Evo od čega je bolovao Halid Bešlić. U nastavku teksta saznajte detalje. Narodna muzika izgubila je jednog od svojih najvećih predstavnika – Halida Bešlića. Vijest o njegovoj smrti u 71. godini života potresla je cijelu regiju. Legendarni pjevač preminuo je na odjelu onkologije, gdje se posljednjih mjeseci liječio od teške bolesti jetre. Njegov menadžer, koji je i ranije potvrdio da je Bešlić imao ozbiljnih zdravstvenih problema, objasnio je da su ljekari činili sve što je bilo u njihovoj moći, ali bolest je, nažalost, bila jača.
-
Posljednji dani i borba s bolešću
Halid je bio smješten u Kliničkom centru u Sarajevu, gdje je tim stručnjaka radio danonoćno pokušavajući mu pomoći. Njegov menadžer je prije nekoliko sedmica rekao da su problemi s jetrom sve izraženiji i da organ više ne funkcionira kako treba. „Dogodilo se to s jetrom… Jetra ne radi najbolje, rade na tome da je očiste“, izjavio je tada. Nakon toga, pjevač je prebačen na kliniku za onkološke pacijente, gdje je primao terapiju. Fanovi su svakodnevno slali poruke podrške, nadajući se da će se omiljeni pjevač oporaviti i vratiti muzici, ali vijest o njegovoj smrti prekinula je te nade.
-
Djetinjstvo na Romaniji
Halid Bešlić rođen je 20. studenoga 1953. godine u zaseoku Vrapci, blizu Knežine, u općini Sokolac. Djetinjstvo je proveo na obroncima planine Romanije, u prirodi, među skromnim ali sretnim ljudima. Odrastao je u radničkoj porodici – otac Mujo radio je u šumskom gospodarstvu i bio angažiran u vojsci, dok je majka Behara bila domaćica i stub porodice. Halid je često govorio da je upravo majčina toplina oblikovala njegov karakter i naučila ga skromnosti i poštenju.
Rane godine života proveo je u miru i igri s vršnjacima, a muzika je, kako je kasnije znao reći, „uvijek bila tu“. Već kao dječak volio je pjevati na porodičnim okupljanjima, a svi su primjećivali da ima poseban glas, topao i prepoznatljiv, kakav se ne rađa često.
-
Gubitak oca i porodične veze
Halidov otac Mujo preminuo je 1. aprila 2016. godine u 83. godini života, u sarajevskoj bolnici. U tom trenutku Halid je bio na američkoj turneji, ali je odmah prekinuo nastupe i vratio se u Bosnu kako bi prisustvovao očevoj dženazi u selu kod Olova. Tamo je Mujo živio od početka rata u BiH 1992. godine. Taj gubitak Halid je teško podnio, ali je uvijek isticao da mu je otac bio uzor i oslonac. U mnogim intervjuima kasnije je znao reći da je sve što je postigao u životu bilo u znak zahvalnosti roditeljima koji su ga naučili radu i poštenju.
-
Put od tesara do muzičke legende
Prije nego što je postao poznat, Halid je završio tesarski zanat i višu školu za poslovođu. Bio je, kako je govorio, „čovjek iz naroda“ koji se nije stidio svog porijekla. Njegov glas i karizma ubrzo su privukli pažnju, pa je početkom osamdesetih godina počeo osvajati publiku širom bivše Jugoslavije.
Njegove pjesme poput Miljacka, Romanija, Prvi poljubac, Ja bez tebe ne mogu da živim i mnoge druge postale su evergreeni narodne muzike. Halid je pjevao o ljubavi, tugi, rodnom kraju i ljudskim emocijama na način koji je bio iskren i blizak svima. Nije bio samo pjevač, već simbol jedne epohe – čovjek koji je povezao generacije i narode kroz muziku.
Tokom dugogodišnje karijere prodao je na hiljade ploča, kaseta i CD-ova, održao nebrojeno koncerata i punio arene u cijeloj regiji. Iako je bio velika zvijezda, nikada nije izgubio jednostavnost. Uvijek je govorio da je „ostao isti Halid iz Vrapaca“, a to su ljudi prepoznavali i voljeli.
-
Skroman čovjek i dobrotvor
Osim po muzici, Bešlić je bio poznat i po svojoj humanosti. Pomagao je mnoge ljude, često anonimno. Tokom rata u BiH bio je aktivan u humanitarnim akcijama i pomagao onima koji su ostali bez doma. I kasnije, kad je postao bogat i slavan, nikada nije zaboravio one koji nemaju. Bio je omiljen među kolegama, ali i među običnim ljudima, jer su u njemu vidjeli iskrenog čovjeka koji ne glumi zvijezdu.
-
Nezaboravni trag
Iako više nije među nama, Halid Bešlić ostavio je dubok trag. Njegove pjesme ostaju dio kolektivnog sjećanja, a njegov glas, pun emocije i snage, nastavit će da živi kroz generacije. Bešlić je bio i ostao simbol narodne muzike – čovjek koji je znao spojiti tugu i radost, i pretočiti ih u melodije koje nikada ne stare.
