Mnogi ljudi žele djecu, ali nisu ni svjesni koje žrtve to iziskuje i koliko je važno djeci dati sve. Neki se zalete u ulogu roditelja i kada spoznaju da nisu za to, oštete život toj djeci zauvijek. Danas otkrivamo jedan takav slučaj gdje je djed uspio da othrani svoje ostavljene unuke.
- Priča o hrabrom djedu iz Tuzle proširila se regijom i dirnula srca svih koji su je čuli. Među najpotresnijim pričama je ona koja potječe iz Tuzle, a govori o hrabroj odluci jednog djeda da posvoji svoje troje unučadi nakon razvoda sina i snahe.
Ovaj događaj zbio se prije više od šest godina, a tek smo prošle godine saznali u kakvim uvjetima žive Jusuf iz Tuzle i njegovo troje unučadi. Njegova pripovijest razveselila je regiju, a nije bilo pojedinca koji nije pohvalio ovog hrabrog čovjeka. Naime, nakon razvoda sina i snahe odlučio je preuzeti odgovornost za svoje unuke.
Na kraju je trijumfirao u ovom nastojanju i sada stoji kao ponosni djed, slaveći postignuća onoga što se može opisati kao njegovi “sinovi”. Kako prenosi Blic.rs, on se suočio sa velikim izazovima, rekavši: “Tri čovjeka morate odvesti, ja sam ih usmjerio na pravi put. Prije pet godina Alena, Anesa i Amela ostavila je majka, a otac nije bio u stanju da ih izdržava. Zbog toga su ova djeca bila primorana nastaviti život u Domu za djecu bez roditeljskog staranja.
- Deka se usprotivio ovakvom dogovoru, koji je označio početak borbe između Jusufa Mujića (68) i njegove supruge. “Kad se suočim s izjavom takve prirode, to predstavlja duboko dojmljiv i nevjerojatan izazov, teško iskušenje.
Posvetio sam šest mjeseci trudu da osiguram njihovu stalnu prisutnost uz sebe. Najmlađi je imao samo dvije godine; kako bih mogao u rezidenciji kod živih baka i djedova? Uzeo sam ih na ruke i doveo ih u svoj dom”, naveo je Jusuf Mujić. Nakon uspješno završenog programa udomiteljstva, Centar za socijalni rad dodijelio im je status bake i djeda.
Iako je odgovornost brige o djeci neosporno zahtjevna, Jusuf ističe da mu to ne pada teško i izražava spremnost da se još jednom podvrgne tom iskustvu. “Težnja svakog djeda je da njegovi unuci postignu uspjeh. Ja tu borbu nisam doživio; kada se nešto žarko želi, prevladavanje prepreka postaje savladivo, unatoč prisutnosti izazovnih trenutaka. ‘Moraš izgurati tri čovjeka’, primijetio je Jusug Mujić u intervjuu za YouTube kanal RTVSLON.
Sa nepune dvije godine, najmlađi Amel bio je pod brigom bake i djeda. Trenutno ide u drugi razred osnovne škole. Baveći se karateom, iskazuje težnje koje su prilično ambiciozne. “Želim kad porastem postati policajac jer je to profesija koja podrazumijeva borbu protiv kriminalaca, a ja nisam kriminalac”, rekao je Amel Mujić.
Anes, dvanaestogodišnjak, također se bavi karateom. Želja mu je da u budućnosti postane trener karatea. “Ne želim se baviti drugim zanimanjem. Moja jedina želja je biti trener”, rekao je Anes. Kao najstariji brat i sestra, Alen se ističe kao najuspješniji karatist među njih trojicom. Osvojio je više od 44 medalje s niza natjecanja.
S deset godina osigurao je svoju prvu medalju. Alen je svako postignuće posvetio uglavnom svom osobnom rastu, te je izjavio: „Cilj mi je bio biti najbolji, imati bolju sliku o sebi i da me ljudi drugačije gledaju. Izjavljuje da je, kao najstariji brat, od samog početka bio svjestan žrtava koje su podnijeli njegovi djed i baka za njega i njegovu braću. Roditelji skromnih i čestitih dječaka razveli su se prije dvije godine.
- Skrbništvo je dodijeljeno djedu, uz mogućnost povremenih posjeta roditeljima. Anes, koji se sa pet godina suočio s izazovnom sudbinom, sazrijevanjem je shvatio stvarnost situacije. Ipak, interakcije s njegovim roditeljima i dalje su rijetke.
“Posjedujem njihove kontakt podatke; ponekad se dopisujem s ocem, a povremeno on dođe do mene na razgovor. Imam i broj majke, ali rijetko dobivam poruke od nje. Obično odgovaram samo kad ostavlja poruku, što se rijetko događa”, rekao je Anes. U znak priznanja za njihovu hrabru pomoć, unuk tvrdi da se trudi osigurati da im niti jedna od tri osobe ne predstavlja poteškoće.
– Za početak, ne bismo ih trebali eliminirati samo zbog njihove dobi, jer ja pomažem i oko njihove mlađe braće i sestara, jer je to nužna odgovornost – artikulirao je Alen. Za cijenjenog djeda svaka medalja i akademski uspjeh predstavljaju suzu radosnicu. “Neizmjerno sam ponosan, malo je to teško artikulirati. Sa svojih 67 godina težim da im prenesem što više znanja”, rekao je prošle godine Jusuf Mujić.
