Ova biljka je tako ljekovita, a i liječi šest opakih bolesti. O kojoj biljci je riječ doznajte u nastavku teksta. Poriluk je često zanemaren u odnosu na druge vrste luka, ali njegova vrijednost u ishrani i kuhinji daleko nadilazi skromnu reputaciju koju ponekad ima. Dok se crveni i bijeli luk uglavnom koriste kao začin ili dodatak jelima, poriluk se koristi u cijelosti i može biti glavni sastojak obroka. Njegov blagi, pomalo slatkasti okus čini ga pogodnim za razna jela, od supa i variva do pita i priloga.
Osim što je svestran u pripremi, poriluk je dostupan tokom većeg dijela godine. Bere se od rane jeseni pa sve do kasnog proljeća. Upravo zato ima posebno mjesto u zimskom jelovniku, kada je izbor svježeg povrća znatno manji. U periodu kada organizmu treba više vitamina i minerala zbog hladnoće i čestih prehlada, poriluk postaje vrijedan saveznik u očuvanju zdravlja.
-
Hranjivi sastav poriluka
Po svom nutritivnom profilu poriluk je sličan drugim vrstama iz porodice luka, ali se u nekim elementima i izdvaja. Sadrži više bjelančevina nego što mnogi očekuju od jednog povrća, kao i značajne količine beta-karotena i vitamina C. Beta-karoten je važan jer se u organizmu pretvara u vitamin A, koji doprinosi zdravlju kože i vida.
Sirovi poriluk je posebno bogat manganom. Mangan je mineral koji učestvuje u brojnim procesima u tijelu, uključujući metabolizam i zaštitu ćelija od oksidativnog stresa. Osim toga, sirovi poriluk je dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i vitamina B6. Željezo je ključno za stvaranje crvenih krvnih zrnaca, dok je folna kiselina posebno važna za trudnice i pravilan razvoj ploda.
Vitamin C iz poriluka doprinosi jačanju imuniteta i pomaže organizmu da se lakše izbori s infekcijama. Vitamin B6 ima ulogu u pravilnom funkcionisanju nervnog sistema i stvaranju određenih hormona. Kada se poriluk konzumira svjež, ove hranjive tvari su prisutne u većim količinama.
Toplinska obrada ipak utiče na njegov sastav. Kuhanjem se smanjuje količina određenih vitamina i minerala, posebno vitamina C koji je osjetljiv na visoke temperature. Ipak, kuhani poriluk i dalje zadržava vrijedne nutrijente. Nakon kuhanja ostaje dobar izvor mangana te solidan izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6. Zato se poriluk može koristiti i u toplim jelima bez bojazni da će potpuno izgubiti svoju nutritivnu vrijednost.
-
Zdravstvene prednosti redovne konzumacije
Poriluk je mnogo više od običnog povrća koje daje aromu jelima. Sadrži obilje mineralnih tvari i vitamina, ali i eterična ulja bogata sumporom. Upravo ta sumporna jedinjenja zaslužna su za njegov blagi, prepoznatljiv miris i okus, ali i za brojna blagotvorna svojstva.
Sumporna eterična ulja djeluju povoljno na organizam jer imaju blago antiseptičko i protuupalno djelovanje. U narodnoj medicini poriluk se često preporučivao za jačanje otpornosti organizma, posebno u hladnijim mjesecima. Redovna konzumacija može doprinijeti boljoj probavi, jer vlakna iz poriluka podstiču rad crijeva i pomažu održavanju zdrave crijevne flore.
Zahvaljujući sadržaju željeza i vitamina C, poriluk može biti koristan i osobama koje su sklone anemiji. Vitamin C pomaže boljoj apsorpciji željeza iz hrane, pa kombinacija ova dva nutrijenta u istoj namirnici predstavlja dodatnu prednost. Takođe, prisustvo antioksidansa pomaže u zaštiti ćelija od oštećenja izazvanih slobodnim radikalima.
-
Kako pravilno koristiti cijeli poriluk
Jedna od čestih grešaka u pripremi poriluka jeste odbacivanje zelenog dijela. Mnogi koriste samo bijelu stabljiku, smatrajući da je mekša i ukusnija. Međutim, upravo zeleno lišće sadrži znatno više vitamina i minerala. Istraživanja pokazuju da lišće može imati i nekoliko puta veću koncentraciju određenih vitamina u odnosu na bijeli dio.
Zato se preporučuje korištenje cijelog poriluka, i bijelog i zelenog dijela. Zeleni listovi mogu biti nešto čvršći, ali se pravilnom pripremom lako omekšaju. Mogu se sitno nasjeckati i dodati u supe, variva, rižota ili složence. Tako se dobija puniji okus, ali i veća nutritivna vrijednost obroka.
Prije upotrebe poriluk je potrebno dobro oprati, jer se između slojeva listova često zadržava zemlja. Najpraktičnije je prerezati ga uzdužno i isprati pod mlazom vode, razdvajajući listove prstima. Tek tada je spreman za rezanje i dalju pripremu.
Zahvaljujući svojoj dostupnosti tokom zime, bogatom sastavu i širokoj primjeni u kuhinji, poriluk zaslužuje češće mjesto na trpezi. Njegova prednost je u tome što spaja blag okus i značajnu nutritivnu vrijednost, a pravilnim korištenjem cijelog ploda može se maksimalno iskoristiti sve što nudi.
