Jedan od naših najpoznatijih pjesnika je Jovan Dučić koji je imao jako interesantan ljubavni život i upravo on je tema našeg današnjeg članka. Jovan je bio veliki prijatelj sa Aleksom Šantiće a bili su zaljubljeni u istu ženu.
Spominjanje Jovana Dučića obično budi misli o njegovim iznimnim doprinosima kao pjesnika, akademika i diplomata, a malo tko je svjestan burnog romantičnog života koji je živio iako se nikad nije ženio. Poznat po svojoj zavodnici, krupni Hercegovac se suzdržavao od iskazivanja ljubavi bilo kojoj ženi pred Bogom. Posljedično, njegova književna djela ostavljaju nas u nedoumici je li žene prikazivao kao objekte naklonosti ili prezira, ali vješto prikriva svoje prave osjećaje. “Dučić je doživio tri duboke ljubavi: Magu Živanović, Jovanku Jovanović i princezu Angelu di Sulmonu. Iako govori o nekim romantičnim interesima iz akademskih godina, ne smatra ih značajnima.
- Magina i Jovankina pisma otkrivaju intenzitet tih odnosa, a dnevnički zapisi o Angeli odražavaju njegovo najveće divljenje prema njoj. Nedvojbeno Angela”, rekao je književnik i novinar Slaviša Pavlović, koji je svoj roman “Krv himere” posvetio Dučićevom burnom životu. Iskustvo prve ljubavi, pogotovo kad je puno razočaranja. Osnivanjem dramske amaterske družine u Bijeljini, Svetosavska akademija se nametnula kao centralna manifestacija. Na ovoj svečanosti Jovan je upoznao svoju prvu ljubav, Magdalenu Živanović. Kao kći poznatog trgovca, svojom je ljepotom zapanjivala, pa ne čudi što je vrlo brzo zaokupila pažnju naprasitoga Hercegovca. Ubrzo su stekli titulu bijeljinskih Romea i Julije, što je dovelo do njihove zaruke 1893. godine.
Njihova ljubav se produbila, a na Dučićev poticaj Magdalena je počela pisati poeziju, otkrivajući svoj izuzetan talent i postajući prva bijeljinska pjesnikinja. Međutim, živjeli su u doba u kojem su se klasne razlike strogo poštovale, a Magdalenin otac zabranio je njihovu vezu. Unatoč dubokoj privrženosti jedno drugome, nisu uspjeli prevladati izazove koji su bili stavljeni pred njih. Jovan se tada preselio u Mostar; međutim, nastavio se dopisivati s Magdalenom kroz svoje pisanje. “Kada sam iz Bijeljine odlazio i ljubio te, svečano sam se zavjetovao Bogu i svom postojanju da moje usne neće dodirnuti tuđu dok te ne poljube kao svoju”, rekao je pjesnik.
Opisao ju je kao „jedinstvenu na svijetu, raj u srcu i nebesku radost. Naprotiv, njen grob je ukrašen natpisom, koji kaže: “Ovdje počiva Magdalena Magi Nikolić-Živanović, nastupna muza pjesnika Jovana Dučića i sama pjesnikinja.” Veza s mladom ženom od devetnaest godina. Dučić se tada u Bernu upušta u romantičnu vezu s mladom Švicarkom gospođicom Fogel, rođenom 1925. godine. U dopisu ministarstvu njezina je majka izrazila uvjerenje da će Dučić, koji je tada već imao više od pedeset godina, biti u njihovu kućanstvu. Tvrdila je da je Dučić zaveo njezinu devetnaestogodišnju kćer Antonaetu i inzistirala da dijete mora priznati i financijski ga uzdržavati.
Pjesnik nikada nije prepoznao dijete povezano s gospođicom Fogel. Iako su kasniji dokazi potvrdili da je dijete zapravo njegovo, Jean-Alexandre je šutio o svom očinstvu i otkrio tu informaciju tek nakon svoje smrti. Kontroverze oko glumice i tragičnog samoubistva njenog sina. Dučićeva romantična veza s glumicom Jovankom Jovanović mogla bi ugroziti njegovo zaposlenje. „Mali žurnal“ je 1910. godine izvijestio o ovoj aferi, koja je umalo poremetila njegovu diplomatsku karijeru, budući da je već tri godine službovao u Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Srbije.
U svetosavskom druženju poznanici će ga upoznati s Jovankom, atraktivnom udatom ženom i suprugom dvadeset godina starijeg inženjera Tanasija Todorovića. Jovanka je majka dvoje djece, Dušana i Nade. Dijete koje čeka bit će Dučićev sin koji će se zvati Jovica. Dučić isprva vješto prikriva svoju novootkrivenu duboku naklonost; međutim, u Beogradu, a potom i u Vranju, javno posjećuje Todorovićevu rezidenciju i čak drži govor na Jovićevoj rođendanskoj proslavi, ističući dječakovu ljepotu i podsjećajući ga na njegovu sličnost s ocem. – Nisam iznio sve podatke u vezi s Jovicom.
Kako kaže Pavlović za NIN, izgleda da je Dučić nakon treće godine izgubio nadu u njega. Jovica, koji je krenuo majčinim stopama i postao glumac, na kraju je sebi oduzeo život. U kazalištu je glumio pod imenom Jovica Beljanski, iako mu je pravo ime Jovica Todorović. Dučićeva majka porijeklom je iz Doljana, odakle potječe i pseudonim koji je uzeo. Sljedeći odlomak objavljen je u “Malio Journalu”: Gospodina Jovana Dučića, sekretara srbijanske delegacije, za vrijeme njegovog odsustva u Vranju zanijela je ljupka supruga višeg inženjera iz istog grada.
Nakon kratkog predstavljanja postalo je očito da su njih dvoje prije ovog susreta imali zajedničke naklonosti. Bez njegova znanja, nesuđeni suprug, koji je sa suprugom imao više djece, ostao je nesvjestan situacije. Međutim, njegovo iznenađenje bilo je opipljivo kada je otkrio da mu se supruga nije vratila kući pretprošle noći. Vijest o njezinu bijegu brzo se proširila gradom, zajedno s detaljima njezina odlaska. Na kraju je žena s Dučićem pobjegla u Sofiju, zbog čega je njezin suprug podnio pritužbu ministru vanjskih poslova. Šantić mu je oteo ženu, a ni jedno ni drugo nikada nisu bili u braku. Uvaženi Miloš Crnjanski iznio je detalje o otmici djevojke njegovog prijatelja od strane Jovana Dučića.
U Mostaru se Šantić zaljubio, a potom i zaručio; međutim, njegov najbolji prijatelj Dučić, osoba iznimnog karaktera, molio ga je da se distancira od mlade žene. Takva je dinamika uobičajena među prijateljima. I Duka je bio zarobljen njome, ali se odlučio povući iz odanosti prijatelju. Činilo se da je Dučić neko vrijeme bio zaljubljen u nju, ali je na kraju prekinuo vezu i nastavio karijeru u diplomaciji. Šantić je u međuvremenu ostao u Mostaru, neoženjen i nikada se nije ženio.
