajnim okruženjima svježina kruha ocjenjuje se tehnikom “dodirivanja”, koja uključuje pritiskanje na štruce. Kao rezultat toga, uobičajeno je promatrati pojedince, obično starije odrasle osobe, koji koriste ovu metodu za procjenu različitih vrsta kruha prije kupnje.
Brzo vraćanje tijesta u prvobitni oblik nakon prešanja označava svježinu. Nasuprot tome, ako tijesto ostane “spljošteno”, preporučuje se suzdržati se od kupnje. Oni koji se peku kod kuće možda su primijetili da njihov kruh često brže ustaja i daje veću mrvljivost od kruha iz pekare. Što objašnjava ovu razliku?
- Koju komponentu pekari koriste kako bi jamčili da tijesto ostane svježe i zadrži mekanu konzistenciju poput pamuka dulje vrijeme? Caka sadrži iznenađujući sastojak koji su prvenstveno prepoznali profesionalci u industriji.
Kuhar iz Haggis Pub & Kitchena tvrdi da dodavanje žličice meda u tijesto može uvelike produljiti rok trajanja pečenja, uključujući kruh, muffine i kolače. Ova tajna komponenta osigurava da proizvodi kao što su peciva, muffini i kruh zadrže svoju svježinu dulje vrijeme i da se ne raspadnu lako.
BONUS TEKST
Afrički kulinarski običaji pokazuju složenost i raznolikost koju su stoljećima oblikovale različite kulture, geografska obilježja i klimatski uvjeti. Temeljni aspekt afričke prehrane je široka paleta sastojaka lokalnog porijekla, koji su duboko oblikovani specifičnim običajima i klimom različitih regija.
- U zapadnoj Africi klima varira od tropske do sušne, što dovodi do prehrane koja se pretežno sastoji od žitarica kao što su kukuruz, proso i sirak. Obično ove žitarice služe kao temelj za osnovna jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, jelo u kojem se naširoko uživa, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća, kao što su slatki krompir ili kasava. Nasuprot tome, banku, koji se obično sastoji od kukuruza ili prosa, često se služi kao prilog. Oba su jela bogata hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti.
U prehrambenim običajima zapadne Afrike, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, u kombinaciji sa žitaricama, čine vitalne elemente. Značajne količine proteina i vlakana koje se nalaze u mahunarkama čine ih korisnim dodatkom dnevnim obrocima. Ove se mahunarke obično uključuju u juhe ili variva, a primjer je juha “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu.
Istočni dio Afrike ističe se vlažnom klimom koja je pogodna za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, čime svoju kulinarsku baštinu obogaćuje obiljem svježih namirnica. U Keniji se, na primjer, tradicionalno jelo poznato kao “ugali”, napravljeno od kukuruza, obično poslužuje uz izbor povrća i mesa.
- Osim toga, niz svježeg voća, poput manga, ananasa i papaje, često se uživa u cijelom obliku ili kao sok. U sjevernoj Africi, povoljni klimatski i zemljišni uvjeti potiču uspješan rast aromatičnog bilja i začina, pridonoseći prehrani koja je raznolika i bogata okusom.
Kulinarske tradicije regije utjelovljuju jela kao što je kus-kus, napravljen od sitnih žitarica koje se kuhaju na pari, i tagine, jelo koje se sporo kuha u posebnom loncu. Obično ova jela sadrže bitne komponente poput janjetine i piletine, nadopunjene nizom začina, uključujući kurkumu, kumin i cimet, koji daju duboke okuse. Osim toga, tropske šume središnje Afrike nude obilje izvora hrane koji igraju ključnu ulogu u lokalnoj kuhinji.
Ova raznolika selekcija obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, kao i lišće koje se stavlja u juhe i variva. Dobro poznata kulinarska kreacija koja se naziva “gulaš” sastoji se od mješavine mesa i povrća, često obogaćenih autohtonim biljem i začinima koji daju snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Uz ove različite regionalne razlike, naglasak na prehrani unutar Afrike naglašava važnost očuvanja prirodnih resursa i korištenja lokalnih sastojaka.
