Da li znate kada treba posaditi božićnu pšenicu? U nastavku teksta vam otkrivamo. Studeni je već na pola, dani su kraći, a hladan zrak sve više miriše na zimu i nadolazeće blagdane. Ulice se polako ukrašavaju svjetlima, trgovine nude prve poklone, a u domovima se sve češće spominje Božić. U tom razdoblju posebnu pažnju privlači jedan jednostavan, ali duboko simboličan običaj – sijanje božićne pšenice.
Ovaj drevni ritual nije samo ukras na stolu, nego i čin koji u sebi nosi vjeru, zahvalnost i nadu za dobru godinu. Pšenica, kao simbol života, plodnosti i obnove, ima posebno mjesto u srcima mnogih obitelji koje s ljubavlju njeguju ovaj običaj.
-
Kada se sije božićna pšenica
U tradiciji se pšenica sije u prosincu, najčešće na dan svete Barbare (4. prosinca) ili svete Lucije (13. prosinca), dok se ponegdje povezuje i s blagdanom svetog Nikole. Prema narodnom vjerovanju, datum sijanja nije slučajan – vjeruje se da dan kad se sije određuje koliko će iduća godina biti uspješna.
Ako se pšenica posije na pravi dan i uz iskrene misli, u kuću će donijeti zdravlje, mir i obilje. Mnogi ljudi kažu da se u te dane u zraku osjeti posebna energija, kao da priroda i vjera zajedno dišu.
-
Priprema i sam čin sijanja
Sijanje božićne pšenice jednostavno je, ali svaka radnja ima svoje značenje. Obično se koristi manja zdjelica ili tanjurić. Na dno se stavi malo zemlje, vate ili komadić štapića – to predstavlja plodnost zemlje i početak novog života.
Zrno po zrno, pšenica se pažljivo polaže u zdjelu, a zatim se lagano polije vodom. U nekim kućama to radi žena iz obitelji, najčešće ujutro, prije izlaska sunca, dok u tišini izgovara kratku molitvu za zdravlje i mir.
Neki pritom upale svijeću, vjerujući da svjetlost privlači Božju milost. Taj trenutak donosi osjećaj povezanosti – s prošlim generacijama, s prirodom, ali i s vlastitim domom.
Značenje i simbolika rasta
Kako dani prolaze, pšenica počinje nicati. Prvi zeleni izdanci uvijek izazivaju osmijeh jer označavaju život, rast i nadu. Vjeruje se da izgled pšenice može nagovijestiti kakva će biti nova godina.
Ako su klice guste, ravne i jarko zelene, to se tumači kao znak sreće, obilja i zdravlja. Ako je pšenica rijetka ili žućkasta, kaže se da je to simbol težeg razdoblja koje dolazi.
Zato mnogi pažljivo prate svaki dan rasta, zalijevaju s mjerom i paze da pšenica uvijek ima dovoljno svjetlosti. U tome ima i nešto meditativno – promatranje kako iz sitnog zrna nastaje život vraća čovjeka osnovnim vrijednostima: strpljenju, brizi i zahvalnosti.
-
Božićni ukras i blagoslov doma
Do Badnjaka, pšenica je obično već bujna i spremna da postane središnji ukras blagdanskog stola. Tradicionalno se ukrašava crvenom vrpcom koja simbolizira ljubav i zdravlje, a mnogi u sredinu zdjelice stave svijeću koja se pali tijekom božićne večere.
Plamen svijeće, okružen zelenilom pšenice, simbol je svjetla koje donosi Kristovo rođenje. Kada se svijeća ugasi, članovi obitelji obično zajedno izgovaraju kratku molitvu zahvalnosti – za godinu koja je prošla i za blagoslove koji dolaze. Taj trenutak okuplja obitelj i podsjeća da su mir i zajedništvo važniji od svega.
-
Što se radi s pšenicom nakon Božića
Nakon blagdana, pšenica se ne baca. U mnogim krajevima običaj je da se pažljivo iznese u dvorište, ispod stabla ili u vrt. Tamo se polaže na zemlju kao simbol zahvalnosti prirodi. Time se, prema vjerovanju, zatvara krug obilja – ono što je izniklo u domu vraća se zemlji da donese nove plodove.
Neki čak stavljaju pšenicu u hranilicu za ptice ili je pomiješaju s hranom za domaće životinje, vjerujući da će tako blagoslov obitelji prijeći i na sav živi svijet u njihovom okruženju.
-
Vrijednost običaja u suvremenom vremenu
Danas, kada su brzina i stres postali svakodnevica, običaj sijanja božićne pšenice podsjetnik je da se najvažnije stvari ne kupuju. To su mir, zdravlje i ljubav u obitelji.
Sijanje pšenice nije samo stara narodna tradicija – to je mali, ali dubok čin koji spaja prošlost i sadašnjost. Svako zrno koje nikne podsjeća da je sreća u jednostavnosti, a da se blagostanje rađa iz vjere, truda i zahvalnog srca.
