Dodajte ovo u vodu i grah se skuha duplo brže i ne nadima. O čemu je riječ doznajte u nastavku teksta. Postoji razlog zbog kojeg se u nekim domaćinstvima grah kuha na potpuno drugačiji način nego što smo navikli. Dok neko nakon kuhanja provede sate čekajući da zrna konačno omekšaju, drugi imaju svoj mali kuhinjski trik koji godinama ne izostavljaju. Nije riječ o skupom uređaju, posebnoj vrsti lonca niti o nekom komplikovanom postupku. Tajna se krije u začinu koji se često nalazi u gotovo svakoj kuhinji – kimu.
Mala količina kima može se dodati već na početku kuhanja, zajedno sa svježom vodom, a mnogi tvrde da upravo ovaj začin daje grahu poseban miris, puniji okus i da ga čini ugodnijim za probavu. Ipak, za dobar rezultat nije dovoljno samo ubaciti začin u lonac. Važni su i način namakanja, temperatura kuhanja i trenutak kada se dodaju ostali sastojci.
-
Zašto grah često zahtijeva toliko vremena
Grah je jedna od namirnica koja traži malo više strpljenja. Suha zrna moraju najprije upiti vodu, zatim omekšati i tek onda postati dovoljno kuhana da se mogu koristiti za čorbu, varivo ili tradicionalni grah sa suhim mesom.
Dodatni problem predstavlja činjenica da grah sadrži određene složene ugljikohidrate koje ljudski probavni sistem ne razgrađuje uvijek lako. Upravo zbog toga neke osobe nakon obroka mogu osjetiti nadutost, gasove i težinu u stomaku.
Na vrijeme kuhanja utiče i starost graha. Starija zrna često zahtijevaju znatno duže kuhanje od svježijih, čak i kada su pravilno namočena. Tvrdoća vode također može imati utjecaja na omekšavanje, kao i temperatura na kojoj se grah kuha.
Zbog svega toga, priprema graha počinje mnogo prije nego što lonac stavimo na šporet.
-
Namakanje je prvi korak do mekanih zrna
Ako želite da se grah skuha ravnomjerno, dobro namakanje jedan je od najvažnijih koraka. Suhi grah najbolje je staviti u dovoljno hladne vode večer prije kuhanja i ostaviti ga nekoliko sati, idealno preko noći.
Tokom tog vremena zrna upijaju vodu i postepeno povećavaju volumen. Na taj način se skraćuje vrijeme potrebno za kasnije kuhanje, a grah se lakše skuha iznutra.
Nakon namakanja vodu treba prosuti, a grah isprati svježom vodom. Zatim se ponovo nalije hladna voda tako da zrna budu dobro prekrivena.
Ovaj jednostavan postupak mnogi koriste upravo zato što omogućava da se grah pripremi bez višesatnog kuhanja. Ako se preskoči namakanje, suha zrna često ostaju tvrda mnogo duže.
-
Zašto domaćice dodaju kim u lonac
Kim je začin karakterističnog mirisa koji se tradicionalno koristi uz mahunarke. Njegov intenzivan, pomalo topao okus odlično se slaže s grahom, a u mnogim kuhinjama koristi se upravo zato što se vjeruje da može učiniti jela od mahunarki ugodnijim za probavu.
Najčešći kućni trik je jednostavan: kada se grah stavi kuhati u svježoj vodi, doda se otprilike jedna kašičica kima na pola kilograma suhog graha.
Može se koristiti mljeveni kim, ali i cijelo sjeme. Mljeveni će se ravnomjernije rasporediti po vodi i dati izraženiji okus, dok cijelo sjeme ima nešto blaži utjecaj na konačni okus jela.
Važno je naglasiti da kim sam po sebi nije čarobni sastojak koji garantuje da će se svaki grah skuhati za tačno sat vremena. Na brzinu kuhanja utiču brojni faktori, uključujući vrstu graha, njegovu starost, prethodno namakanje i temperaturu.
Ipak, kao tradicionalni kulinarski trik, kim može biti zanimljiv dodatak.
