Šta slanina i beli luk čine našem zdravlju. U nastavku teksta doznajte o čemu je riječ. U mnogim domaćinstvima, miris slanine i belog luka dio je svakodnevice. To su ukusi koji podsjećaju na djetinjstvo, porodične doručke, zimsku hranu i tradicionalna okupljanja. Slanina se prži uz jaja, topi u grahu ili služi uz hljeb i mladi luk, dok beli luk prati gotovo svako jelo — od mesa do salata. Za mnoge je to ne samo hrana, već ritual.
Ipak, ljekari sve češće upozoravaju da pretjerivanje s ovim namirnicama, ma koliko bile ukusne, može donijeti više štete nego koristi. Iako ih narod često doživljava kao „prirodne lijekove“, posebno beli luk, stručnjaci podsjećaju da ni jedna namirnica nije čudo sama za sebe. Ono što odlučuje o zdravlju je ravnoteža, ne tradicija.
-
Slanina: ukus koji opterećuje organizam
Slanina je sinonim za energiju i snagu, ali iza tog ukusa krije se visoka količina masti, naročito zasićenih, i soli. Ona brzo zasiti, ali istovremeno preoptereti srce, krvne sudove i jetru. Ljekar opšte prakse dr. Marko Petrović objašnjava da česta konzumacija slanine povećava nivo „lošeg“ holesterola (LDL), što s vremenom dovodi do začepljenja arterija, povišenog krvnog pritiska i rizika od srčanog ili moždanog udara.
„Mnogi misle da je domaća slanina zdravija od industrijske jer je pravljena na starinski način, ali to je zabluda. I domaća slanina sadrži mnogo soli i masti. Problem nastaje kad se jede svakodnevno, a ne povremeno“, kaže dr. Petrović.
On ističe da su posebno ugrožene osobe s povišenim pritiskom, lošim holesterolom, masnom jetrom ili problemima sa srcem. Kod njih i male količine masne hrane mogu pogoršati stanje, pa bi trebalo da je jedu rijetko i u manjim porcijama.
-
Beli luk: prirodni zaštitnik koji ima granicu
Beli luk je vjerovatno najpoznatiji narodni lijek. Sadrži alicin – aktivnu supstancu koja djeluje antibakterijski, antivirusno i antigljivično. Pomaže cirkulaciji, snižava krvni pritisak i jača imunitet. Zbog toga mnogi vjeruju da što više belog luka pojedu, to su zdraviji.
Međutim, ni beli luk nije bezopasan ako se pretjera. „Dva čena dnevno su sasvim dovoljna da se postigne željeni efekat. Sve preko toga može izazvati probleme sa želucem, nadimanje i iritaciju sluzokože“, napominje dr. Petrović.
Osim toga, beli luk može razrjeđivati krv, pa osobe koje uzimaju lijekove protiv zgrušavanja moraju biti posebno oprezne. Pretjerana upotreba kod osjetljivih osoba može izazvati mučninu i probavne tegobe. Iako je koristan, treba ga doživljavati kao dodatak ishrani, a ne kao lijek za sve.
-
Kada se spoje: ukusno, ali zahtijeva mjeru
U mnogim krajevima vjeruje se da beli luk „poništava“ masnoću iz slanine. Ljudi često misle da se njihovi efekti međusobno uravnotežuju – da luk „čisti krv“, a slanina daje snagu. Međutim, nauka kaže drugačije. Iako beli luk zaista može donekle sniziti nivo holesterola i poboljšati protok krvi, on ne može neutralisati višak soli i masti koji dolazi sa slaninom.
„Najbolje je da se ovakva jela jedu povremeno, uz obilje svježeg povrća i dovoljno vode“, savjetuje dr. Petrović. „Zdravlje ne zavisi od jedne namirnice, nego od cjelokupnog načina ishrane. Ako se hranite raznovrsno i umjereno, povremeni zalogaj slanine neće vam naškoditi.“
Dakle, kombinacija slanine i belog luka nije opasna sama po sebi, ali postaje problem kada pređe u naviku. Posebno u zimskom periodu, kada se jede teža hrana, treba paziti da se ne pretjera.
-
Kako zadržati ukus, a smanjiti rizik
Rješenje nije u potpunom odricanju, već u mjeri. Slanina se može koristiti kao dodatak jelu – recimo, nekoliko kockica u grahu ili kupusu – umjesto da bude glavni obrok. Tako će dati aromu bez prevelikog unosa masnoće.
Beli luk je najbolje koristiti svjež ili kratko termički obrađen, jer dugotrajno prženje uništava alicin i smanjuje njegovu ljekovitost. Dodajte ga u salatu, preliv ili sos, a ne samo uz masna jela.
Stručnjaci savjetuju da se uz obroke koji sadrže slaninu uvijek jede i nešto zeleno – salata od kupusa, blitve, paradajza ili krastavaca pomaže probavi i ublažava djelovanje masti. Uz to, redovno kretanje i dovoljan unos tečnosti pomažu da organizam lakše podnese povremene „teže“ obroke.
Dr. Petrović naglašava: „Nije problem ni u slanini ni u belom luku, već u količini i učestalosti. Sve što se jede s mjerom može biti dio zdrave ishrane.“
