Broj djece s autizmom drastično raste. U nastavku teksta pročitajte mišljenje stručnjaka. Još donedavno autizam je bio okružen predrasudama, neznanjem i stigmatizacijom. Djeca i odrasli iz spektra nerijetko su ostajali neprepoznati ili su im se pripisivali potpuno pogrešni uzroci ponašanja. Danas, međutim, živimo u vremenu kada broj dijagnosticirane djece ubrzano raste. Javnost se pita – svjedočimo li stvarnom porastu autizma ili smo, napokon, naučili bolje razumjeti ovu složenu neurološku različitost?
-
Statistika koja otvara pitanja
Prije nekoliko desetljeća autizam se smatrao rijetkim stanjem. Dijagnosticiran je kod otprilike jednog od tisuću mališana. Danas, u nekim državama, ta brojka izgleda nevjerojatno – dijete od trideset ima potvrđenu dijagnozu iz autističnog spektra.
Takve brojke, razumljivo, izazivaju zabrinutost. Roditelji, stručnjaci i šira javnost pitaju se: jesu li djeca danas zaista češće autistična, ili su se promijenili naši kriteriji, pristupi i svijest? Stručnjaci ističu da je istina složenija – povećana informiranost, bolja edukacija zdravstvenih radnika i nastavnika te širenje dijagnostičkih kriterija odigrali su veliku ulogu u porastu broja slučajeva.
Danas se autizam može prepoznati već u najranijoj dobi – ponekad već u prvoj godini života. To je velik pomak u odnosu na vrijeme kada se dijagnoza postavljala tek nakon polaska u školu.
-
Što zapravo znači autizam?
Autizam nije bolest koju treba “izliječiti”. Riječ je o urođenom neurološkom stanju koje mijenja način na koji osoba komunicira, uči, doživljava okolinu i stvara odnose.
Upotreba izraza “spektar” nije slučajna – on naglašava raznolikost. Neke osobe imaju blage teškoće i istodobno izvanredne sposobnosti, dok se druge susreću s većim izazovima u komunikaciji i svakodnevnom funkcioniranju.
Važno je naglasiti što autizam nije: ne uzrokuju ga cjepiva, roditeljski stil odgoja, ekrani ili prehrana. To su teorije koje su godinama nanosile štetu, a ozbiljna znanstvena istraživanja jasno su ih pobila.
-
Uzroci i faktori rizika
Iako autizam nije moguće svesti na jedan uzrok, stručnjaci smatraju da kombinacija genetskih i okolišnih faktora povećava rizik. Starija dob roditelja, komplikacije u trudnoći ili porodu, prerano rođenje te određeni lijekovi mogu igrati ulogu, ali samo kod djece koja već imaju genetsku predispoziciju.
Roditelji moraju znati – autizam se ne događa zbog njihove pogreške. Osjećaj krivnje koji mnogi nose potpuno je neopravdan i dodatno otežava ionako zahtjevan put prilagodbe.
-
Prvi znakovi na koje treba paziti
Roditelji su ti koji prvi primijete da se njihovo dijete razvija drukčije. Neki od ranih znakova uključuju:
- nedostatak osmijeha ili kontakt očima,
- neodazivanje na ime,
- izostanak gesti poput pokazivanja prstom,
- ponavljajuća ponašanja kao što su njihanje ili mahanje rukama.
U takvim situacijama ne treba čekati. Rana intervencija – logopedska, edukacijska i psihološka – može značajno poboljšati djetetov razvoj i omogućiti mu da razvije vještine potrebne za svakodnevni život.
-
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnosticiranje autizma zahtijeva timski pristup. Pedijatri, dječji psiholozi, logopedi i defektolozi zajednički procjenjuju ponašanje, razvojnu povijest i koriste standardizirane testove. Veliku ulogu u procesu imaju roditelji, a ponekad i odgajatelji ili učitelji, koji mogu opisati djetetove reakcije u različitim okruženjima.
-
Život s autizmom: izazovi i podrška
Roditelji djece s autizmom suočavaju se s brojnim preprekama – od emocionalnog tereta i neizvjesnosti, do financijskih poteškoća i nedostatka sustavne podrške. U mnogim državama regije liste čekanja za terapije su preduge, a privatna pomoć često je preskupa.
Unatoč tome, život s autizmom ne znači kraj snova i mogućnosti. Djeca iz spektra mogu naučiti komunicirati, razviti socijalne vještine i pronaći svoje mjesto u društvu. Ključ je u pravovremenoj podršci i u naglašavanju njihovih snaga.
Mnoge osobe s autizmom posjeduju izuzetne sposobnosti: vizualnu percepciju, nevjerojatno pamćenje, sklonost detaljima, analitičko razmišljanje. Umjesto pokušaja da ih se uklopi u “kalup”, treba im omogućiti okruženje u kojem njihove posebnosti postaju prednost.
-
Tehnologija kao saveznik
Digitalna rješenja sve više mijenjaju život obiteljima djece s autizmom. Aplikacije za komunikaciju pomažu djeci koja ne govore, edukativne platforme nude prilagođene sadržaje, a telemedicina omogućava pristup stručnjacima i u udaljenim područjima.
Tehnologija ne može zamijeniti ljudsku podršku, ali može biti moćan alat u rukama roditelja i terapeuta.
-
Potreba za većim razumijevanjem
Autizam ne bi trebao izazivati strah. On je podsjetnik da društvo mora naučiti prihvatiti različitosti. Svako dijete iz spektra ima potencijal za ispunjen život – ako mu se pruži šansa, podrška i razumijevanje.
Porast broja dijagnoza zapravo govori o tome da smo naučili bolje prepoznati autizam. To je pokazatelj napretka, a ne prijetnja.