-
Kako pripremiti grah korak po korak
Za klasičnu pripremu potrebno je nekoliko jednostavnih koraka:
- Grah pregledajte i uklonite eventualna oštećena zrna ili nečistoće.
- Stavite ga u veću posudu i prelijte hladnom vodom.
- Ostavite ga da se namače najmanje osam sati, najbolje preko noći.
- Ujutro prospite vodu u kojoj je stajao i dobro ga isperite.
- Prebacite grah u lonac i prelijte svježom vodom.
- Stavite lonac na šporet i pustite da voda postepeno zavrije.
- Nakon zagrijavanja dodajte jednu kašičicu kima.
- Smanjite temperaturu i kuhajte na umjerenoj vatri.
- Povremeno provjerite nivo vode i po potrebi dodajte još tople vode.
- Sol i ostale začine dodajte prema receptu i ukusu, vodeći računa da različite vrste graha mogu zahtijevati različito vrijeme kuhanja.
Najvažnije je da grah ne kuhate agresivno. Jako ključanje može dovesti do toga da se zrna počnu raspadati izvana dok unutrašnjost još nije dovoljno mekana. Lagano i ravnomjerno kuhanje obično daje bolju teksturu.
-
Lovor može dodatno obogatiti aromu
Uz kim se često koristi i lovorov list. Dovoljna su jedan ili dva lista tokom kuhanja kako bi se dobila prepoznatljiva aroma domaćeg variva.
Lovor i kim zajedno daju grahu topliji i intenzivniji miris, ali ni s jednim začinom ne treba pretjerivati. Grah bi i dalje trebao ostati glavna namirnica, dok začini trebaju naglasiti njegov okus.
Ako volite tradicionalniji okus, u lonac se mogu dodati i luk, bijeli luk, mrkva, mljevena paprika ili malo celera. Za jaču verziju mogu se koristiti suho meso, kobasica ili drugi sastojci, zavisno od recepta koji pripremate.
-
Kada dodati sirće
Neki ljubitelji graha vole dodati malu količinu sirćeta tek nakon što je grah potpuno kuhan. Jabukovo sirće može dati blagu kiselkastu notu i osvježiti teško, gusto varivo.
Ipak, sirće nije potrebno dodavati tokom početnog kuhanja. Ako želite koristiti ovu kombinaciju, bolje ga je dodati pred sam kraj ili direktno u tanjir, prema vlastitom ukusu.
Količina treba biti mala jer previše sirćeta može potpuno promijeniti okus jela.
-
Koliko kima zapravo treba
Kod kima vrijedi pravilo da je manje često više. Za otprilike pola kilograma suhog graha dovoljna je jedna ravna kašičica. Ako volite izraženiji okus, količina se može blago povećati, ali pretjerivanje može učiniti jelo previše intenzivnim.
Kod cijelog kima okus će se postepeno oslobađati tokom kuhanja, dok mljeveni kim daje brži i izraženiji miris.
Najbolje je početi s manjom količinom, posebno ako prvi put pripremate grah na ovaj način. Ako vam se kombinacija dopadne, sljedeći put možete prilagoditi količinu prema vlastitom ukusu.
-
Šta još može uticati na vrijeme kuhanja
Čak i uz dobro namakanje i pravilnu pripremu, nije svaki grah gotov za isto vrijeme. Neke vrste mogu omekšati relativno brzo, dok druge zahtijevaju znatno duže kuhanje.
Ako je grah veoma star, može ostati tvrd i nakon dugog kuhanja. U takvoj situaciji problem najčešće nije u nedostatku začina, nego u samoj kvaliteti i starosti zrna.
Zato je bolje provjeravati grah viljuškom ili kašikom nego slijepo pratiti sat. Kada se zrno lako pritisne i nema tvrde sredine, vrijeme je da se dodaju završni sastojci i da se jelo dovrši.
Kim tako ostaje jednostavan dodatak tradicionalnoj pripremi – začin koji može obogatiti aromu graha i mnogima učiniti ovo omiljeno domaće jelo još ugodnijim.
