Bolja večera ne postoji. U nastavku teksta donosimo vam recept. U vrijeme kada su se obroci pripremali od jednostavnih, domaćih namirnica, cicvara je bila jedno od omiljenih jela na trpezama širom Balkana. Posebno se pripremala u srpskim, crnogorskim, krajiškim i istočnohercegovačkim domaćinstvima, gdje su se recepti prenosili s generacije na generaciju. Iako se danas često biraju brza i moderna jela, cicvara je ostala prepoznatljiva po svom bogatom ukusu, kremastoj teksturi i mirisu koji mnoge podsjeća na djetinjstvo i porodična okupljanja.
Osnovu ovog tradicionalnog specijaliteta čine kukuruzno brašno, mlijeko, voda, sir ili kajmak, a u pojedinim krajevima dodaje se i domaća mast. Upravo spoj ovih sastojaka daje cicvari karakterističnu gustoću i punoću okusa. Nekada se često pripremala za doručak ili večeru, posebno u domaćinstvima koja su koristila namirnice iz vlastite proizvodnje.
Cicvara je najukusnija kada se posluži odmah nakon kuhanja, dok je još topla i dok se sir i kajmak ravnomjerno stapaju s kukuruznim brašnom. Uz domaći hljeb, čašu jogurta ili kiselog mlijeka predstavlja jednostavan, ali zasitan obrok kojem je teško odoljeti.
-
Kvalitet kajmaka određuje okus tradicionalne cicvare
Iako se cicvara priprema od svega nekoliko sastojaka, njihov kvalitet ima presudnu ulogu u konačnom rezultatu. Posebno je važan kajmak, koji jelu daje prepoznatljivu kremastost, bogatstvo i blag mliječni okus. U tradicionalnim receptima često se koristio domaći kajmak, pripremljen od punomasnog mlijeka, jer upravo takav sastojak doprinosi punoći ovog starinskog specijaliteta.
Za pripremu je najbolje odabrati gust kajmak koji nije previše vodenast. Kada se zagrijava, treba se lijepo povezati s ostalim sastojcima i stvoriti kompaktnu, glatku smjesu. Ako je kajmak presuh ili nema dovoljno masnoće, cicvara može ostati mrvičasta i neće dobiti teksturu kakva se očekuje od ovog jela.
Ukoliko nemate kajmak, možete upotrijebiti kvalitetan sir, a naročito se dobro uklapaju domaći punomasni sirevi. U pojedinim krajevima koristi se sir škripavac, poznat po svojoj elastičnosti i specifičnom okusu. Važno je voditi računa o njegovoj slanosti, kako gotova cicvara ne bi bila preslana.
Bijelo ili žuto kukuruzno brašno također može poslužiti za pripremu. Izbor zavisi od navika i tradicije određenog kraja, ali i od toga kakvu teksturu želite postići. Bez obzira na odabrane sastojke, najvažnije je da se smjesa kuha polako i da se tokom pripreme neprestano miješa.
-
Sastojci potrebni za domaću cicvaru
Za pripremu starinske cicvare nije potrebno mnogo namirnica, a većinu njih vjerovatno već imate u kuhinji. Navedene količine dovoljne su za nekoliko manjih porcija, zavisno od toga poslužuje li se cicvara kao glavno jelo ili kao dio bogatijeg obroka.
Potrebni sastojci:
- 2 dl vode
- 2 dl mlijeka
- 300 do 400 grama kajmaka ili sira škripavca
- 8 kašika bijelog ili žutog kukuruznog brašna
- 1 kašika domaće masti, ako koristite sir umjesto masnog kajmaka
- 1 kašičica soli, odnosno prema ukusu
- 1 kašika meda za posluživanje, po želji
Kod odabira količine kajmaka ili sira možete se prilagoditi vlastitom ukusu. Veća količina mliječnog sastojka dat će bogatiji okus, dok će nešto veća količina brašna rezultirati gušćom cicvarom. Ipak, važno je zadržati dobar odnos sastojaka kako bi jelo ostalo kremasto i dovoljno mekano.
