Jovanka Broz je bila udovica Josipa Broza Tita, velikog vođe Jugoslavije i južnoslavenskih naroda. Ona je doživjela katastrofalnu sudbinu nakon njegove smrti i danas otkrivamo neke priče koje je podijelila prije smrti.
- Jovanka Broz bila je žena koja je mogla promijeniti tok povijesti, ali je na kraju ušutkana na brutalan način. Mnogi povjesničari tvrde da je bila izvanredna osoba koja je svijet krasila samo jednom. Posjedujući bogato znanje, odlučila je šutjeti.
Među rijetkima koji su imali sreću razgovarati s udovicom Josipa Broza Tita u njezinim poznim godinama bio je novinar Senad Pećanin iz Novanara. Njemu je bivša prva dama Jugoslavije otvorila ne samo vrata svoje rezidencije, već i svoje najskrovitije misli, podijelivši s njim mnoge svoje brige, ali pod jednim uvjetom – dok je ona živa nije smio ništa otkriti.
“Sredinom osamdesetih, na početku svoje novinarske karijere, bio sam i ambiciozan i prilično naivan. Tijekom posjeta Beogradu otkrio sam adresu Jovanke Broz, udovice ‘najvećeg sina naših naroda i narodnosti’. ‘ i krenuo sam direktno na Dedinje u potrazi za trenutkom novinarskog renomea’, ispričao je Pećanin. Ipak, tada nije uspio doći do Jovanke; međutim, ostao je nepokoleban u svojim nastojanjima.
- Po povratku u Sarajevo, Jovanki Broz sam odmah poslao preporučeno pismo, u kojem sam se predstavio, izrazio svoju namjeru da obavim razgovor i zamolio je da prihvati moj prijedlog, zamolivši je da me obavijesti o pogodnom terminu.
Živo se sjećam osjećaja značaja koji me je obuzeo dok sam stajao pred službenicom u glavnoj zgradi sarajevske pošte na Obali, njezine vidne zbunjenosti kad je pročitala ime Jovanke Broz na preporučenom pismu koje sam predala. Dana 13. srpnja 2009., činilo se kao da se Povijest očitovala pred nama.
Bila je robusna, živahna figura, ukrašena velikim naočalama, pundžom pričvršćenom ispod šala i prugastom košuljom u kombinaciji s dugom suknjom. Nalakirani nokti i ručni sat upotpunili su njeno veselo držanje dok je srdačno grlila i ljubila Rasima Ljajića, izražavajući oduševljenje njihovim ponovnim susretom. U prostranom hodniku gdje smo stajali nas troje, strpljivo sam čekao završetak njihovih pozdrava.
- Kad su završili, usmjerila je pažnju na mene. Rasim me predstavio kao svog prijatelja iz Sarajeva. Rekao sam svoje puno ime, a ona me je gledala u oči. – Djeluješ mi poznato – primijetila je Jovanka, pogleda uprtog u mene.
Očekivao sam takav odgovor, ali sam ostao zatečen. “To je nemoguće, mi se ne poznajemo… Ne možete me poznavati, ja sam iz Sarajeva…”, odgovorio sam zbunjeno. Trenutak je prošao i bilo je jasno da se ona ne sjeća mog pojavljivanja iz talk showa na Prvom programu srbijanske TV, gdje sam gostovao prije dvadesetak dana.
Rasim je razbio napetost pitanjem da li stižu tehničari koji će postaviti satelitsku antenu na krov. – Zaista, instaliran je prije dva dana. Trenutno imam pristup svim kanalima, a do tada sam bila ograničena na gledanje samo Prvog programa TV Srbije – uz smijeh je odgovorila Jovanka Broz uvodeći nas u dnevni boravak.
Odlučio sam se za “srednju varijantu” koja balansira između novinarskog upita i ležernije znatiželje, za koju vjerujem da neće pobuditi nikakvu sumnju: “Gospođo Jovanka, jeste li Vi i Tito mogli predvidjeti da će se Jugoslavija ovako nasilno raspasti?
“Onemoćili smo. Primarnu odgovornost snose Ljubičić i Dolanc! Znate li da je Dolanc u jednom izvješću Titu početkom sedamdesetih godina na jednom sastanku u Sloveniji naveo da svi novaci trebaju služiti vojni rok unutar svojih republika? Tito je bio bijesan, nakon toga je otkazao svoj namjeravani posjet Sloveniji i zahtijevao da se slovensko vodstvo sastane s njim na razgovore o tome.
- Ipak, nekoliko dana kasnije, Vida Tomšič je došla do Tita i obavijestila ga da neće doći, već da su se odlučili međusobno savjetovati u Sloveniji, nakon što su osnovali radnu skupinu koju je vodio Miha Marinko… Već su počeli otvoreno zanemarivati Tito”, primijetila je.
Bilo je zapanjujuće svjedočiti kako se Jovanka bez muke prisjećala imena epizodnih glumaca poput Vide Tomšič i Mihe Marinka. Bio sam očaran i oduševljen šansom da čujem njezine uvide, no ipak sam osjetio osjećaj hitnosti u vezi s neizvjesnošću kada i kako ću ovo moći objaviti.
Vidljivo je da Jovanka s neizmjernim uživanjem i lakoćom govori o značajnim povijesnim ličnostima i događajima iz bivše zajedničke države, potpuno svjesna utjecaja njezinih riječi i dojma koji ostavlja na slušatelje. Tito je izrazio želju da Kardelj preuzme njegovu dužnost, ali je on preminuo. Slijedeći Kardelja, Tito je ukazao povjerenje Bakariću, ali mu nisu dopustili da se popne.
- “Tko je bio Titov miljenik među čelnicima Bosne i Hercegovine? upitao je. “Najveća je bila njegova naklonost prema Ratu Dugonjiću. I Dizdarevića smo jako cijenili”, odgovorila je. “Što je s Raifom?” pitala sam.
“Ne, bio je to onaj drugi, Nijaz. Tito je imao veliku naklonost prema njemu, a i ja. Kad god smo putovali u državne posjete arapskim zemljama, Tito je inzistirao da on bude s nama. Sjećam se divnog putovanja s Galebom i veza koju smo dijelili Nijaz je upravo dočekao sina, bebu koju sam čuvala dok je još bio u pelenama…”
“Ah, da, Srđana! Bilo mi je drago što je odabrao to ime… Naša ljubav prema Bosni je bila velika, uvijek smo uživali u našim posjetima… Sjećam se i Petra Stambolića. a mi smo ga s ljubavlju zvali Pera Konj. Ljubaznost je nalagala našu nazočnost, iako se činilo da Jovanka uživa u razgovoru, naizgled zadovoljna našim divljenjem.
Zagrlila me je i poljubila I ja sam toplo želio da to ne bude naš posljednji susret, ali gajio sam zabrinutost zbog alternativnog rezultata “Jovanka Broz je ušla u anale povijesti iz sada već raspadajuće rezidencije na Dedinju”, otkrio je poznati novinar prije više od deset godina. , nakon smrti najslavnije prve dame naših prostora.
