Da li znate šta znači kada se pojavi bijela pjena na medu? U nastavku teksta vam otkrivamo. Otvaranje tegle meda često je mali ritual. Očekujemo gustu, sjajnu masu zlatne boje, karakterističnog mirisa i ukusa. Međutim, ponekad nas dočeka iznenađenje u vidu bijelog sloja ili pjene na površini. Takav prizor kod mnogih ljudi izazove nelagodu i sumnju u ispravnost proizvoda. Prva pomisao je da se med pokvario ili da više nije bezbjedan za upotrebu. U stvarnosti, bijeli premaz na medu gotovo nikada ne znači ono najgore, i u većini slučajeva predstavlja potpuno prirodnu pojavu.
Med je jedna od rijetkih namirnica koja se, uz pravilno skladištenje, može čuvati godinama bez gubitka kvaliteta. Njegov hemijski sastav i nizak sadržaj vode stvaraju nepovoljno okruženje za razvoj štetnih mikroorganizama. Upravo zbog toga je važno razumjeti šta se zaista dešava kada se na njegovoj površini pojavi bijela naslaga.
-
Zašto je med toliko cijenjen kroz istoriju?
Generacijama unazad, med se smatra jednim od najvrijednijih prirodnih proizvoda. Nije bio samo zaslađivač, već i lijek, konzervans i važan dio tradicionalne medicine. Njegova vrijednost ne leži isključivo u prijatnom ukusu, već i u brojnim blagotvornim svojstvima.
Prirodni med ima antibakterijsko i protuupalno djelovanje, pomaže kod kašlja i problema s disajnim putevima, jača imunitet i olakšava simptome alergija. Često se koristi i kod problema sa probavnim sistemom, uključujući gastritis, čir na želucu i zatvor. Osim toga, povoljno djeluje na rad srca i krvnih sudova, naročito kada se konzumira umjereno i redovno.
Zbog svega toga, ljudi prirodno žele da med koji koriste bude što kvalitetniji, pa svaka promjena u njegovom izgledu izaziva sumnju.
-
Da li bijeli sloj znači da je med pokvaren?
Bijela naslaga ili premaz koji se pojavi na medu ne ukazuje na kvarenje. Iako se u drugim namirnicama takva pojava često povezuje s buđi ili fermentacijom, kod meda je situacija potpuno drugačija.
Najčešći uzrok bijelog sloja je prirodni proces kristalizacije. Med sadrži različite vrste šećera, među kojima dominiraju glukoza i fruktoza. Glukoza ima tendenciju da se kristalizuje, naročito kada se med čuva na nižim temperaturama ili duže vrijeme stoji. Tokom tog procesa, sitni kristali glukoze mogu se podići prema površini i stvoriti svjetliji, gotovo bijeli sloj.
Ova pojava je potpuno bezopasna i ne utiče negativno na kvalitet, ukus ili nutritivnu vrijednost meda.
-
Pjena na površini i takozvano „cvjetanje“ meda
Osim čvršće bijele naslage, ponekad se može primijetiti i lagana pjenasta struktura na vrhu tegle. Iako djeluje neobično, ni ovo nije razlog za zabrinutost.
Tokom kristalizacije, u medu se oslobađaju sitni mjehurići zraka koji se skupljaju na površini. Pčelari ovu pojavu često nazivaju „cvjetanjem“ meda. Ona je naročito česta kod sirovog, neprerađenog meda koji nije filtriran niti termički obrađivan.
Takav med zadržava prirodne enzime, polen i druge bioaktivne supstance, što ga čini posebno vrijednim sa nutritivne strane.
-
Uloga kvasaca i biološke aktivnosti
Jedan od razloga zbog kojih ljudi pogrešno tumače bijelu pjenu je prisustvo prirodnih kvasaca. Med prirodno sadrži male količine ovih mikroorganizama, koji potiču iz okruženja u kojem pčele prikupljaju nektar.
Važno je naglasiti da prisustvo kvasaca u ovom kontekstu nije negativno. Naprotiv, ono pokazuje da med nije bio izložen visokim temperaturama koje bi uništile njegovu prirodnu strukturu. Industrijski obrađen med često izgleda savršeno bistro i jednolično, ali je pritom lišen mnogih korisnih sastojaka.
Bijeli sloj ili blaga pjena, u tom smislu, mogu biti znak da držite u rukama autentičan, biološki aktivan proizvod visokog kvaliteta.
-
Kako pravilno čuvati med da bi se promjene usporile?
Iako su ove pojave prirodne, način skladištenja može uticati na njihovu učestalost. Med je najbolje čuvati na sobnoj temperaturi, na tamnom mjestu i u dobro zatvorenoj tegli. Izlaganje hladnoći ubrzava kristalizaciju, dok visoke temperature mogu uništiti korisne enzime.
Ako vam kristalisani med smeta, može se lagano zagrijati na vodenoj pari, ali bez ključanja. Na taj način će ponovo postati tečan, bez gubitka kvaliteta, pod uslovom da se ne pregrije.
Bijeli premaz na medu, iako na prvi pogled zbunjujući, u većini slučajeva govori više o njegovoj prirodnosti nego o bilo kakvom problemu.