Med nije obavezan sastojak same smjese, ali se može poslužiti uz gotovu cicvaru ako volite spoj blago slanih i slatkastih okusa. U tradicionalnim domaćinstvima recepti su se često prilagođavali onome što je porodica imala na raspolaganju, pa postoje brojne varijacije ovog jela.
-
Priprema cicvare korak po korak
Prije nego što počnete s kuhanjem, pripremite sve sastojke i odaberite šerpu s debljim dnom. Takva posuda pomaže da se toplota ravnomjernije rasporedi i smanjuje mogućnost da se smjesa zalijepi ili zagori tokom pripreme.
U šerpu prvo sipajte vodu i mlijeko, a zatim dodajte mast ako ste se odlučili za njenu upotrebu. Posudu stavite na šporet i zagrijavajte na umjerenoj temperaturi dok tečnost ne počne ključati. Potom dodajte kajmak ili usitnjeni sir i miješajte dok se sastojci ne počnu sjedinjavati.
Kada se sir ili kajmak dovoljno otope i povežu s tečnošću, dodajte so. Budite oprezni s količinom jer pojedine vrste sira već sadrže dosta soli. Smjesu dobro promiješajte kako bi se začin ravnomjerno rasporedio.
Nakon toga postepeno dodajte kukuruzno brašno. Najbolje je da ga sipate u manjim količinama, uz stalno miješanje drvenom kašikom ili kuhačom. Na ovaj način lakše ćete spriječiti stvaranje grudvica i osigurati da cicvara dobije ujednačenu teksturu.
Smanjite temperaturu i nastavite kuhati na laganoj vatri približno deset minuta. Tokom ovog perioda važno je redovno miješati smjesu, naročito po dnu i uz rubove šerpe. Ako primijetite da je cicvara postala pregusta prije nego što je brašno dovoljno kuhano, možete dodati malu količinu tople vode ili mlijeka.
-
Po čemu ćete prepoznati da je cicvara pravilno skuhana?
Jedan od najvažnijih pokazatelja da je cicvara gotova jeste njena tekstura. Smjesa treba biti gusta, povezana i glatka, bez vidljivih grudvica sirovog brašna. Tokom kuhanja postepeno će postajati kompaktnija, a na površini će se pojaviti karakterističan sjaj koji dolazi od mliječnih masnoća.
Kada se cicvara počne odvajati od stranica posude i postane elastična, to je znak da se sastojci dobro povezuju. Ipak, ne treba čekati da postane pretvrda. Ako se kuha predugo ili na previsokoj temperaturi, može izgubiti željenu mekoću i postati previše zbijena.
Zbog toga je najbolje održavati umjerenu temperaturu i pratiti promjene u smjesi. Ukoliko želite rjeđu i kremastiju cicvaru, možete je skloniti s vatre nešto ranije ili dodati malo toplog mlijeka pred kraj kuhanja. Za gušću verziju potrebno je ostaviti je nekoliko minuta duže, uz neprestano miješanje.
-
Uz šta se cicvara najčešće poslužuje?
Topla cicvara najčešće se poslužuje odmah nakon pripreme, dok je njena tekstura najmekša i najkremastija. U mnogim domaćinstvima jede se uz kiselo mlijeko, jogurt ili domaću pavlaku, čiji blago kiselkast okus lijepo odgovara bogatstvu kajmaka i sira.
Domaći hljeb još je jedan čest dodatak ovom obroku. Može se poslužiti svježe pečen ili lagano prepečen, a posebno dobro odgovara uz gustu cicvaru koja se jede kašikom. Ako želite obogatiti trpezu, uz jelo možete pripremiti i jednostavnu salatu od svježeg povrća.
Neki vole cicvaru poslužiti uz malo meda, čime se dobija zanimljiv spoj slanih i slatkih nota. Količinu meda najbolje je prilagoditi vlastitom ukusu, a možete ga poslužiti i odvojeno kako bi svako za stolom odabrao kombinaciju koja mu najviše odgovara.
Bez obzira na način posluživanja, najvažnije je da cicvara bude svježe pripremljena i poslužena dok je još topla. Upravo tada dolaze do izražaja njen puni okus, kremasta struktura i jednostavnost zbog koje je ovaj tradicionalni recept i danas omiljen u mnogim domovima.
